Bosanska Otoka

Bosanska Otoka
Bosanska Otoka
naselje
	Bosanska Otoka
	Rijeka Una u Bosanskoj Otoci
	Bosanska OtokaLokacija u Bosni i Hercegovini
	Koordinate: 44°57′36″N 16°10′45″E / 44.96000°N 16.17917°E
Država	Bosna i Hercegovina
Općina	Bosanska Krupa
Najveća nadmorska visina (Stražbenica)	371 m
Stanovništvo (2013)
• Naseljeno mjesto	3.221
Vremenska zona	CET (UTC+1)
• Ljeti (DST)	CEST (UTC+2)
Poštanski broj	77 244
Pozivni broj	(+387) 37
Matični broj	169579
Veb-sajt	BosOtoka.net

Bosanska Otoka je naselje na rijeci Uni, u sastavu općine Bosanska Krupa.

Udaljena je 11 km od Bosanske Krupe, 23 km od Bužima, 45 km od Bihaća i 22 km od Novog Grada. Naselje je smješteno na obalama Une i dvadeset i četiri ade, a dva dijela Otoke povezana su čeličnim mostom izgrađenim 1920. godine.

Historija

Prošlosti otočkog kraja se odnosi na deset sela koja su od 1952. do 1958. činila otočku opcinu: Banjani, Baštra, Mujagići, Glavica, Ivanjska, Jezerski, Ljusina, Mahmić-selo, Otoka, Srednji Bušević^{[potrebna odrednica]} i Voloder. Otočki kraj naseljen je u predhistorijisko doba, o čemu svjedoče tragovi očuvanih naselja. Na brdu Osmači kod Otoke nađeni su komadi glinenog posuđa iz tog vremena.

Otok na Uni, prvi put se spominje 1264. i pripada knezovima Babonićima-Blagajskim. Knez Pavle Blagajski je 1370. darovao grad bratu Dioniziju. Grad je 1418. formalno postao kraljevskim gradom a njegovi stvarni gospodari su i dalje bili Babonići. U Otoci je 1486. kastelan Juraj Čavski.

Varoš Otoka imala je franjevački samostan a administrativno šire područje je pripadalo Zagrebačkoj biskupiji.

Osmanlije zauzimaju Otoku 1565. U sastavu je Krupske kapetanije, a njenom posadom zapovijeda ćehaja krupskog kapetana. Pripadala je kadiluku Kamengrad. U Otoci se skelom prelazila rijeka Una. Grad je napušten 1838. Ostaci zida od grada nalaze se na Gradskoj adi. Most je izgrađen 1865. kada je izgrađena cesta Novi Grad - Bosanska Otoka - Bosanska Krupa.

U vrijeme austrougarskog popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, koji je izvršen 1. maja 1885. godine, Bosanska Otoka je imala 1693 muslimana, 89 pravoslavaca i 13 katolika. Nakon austrougarske okupacije došlo je do priliva novog pravoslavnog stanovništva iz Like i drugih krajeva. Istovremeno je izvjestan broj muslimana iselio u Tursku. Neposredno iza 1878. godine iz Otoke je iselilo 75 porodica. Pošto je iza 1881. godine izrađena cesta od Otoke prema Bužimu, a nešto kasnije i kroz Ljusinu, Otoka se našla na raskrsnici puteva prema Novom Gradu, Velikoj Kladuši i Cazinu i počela se razvijati kao mala trgovačka varošica. Između 1881. i 1886. godine u Otoci je otvorena državna četverorazredna osnovna škola.

Na kraju Pravog svjetskog rata 1918. godine raspala se Austro – Ugarska Monarhija i stvorena nova država. Na dan popisa stanovništva 31. januara 1921. godine tadašnja otočka općina je brojala 8757 stanovnika, od čega je Otoka imala 2365 stanovnika. U 1920. godini Bosanska Otoka je postala jedna od najznačajnijih stanica na unskoj željezničkoj pruzi. Sedamnaestog oktobra te godine puštena je u saobraćaj dionica unske pruge Bosanski Novi - Bosanska Otoka, a 1924. godine i dionica pruge prema Bihaću.

Nijemci su 16. aprila 1941. ušli u Otoku. Oružani ustanak u otočkom kraju počeo je 29. jula 1941. godine. 25. aprila 1945. godine Otoka je oslobođena. U tadašnjoj otočkoj općini bilo je 1027 žrtava fašističkog terora.

U noći između 6. i 7. septembra 1991. godine u Otoci je uhapšen Milan Martić, tada u funkciji ministra unutrašnjih poslova Srpske Krajine. Najviši organi vlasti iz Sarajeva su zaključili da Martića treba pustiti zbog već visokih tenzija među stanovništvom srpske i bošnjačke nacionalnosti. Puštanje Martića je samo nakratko odgodilo početak sukoba. Uvažavajući rezultate referenduma 6. aprila 1992. godine. Evropska zajednica priznala je državni suverenitet BiH, a već 21. maja 1992. godine Bosna i Hercegovina je primljena u Ujedinjene Nacije. Na dan priznanja od strane Evropske zajednice, 6. aprila 1992. godine, došlo je do prvih sukoba u BiH. 21. aprila 1992. godine sukobi su se proširili i do Otoke. Zapaljene su prve kuće na Crkvini. Stanovništvo u panici napušta grad. Prvi dan preko dvije stotine dobrovoljaca su krenuli na Stražbenicu sa lovačkim naoružanjem, gdje su utvrdili liniju. 27. 5. 1992. godine, drugi napad na Bosansku Otoku. 1. septembra 1992. godine formirana je 111. pješadijska brigada, kasnije 511. slavna brdska brigada.

Stanovništvo

Sastav stanovništva – naselje Bosanska Otoka
	2013.^[2]	1991.^[3]^[4]	1981.^[5]	1971.^[6]
Osoba	3 221 (100,0%)	5 309 (100,0%)	3 234 (100,0%)	3 221 (100,0%)
Bošnjaci	3 164 (98,23%)	4 962 (93,46%)¹	3 024 (93,51%)¹	2 930 (90,97%)¹
Bosanci	19 (0,590%)	–	–	–
Hrvati	10 (0,310%)	17 (0,320%)	18 (0,557%)	27 (0,838%)
Nisu se izjasnili	7 (0,217%)	–	–	–
Nepoznato	7 (0,217%)	–	–	–
Ostali	5 (0,155%)	55 (1,036%)	3 (0,093%)	24 (0,745%)
Muslimani	3 (0,093%)	–	–	–
Albanci	2 (0,062%)	–	1 (0,031%)	–
Romi	2 (0,062%)	–	–	–
Srbi	1 (0,031%)	223 (4,200%)	140 (4,329%)	211 (6,551%)
Slovenci	1 (0,031%)	–	–	–
Jugoslaveni	–	52 (0,979%)	47 (1,453%)	28 (0,869%)
Makedonci	–	–	1 (0,031%)	–
Crnogorci	–	–	–	1 (0,031%)

¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Literatura

Radoslav Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, Zagreb 1890, 143-145.
Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, Naše starine 1, Sarajevo 1953, 35-36.
Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Sarajevo 1957, 89.
Branka Raunig, Grad, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1988, 18.
Bosansko-krupska općina u ratu i revoluciji (ur. R. Jovčić), Bosanska Krupa 1969, 17.
Ante Orlovac, Učiteljica života (Prilozi iz povijesti Katoličke Crkve na području današnje Bosne i Hercegovine), Sarajevo 2004, 222.
Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po općinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.