Leđa
Leđa (lat. dorsum), posebno ljudska, su veliko stražnje područje tijela, od stražnjice do vrata.[1] To je površina tijela suprotno od grudi. Duž leđa, medijalno prolazi kičma i stvara središnje područje uzdužne recesije. Širinu leđa stvaraju ramena na vrhu i karlica na dnu.
Leđa | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Dorsum |
Sistem | Kožni sistem, Mišićni sistem, Skeletni sistem |
Kompleks | |
Kompleks | |
Kompleks | |
Identifikatori | |
Gray's | p.1303 |
TA | A01.1.00.018 A01.2.05.001 |
FMA | 14181 |
Anatomska terminologija |
Bol u leđima uobičajeni je poremećaj zdravstvenog stanja, općenito benignog porijekla.
Struktura
urediCentralno obilježje čovjekovih leđa je vidljost pršljenova, posebno od vrha grudnih do dna regije slabinskih, u kojima se nalazi kičmena moždina u svom kičmenom kanalu i koja uglavnom ima sigmoidnu zakrivljenost koja leđima daje oblik. Grudni koš se proteže od kičme na vrhu leđa (pri čemu vrh grudnog koša odgovara pršljenu T1, više od polovine dužine leđa, ostavljajući područje s manje zaštite između dna grudnog koša i kukova. Širina leđa na vrhu definirana je lopaticama, širokim, ravnim ramenskim kostima.
-
Leđni izgled kostiju grudnog koša i ramena
-
Stražnji izled mišića koji povezuju gornji ekstremitet sa kičmom:
A – Trapezius,
B – Teres major,
C – Teres minor,
D – Latissimus dorsi,
E – Levator scapulae,
F – Rhomboid major -
Raspored kožnih nerava, leđni aspekt. Leđne i bočne kožne grane označene u sredini desno.
Mišići
urediMišići leđa mogu se podijeliti u tri različite grupe: površinski, srednji i duboki.
Površinski
urediGrupa površinskih leđnih mišića, poznata i kao slijepa skupina, prvenstveno je povezana s kretanjem slijepog kostura. Sastavljena je od mišića: musculus trapezius, musculus latissimus dorsi, musculus rhombideus major, musculus rhomboideus minor i musculus levator scapulae. Inerviraju ih prednji ramusi kičmenih nerava, što odražava njegovo embrionsko porijeklo izvan leđa.
Srednji
urediGrupa srednjih mišića je također poznata i kao respiratorna grupa, jer može služiti respiratornoj funkciji. Sastoji se od musculus serratus posterior i musculus serratus posterior i musculus serratus posterior inferior. Poput površinske skupine, inervira se prednjim ramusima kičmenih nerava.
Duboki
urediGrupa dubokih mišića, poznata i kao intrizna skupina, zbog embrionskog porijekla u leđima, može se dalje podijeliti u četiri skupine:
- Musculi spinotransversales – musculus splenius capitis i musculus splenius cervicis.
- Erector spinae – sastavljeni od musculus iliocostalis, longissismus i musculus spinalis
- Musculi transversospinales – uključuju semispinalis, multifidus i rotatores
- Segmentni mišići – sastavljeni od levatores costarum, interspinales i musculi intertransversarii
Duboku grupu inervira stražnji ramusi kičmenih nerava.
- Erector spinae – sa musculus iliocostalis, longissismus i musculus spinalis
- Musculi transversospinales – sastavljeni od semispinalis, multifidus i rotatores
- Segmentni mišići – sa levatores costarum, interspinales i musculi intertransversarii sastavljeni od semispinalis, multifidus i rotatores
- Segmentni mišići – koji uključuju levatores costarum, interspinales i musculi intertransversarii
Duboku skupinu inerviraju stražnji ramusi kičmenih nerava.[2]
Organi blizu leđa
urediPluća su unutar rebara i protežu se do njihovog stražnjeg dijela, što im omogućava da ih se osluškuje kroz leđa. Bubrezi se nalaze ispod mišića u području ispod kraja rebra, labavo povezani sa peritoneumom. Udar u donji dio leđa može oštetiti bubrege pogođene osobe.
Površina leđa
urediKoža ljudskih leđa je deblja i ima manje nervnih završetaka nego koža na bilo kojem drugom dijelu trupa. Uz neke značajne izuzetke, muškarci na leđima imaju manje dlaka nego na grudima. Gornji srednji dio leđa je i jedno područje tijela koje prosječan čovjek u normalnim uvjetima možda neće moći fizički dodirnuti.
Kožu leđa inerviraju leđne kožne grane, kao i bočne trbušne kožne grane međurebarnih nerava.
Pokreti
urediKomplicirana anatomija leđa pruža potporu glavi i trupu, snagu u tjelesnom trupu, kao i veliku fleksibilnost i kretanje. Gornji dio leđa ima najviše strukturnih potpora, s rebrima čvrsto pričvršćenima za svaki nivo grudnog dijela kičme i vrlo ograničenim pokretima. Donji dio leđa (slabinski pršljenovi) omogućava fleksibilnost i kretanje sa savijanjem leđa (ekstenzija) i savijanju prema naprijed (fleksija). Ne dozvoljava uvijanje.
Klinički značaj
urediBol u leđima
urediLeđa se sastoje od međusobno povezanih nerava, kostiju, mišića, ligamenata i tetiva, što sve može biti izvor boli. Bol u leđima je druga najčešća vrsta bolova kod odraslih (najčešće su glavobolje). Daleko najčešći uzrok bolova u leđima je naprezanje mišića. Leđni mišići se obično mogu izliječiti u roku od nekoliko sedmica, ali može biti intenzivan i iscrpljujući. Ostali uobičajeni izvori bolova u leđima uključuju probleme s diskom, kao što je degenerativna bolest diska ili slabinska diskusna hernija, mnoge vrste fraktura, poput spondilolisteza ili osteoporotski prijelomi ili osteoartritis.
Dodatne slike
uredi-
Slika ženskih leđa, Christian Rohlfs (1849–1938)
-
Značajna površina ožiljnog tkiva na poleđini Gordona, često bičevanog roba
-
Opsežna leđna tetovaža
Reference
uredi- ^ Dorland's Illustrated Medical Dictionary (32nd izd.). Philadelphia: Saunders/Elsevier. 2012. str. 191. ISBN 978-1-4160-6257-8.
- ^ Drake, Richard Lee (2014). Gray's Anatomy for Students. Vogl, Wayne,, Mitchell, Adam W. M.,, Gray, Henry (Third izd.). Philadelphia. ISBN 9780702051319. OCLC 881508489.