Atropa
Atropa je rod cvjetnicas iz porodice Solanaceae (pomoćnice). Uključuje visoke, kalcikolnee, zeljaste trajnice (rizomatozne hemikriptofite), koje imaju velike listove i sjajne bobice posebno opasne za djecu, zbog njihove kombinacije atraktivnog izgleda poput trešnje i visoke toksičnost.[1] Vrste roda Atropa favoriziraju umjerenu klimu i alkalna tla, često rastući u laganoj sjeni u šumskom okruženju povezanom sa krečnjačkim brdima i planinama.[2][3] Njihovo sjeme može ostati održivo u tlu duži period, klijajući kad tlo mjesta na kojima su nekoć rasle biljke (ali s kojih biljaka već dugo nema) bude poremećeno ljudskom aktivnošću[4] ili prirodnim uzrocima, npr. vjetrom (svojstvo koje dijele sjemenke drugih pomoćnica iz plemena Hyoscyameae, npr. roda Hyoscyamus spp.)[5]
| Atropa | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Solanales |
| Porodica | Solanaceae |
| Potporodica | Solanoideae |
| Pleme | Hyoscyameae |
| Rod | Atropa |
| Vrste | |
| 4 prihvaćene, vidi tekst | |
Najpoznatiji član roda Atropa je bunika (smrtonosna noćna sjena, A. Belladonna) – otrovna biljka par excellence u svijesti mnogih.[6] Farmakološki aktivni sastojci vrsta roda Atropa uključuju atropin, skopolamin i hiosciamin, svi tropanski alkaloid,i koji imaju antiholinergički, delirijantski, antispazamski i midrijatski učinak. Rod je imenovan po Άτροπος (Atropos ) – lit. = ona koju možda neće okrenuti (u stranu) – jedna od Tri sudbine i presjeku životne niti/donosioca smrti - u odnosu na krajnju toksičnost. Rodu pripada "A. belladonna" i slične vrste – od kojih su do sada prihvaćene još tri.[7][8]
U nekim starijim klasifikacijama, mandragora (Mandragora officinarum) stavljena je u rod Atropa , kao Atropa mandragora .
Vrste i filogenija
uredi- Atropa acuminata Royle ex Lindl. – Indijska belladonna (Kašmir i susjedne regije Indije, Pakistana i Afganistana, također sjeverni Iran). Ugrožena prihvaćena vrsta.
- Atropa acuminata Royle ex Miers.– (nije prihvaćena vrsta, iako se vjerojatno može odnositi na gornju vrstu), navodi se da se javlja ne samo u Kašmiru, već i u Iranu i Mongoliji – što bi je učinilo najistočnijom od vrsta roda Atropa, sa možda i disjunktnim arealom.
- Atropa baetica Willk. – Andaluzijska belladonna / tabaco gordo / tabba (južna i jugoistočna Španija i zapad sjeverne Afrike. Ugrožena, prihvaćena vrsta.
- Atropa belladonna L. – belladonna / smrtonosni noćurak (Evropa, Zapadna Azija i sjeverna Afrika). Veoma promjenjiva vrsta s vrlo širokom rasprostranjenošću, što je doprinijelo opisu vrsta koje nisu prihvaćene. Sama A. belladonna je prihvaćena vrsta.
- Atropa belladonna ssp. caucasica (Kreyer) Avet.– kavkaska belladonna (Kavkaz, Turska, Iran, Balkan (?)).
- Atropa komarovii Blin. & Shalyt – turkmenistanska belladonna (Kopet Dag raspon koji dijeli Iran od Turkmenistana i susjedne regije u sjeveroistočnom (kaspijskom) Iranu).
