Corinne Niogret
Corinne Niogret, rođena 20. novembra 1972. u Nantua, departmanu Ain u Francuskoj je nekadašnja francuska biatlonka. Niogret je olimpijska pobjednica i trostruka svjetska prvakinja.
Corinne Niogret | |
---|---|
Lični podaci | |
Državljanstvo | Francuska |
Rođenje | Nantua, Francuska | 20. novembar 1972.
Karijera | |
Status | neaktivna |
Kraj karijere | 2004. |
Olimpijske igre | |
Nastupi (b.) | 4 (1992, 1994, 1998, 2002) |
Medalje (b.) | 2 (1 zlatna) |
Svjetska prvenstva | |
Nastupi (b.) | 13 (1991, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003) |
Medalje (b.) | 15 (3 zlatne) |
Svjetski kup | |
Prvi nastup (b.) | 1989/90 |
Pojedinačne pobjede (b.)[I] | 8 |
Timske pobjede[II] | 13 |
Plasman (b.)[III] | |
IBU[IV] | |
Prvi nastup | 1994/95 |
Pojedinačne pobjede | 1 |
Medalje | |
Fusnote | |
| |
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS |
Karijera
urediOlimpijske igre
urediOlimpijske igre | Poj. | Spr. | Pot. | Šta. |
---|---|---|---|---|
Albertville 1992. (Biatlon) | 7 | 17 | 1 | |
Lillehammer 1994. (Biatlon) | 5 | 27 | 3 | |
Nagano 1998. (Biatlon) | 16 | 25 | 8 | |
Salt Lake City 2002. (Biatlon) | 21 | 9 | 27 | 9 |
Corinne Niogret je četiri puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994, ZOI 1998[1] i ZOI 2002.[2] Na prvom nastupu osvojila je zlatnu medalju u štafeti sa Véroniquom Claudel i Anne Briand sa prednošću od 23 sekunde u odnosu na drugoplasiranu njemačku štafetu.[3][4] U drugom nastupu dvije godine kasnije, osvojila je bronzanu medalju u štafeti sa Véronique Claudel, Delphyne Heymann i Anne Briand zaostavši više od pet minute iza ruske štafete.[5][6]
Svjetska prvenstva
urediSvjetsko prvenstvo | Poj. | Spr. | Pot. | Mas. | Šta. | Eki. |
---|---|---|---|---|---|---|
1991. Lahti | 25 | 4 | ||||
1992. Novosibirsk | 4 | |||||
1993. Borovec | 14 | 61 | 2 | 1 | ||
1994. Canmore | 3 | |||||
1995. Antholz | 1 | 3 | 2 | 3 | ||
1996. Ruhpolding | 17 | 5 | 2 | 3 | ||
1997. Osrblie | 4 | 17 | 8 | 4 | ||
1998. Pokljuka 1998. Hochfilzen |
2 | |||||
1999. Kontiolahti 1999. Oslo |
2 | 35 | 32 | 19 | 3 | |
2000. Oslo 2000. Lahti |
1 | 12 | 13 | 3 | 4 | |
2001. Pokljuka | 19 | 5 | 2 | 16 | 5 | |
2003. Hanti-Mansijsk | 10 | 31 | 26 | 23 | 5 | |
2004. Oberhof | 38 | 34 | 20 | 5 |
Niogret je nastupila na trinaest Svjetskih prvenstava od SP 1991. do SP 2004, te je sa tri zlatne, šest srebrnih i šest bronzanih medalje, najuspješnija francuska biatlonka po broju osvojenih medalja. Dvije zlatne medalje osvojila je u utrkama na 15 km: na SP 1995. sa 12 s prednosti u odnosu na Njemicu Uschi Disl i na SP 2000. kada je bila bolja 53 s od Kineskinje Yu Shumei. Zlatnu medalju osvojila je u ekipnoj utrci na SP 1993 sa Nathalie Beausire, Delphyne Heymann i Anne Briand.
Svjetski kup
urediPlasman u Svjetskom kupu | ||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1989/90 | 1990/91 | 1991/92 | 1992/93 | 1993/94 | 1994/95 | 1995/96 | 1996/97 | 1997/98 | 1998/99 | 1999/00 | 2000/01 | 2001/02 | 2002/03 | 2003/04 | ||||
- | 37 | 22 | 7 | 15 | 4 | 11 | 5 | 4 | 4 | 3 | 4 | 23 | 16 | 30 |
Prvi nastup u takmičenjima Svjetskog kupa u biatlonu Niogret je imala u sezoni SK 1989/90 u austrijskom Obertauernu 14. decembra 1989. kada je u utrci na 15 km osvojila 37-o mjesto. Sljedeće sezone u istoj disciplini u Ruhpoldingu osvojila je peto mjesto sa zaostatkom 1:33.0 i dva promašaja iza favorita Jelene Golovine, Veronique Claudel, Antje Harvey i Petre Behle. Prvu pobjedu u štafeti ostvarila je 26. januara 1992. u sezoni SK 1991/92 sa Veronique Claudel i Anne Briand u Antholzu , što je ujedno i prva pobjeda francuske ženske štafete u Svjetskom kupu. Drugu pobjedu u istom sastavu ostvarili su u norveškom Fagernesu 15. marta. U sljedećim sezonama zauzima i visoka mjesta u pojedinačnim disciplinama, a gotovo u svakoj utrci u timskim disciplinama zauzimaju jedno od prva tri ili četiri mjesta. Prvu pobjedu u pojedinačnoj disciplini ostvarila je u na Svjetskom prvenstvu 1995. u utrci na 15 km koja se bodovala za Svjetski kup, a drugu pobjedu tek u sezoni SK 1997/98 u sprintu na 7,5 km na slovenskoj Pokljuki, bez promašaja ispred Emmanuelle Claret i Annette Sikveland. Od te sezone pas do SK 2000/01 redovito osvaja bodove visokim plasmanom i u ukupnom plasmanu je tri puta četvrta i jedanput treća. Sa ukupno osam pobjeda je nakon Sandrine Bailly druga na listi francuskih biatlonki.
Prestanak karijere
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
Nagrade
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
Napomene
urediVanjski linkovi
uredi- Corinne Niogret na Wikimedia Commonsu
- Corinne Niogret na firstskisport.com (en)
- banka podataka IBU-a
Reference
uredi- ^ "Nagano 1998 Official Report - Volume 3" (PDF). Nagano Olympics Organizing Committee. LA84 Foundation. 1998. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 8. 2. 2013.
- ^ "Salt Lake City 2002 Official Report - Volume 1" (PDF). Salt Lake Organizing Committee. LA84 Foundation. 2002. Arhivirano s originala (PDF), 6. 5. 2010. Pristupljeno 6. 2. 2013.
- ^ Biatlon na ZOI 1992. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)
- ^ "Albertville 1992 Official Report" (PDF). Le Comite d'Organisation des Jeux Olympiques Albertville. LA84 Foundation. 1992. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 12. 2. 2013.
- ^ Biatlon na ZOI 1994. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)
- ^ "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4" (PDF). Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.