Wikipedia

Antun Knežević

Fra Antun Knežević, (Varcar Vakuf, današnji Mrkonjić Grad, 9. januara 1834 - Kotor Varoš, 22. septembra 1889), poznat kao i Bošnjak iz Varcara, je bio bosanski franjevac i historičar.[1][2][3] Bavio se proučavanjem bosanske prošlosti, sakupljanjem i čuvanjem njezinih historijskih, umjetničkih i kulturnih dobara.

Antun Knežević
Fra Antun Knežević
Rođenje (1834-01-09) 9. januar 1834.
Varcar Vakuf, Osmanlijsko Carstvo
Smrt22. septembar 1889(1889-09-22) (55 godina)
Kotor Varoš, Austro-Ugarska
Druga imenaBošnjak iz Varcara
ZanimanjeFranjevac, historičar

Biografija

uredi

Fra Antun Knežević je rođen u Varcar-Vakufu, današnjem Mrkonjić Gradu, 9. januara 1834. godine. Njegov otac Antun je došao iz Gornjeg Vakufa, a majka mu je bila Agata Stipić-Iveković iz Varcar Vakufa. Otac mu je rano umro pa ga je odhranio stric njegova oca fra Grgo Knežević, koji je umro i pokopan u Ivanjskoj. [4] Osnovno obrazovanje je stekao kod svojih roditelja, a kasnije su ga učili fra Nikola Glavadanović i fra Ivo Krilitić, koji su držali javnu školu u njegovoj kući. U njegovoj kući je predavao i fra Ivan Franjo Jukić, kojeg Knežević opisuje kao "nezaboravnog učitelja, koji je morao glavom platiti što je pisao o Bosni"[5][6] Obučen u odijelo sv. Franje 26. aprila 1851. godine, postao je svećenikom 21. septembra 1856. godine. Srednju školu je završio u Fojnici, a studirao je filozofiju i teologiju u Rimu i Sijeni. [4][7]

Bio je dvaput kapelan u Varcaru (1857-1861) i jednom u Bugojnu a onda je radio kao odgojitelj franjevačke mladeži i nastavnik teologije u Livnu i Gučoj Gori (1861-1868). Tokom njegovog službovanja kao odgajatelj franjevačke mladeži, nastojao je da tu djecu upozna sa bosanskohercegovačkom prošlošću. Nakon kratkog župnikovanja u Dobretićima postavljen je za duhovnika bosanskih bogoslova u Đakovu, gdje je bio do 1871. Tamo se upoznao s biskupom Strossmayerom. Poslije toga postao je župnik u Varcaru i Petrićevcu, a 1876. u Jajcu. Tri godine kasnije premješten je za župnika u Liskovici, gdje će ostati do 1886. godine. U ovom periodu Knežević se bavi proučavanjem bosanskohercegovačke prošlosti i kao rezultat tog istraživanja izlaze djela Kratka povijest kralja bosanskih (1884, 1886, 1886), Pad Bosne (1886) i Carsko - turski Namjesnici u Bosni i Hercegovini (1887). Istovremeno su nastale i njegove zabilješke kao što je Varica i Povjesnica novoimenovanog Franjevačkog samostana u Jajcu i još nekoliko manje važnih. Zadnje radno mjesto bila je župa Kotor Varoš, gdje je i umro 22. septembra 1889. godine držeći misu. Bio je urednik četvrtog sveska časopisa Bosanski prijatelj. Desetak godina se uporno borio da se obnovi franjevački samostan u Jajcu. Odobrenje za obnovu je dobio tek 1882. a samostan je izgrađen i otvoren četiri godina kasnije.

Uporno je i dosljedno zastupao ideju o nacionalnom zajedništvu i jedinstvu bosanskohercegovačkog stanovništva: katolika, pravoslavaca i muslimana. Fra Antun Knežević nije bio jedinstven u ovom smislu. Svoje ideje je preuzeo direktno od svoga učitelja fra Ivana Frane Jukića, ali su i drugi bosanski franjevci još od 17. stoljeća prihvatali ideju zajedništva i prenijeli je u okviru bratstva u 18. i 19. stoljeće.[8][9][10][11][12][13][14]

Služba

uredi

Smrt

uredi

Umro je 22. septembra 1889. godine u Kotor Varoši završavajući pučku misu. Kosti su mu prenesene u Jajce 1955. Jajački svećenici prenijeli su kosti fra Antuna Kneževića u Novu crkvu Uznesenja BDM u Jajcu .

Bibliografija

uredi
  • "Rieč popa Gojka Miroševića svojem Bošnjakom i Hercegovcem"
  • "Rieč Hodže bosanskog Hadži Muje Mejovića"
  • "Mladić bosanski proviđen u svojoj učionici za prvu godinu"
  • "Rieč hodže Petrovačkog bratiji Turcima"
  • "Suze Bošnjaka nad grobnicom kralja svoga u Jajcu"
  • "Krvava knjiga"
  • "Opet o grobu bosanskom"
  • "Kratka povjest kralja bosanski"
  • "Pad Bosne"
  • "Carsko - turski namjesnici u Bosni i Hercegovini"
  • "Povjesnica novoimenovanog Franjevačkog samostana u Jajcu I-III"
  • "Varica"

Literatura

uredi
  • Valjan, Velimir (2010). Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Gučoj Gori (jezik: hrvatski). Guča Gora, Sarajevo: Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Gavran, Ignacije (2010). Putovi i putokazi (II) (jezik: hrvatski). Livno: Svjetlo riječi.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

uredi
  1. ^ Jelenić, Julian, (1915), Kultura i bosanski franjevci, str. 615, Svjetlost
  2. ^ Pejić, Marko, (2004), Doprinos bosanskih franjevaca društveno-kulturnom identitetu bosanskohercegovačkog društva u periodu 1878-1918. godine, str. 93 i 134
  3. ^ Stanojević, Stanoje, (1925), Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Knj.2, str. 339
  4. ^ a b Gavran, str. 61-65.
  5. ^ Kovačić, Anto Slavko, (1972), Antun Knežević: njegovi pogledi na povijest Bosne i njezine probleme u drugoj polovici 19. stoljeća, str. 28
  6. ^ Knežević, Antun, (1886), Pad Bosne 1463, str. 5, Senj
  7. ^ "Fra Antun Knežević (1834. - 1889.)". bosnasrebrena.ba. Pristupljeno 12. 9. 2021.
  8. ^ "Fra Antun Knežević (1834. - 1889.)". Bosna Srebrena. 20. 11. 2017. Pristupljeno 17. 4. 2022.
  9. ^ Pejić, Marko, (2004), Doprinos bosanskih franjevaca društveno-kulturnom identitetu bosanskohercegovačkog društva u periodu 1878-1918. godine, str. 182
  10. ^ Imamović, Mustafa, (1996), Bošnjaci u emigraciji - Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967, str. 20
  11. ^ Hadžijahić, Muhamed, (1990), Od tradicije do identiteta: geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana, str. 33
  12. ^ Knežević, Antun, (2009), Kratka povjest kralja bosanskih, str. 8-9, Dobra knjiga
  13. ^ Jelenić, Julijan, (1915), Kultura i bosanski franjevci, str. 615, Svjetlost
  14. ^ Marko Atilla Hoare, (2007), The History of Bosnia: From the Middle Ages to the Present Day, str. 60
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Antun_Knežević&oldid=3630876"