- Atropa pallidiflora Schönb.-Tem. – hirkanijska belladonna (mješovite šume, Kaspijski Hirkan, posebno one iz provincije Mazandaran, sjeverni Iran i Afganistan). Prihvaćena vrsta.[9][10]
Rod Atropa je u pregledu, tako da će vjerovatno doći do promjena u nomenklaturi, nakon što se završi reklasifikacija. Iz navedenog će se vidjeti da postoji preklapanje u odgovarajućim distribucijama A. acuminata, A. komarovii i A. pallidiflora u bujnim hirkanskim šumama sjevernog Irana, a moguće je da neke ili sve ove vrste još mogu biti podvedene pod koncept Atropa belladonna. A. sama belladonna (uključujući i njen takson caucasica) također je prisutna u hidarkanskim šumama i vol. 100 Flora Iranica uključuje koristan ključ kojim se mogu razlikovati četiri vrste koje se javljaju u sjevernom Iranu. Podaci o A. pallidiflor i A. acuminata Royle ex Miers nisu ni bogati ni lahko dostupni na Internetu. Izvješteno prisustvo vrste roda Atropa u Mongoliji je intrigantno, s obzirom na to da je ta zemlja relativno udaljena od Kašmira i njegove (kašmirske) dobro atestirane populacije "Atropa acuminata" Royle ex Lindl. Nedvosmisleno prisustvo atrope u Istočnim Himalajima pomoglo bi da se barem na neki način premosti jaz između kašmirske i mongolske populacije ovog roda. Nešto svjetla moglo bi se baciti na ovaj problem sticanjem boljeg znanja o rijetkom i slabo poznatom monotipskom rodu Pauia , pronađenom u Arunachal Pradeshu i susjednim područjima Asama. Opisana je monotipska vrsta Pauia belladonna Deb i Dutta koja ima izrazitu sličnost sa Atropa acuminata Royle ex Lindl. i može se pokazati referentnom za rod Atropa uopće.[11]
- Filogenija
Prema Katalogu života, rod Atropa ima slijedeći kladogram:[12]
| Atropa |
| ||||||||||||||||||
Reference
uredi- ^ A Colour Atlas of Poisonous Plants : A Handbook for Pharmacists, Doctors, Toxicologists, and Biologists by Frohne, Dietrich and Pfänder, Hans Jürgen of University of Kiel, translated from second German edition by Norman Grainger Bisset, London : a Wolfe Science Book and one of the volumes in the illustrated series Wolfe Atlases, pub. Wolfe Publishing Ltd. 1984.
- ^ Flora Europaea, Tutin T.G., Heywood V.H. and Burgess N.A. pub. Cambridge University Press 2010 ISBN 0521154065
- ^ Flora Iberica http://www.floraiberica.es/floraiberica/texto/pdfs/11_134_10_Atropa.pdf
- ^ HERRERA, C.M.(1987). Distribucion, ecologia y conservacion de Atropa baetica Willk. (Solanaceae) en la Sierra de Cazorla. Anales Jard. Bot. Madrid 43(2):387-398. http://dialnet.unirioja.es/descarga/articulo/2965654.pdf
- ^ Flora Britannica pps. 300-301, Mabey, Richard, pub. Sinclair-Stevenson 1996
- ^ Largo, Michael (18. 8. 2014). "Big, Bad Botany: Deadly Nightshade (Atropa Belladonna), the Poisonous A-Lister". Pristupljeno 24. 9. 2018 – preko Slate.
- ^ "Atropa — The Plant List". www.theplantlist.org. Pristupljeno 24. 9. 2018.
- ^ The Biology and Taxonomy of the Solanaceae edited by Hawkes, J.G., Lester, R.N. and Skelding, A.D. (Linnean Society Symposium Series Number 7) Published for the Linnean Society of London by Academic Press 1979.
- ^ Rechinger, Karl Heinz and Schönbeck-Temesy, Eva 1972. Solanaceae. Nº 100 de Flora Iranica : Flora des iranischen Hochlandes und der umrahmenden Gebirge; Persien, Afghanistan, Teile von West-Pakistan, Nord-Iraq, Azerbaidjan, Turkmenistan. 102 pp.
- ^ http://www.nhm-wien.ac.at/jart/prj3/nhm/data/uploads/Verlag/05a%20Flora%20Iranica%20volumes.pdf
- ^ Armando T. Hunziker: The Genera of Solanaceae. A.R.G. Gantner Verlag K.G., Ruggell, Liechtenstein 2001. ISBN 3-904144-77-4.
- ^ Roskov Y., Kunze T., Orrell T., Abucay L., Paglinawan L., Culham A., Bailly N., Kirk P., Bourgoin T., Baillargeon G., Decock W., De Wever A., Didžiulis V. (ed) (2014). "Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2014 Annual Checklist". Species 2000: Reading, UK. Pristupljeno 26. 5. 2014.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
