Aleksander Walerian Jabłonowski
Aleksander Walerian Jabłonowski [fonetski: Aleksander Valerjan Jablonovski] (rođen 19. aprila 1829. – umro 22. augusta 1913.[1]) je bio poljski historičar, etnograf i putnik.
Aleksander Walerian Jabłonowski | |
|---|---|
 Aleksander Jabłonowski (1859) | |
| Rođenje | 19. april 1829. Goźlin |
| Smrt | 22. august 1913 (84 godine) Liman Kujalnicki |
| Uzrok smrti | upala pluća |
| Mjesto počivanja | Varšava |
| Etnicitet | Poljak |
| Zanimanje | historičar, etnograf, putnik |
| Roditelji | Piotr Jabłonowski Marianna r. Piotrowska |
.jpg)
Biografija
urediBio je sin Piotra Jabłonowskog, zemljoposjednika, i Marianne Piotrowske, iz grba Junosza. Gimnaziju je završio 1847. u Białystoku. U godinama 1848–1849 studirao je na Univerzitetu u Krakovu i Dorptu. U godinama 1859–1860. studirao je slavistiku i istorijske nauke u Berlinu, Londonu, Briselu, Parizu, Pragu, Beču (tamo je upoznao Vuka Karadžića), Rimu, Atini i Carigradu. Narednih šest godina proveo je u Ukrajini. Radio je kao nastavnik. Bio je učesnik u radu podzemne Trojničke unije i Januarskog ustanka. Za svoju samostalnu aktivnost, 1867. je prognan u Kerensk u guberniji Penzen,[2] gdje se posvetio istraživanju plemena Mordwin.[3] Godine 1868. pod amnestijom je dobio dozvolu da se trajno nastani u Varšavi, gdje se posvetio naučnom i izdavačkom radu. Bio je saradnik mnogih časopisa, posebno „Ateneuma”. Godine 1870. krenuo je na putovanje u današnji Irak, Iran i Siriju, gdje se sastao sa svojim bratom Władysławom i s njim otišao na nekoliko izleta.
U godinama 1879–1892 posjetio je muslimanski istok, Kilikiju, Palestinu, Siriju, Kurdistan, Indiju, Egipat, Balkan, Krim i Dnjepar. Posjetio je ruševine Ninive u blizini Mosula, kao i Babilon i Kerbelu. Utiske o putovanju, između ostalih, ostavljali su i u studijama „Ustęp z pamiętnika podróży po muzułmańskim Wschodzie odbytej w 1870 r.” – „Odlomak iz dnevnika putovanja po muslimanskom istoku 1870. godine” i „Wschód muzułmański” – „Muslimanski istok”. Pred kraj života, zbog zdravstvenih razloga nije mogao više da putuje, te se vratio u Varšavu, gdje je nastavio sa izdavačko-naučnim radom i gdje je organizovao naučni život.
Uprkos nepostojanju povezanosti sa bilo kojom naučnom institucijom, uživao je poštovanje i priznanje u naučnoj zajednici. Godine 1897. dobio je nagradu krakovske Akademije vještina. Godine 1912. dobio je počasni doktorat na Univerzitetu u Lavovu.[4] Bio je i član Historijskog društva u Lavovu.[5]
Brat Juliana, doktora iz Odese, i Władysława Jabłonowskog, doktora i etnografa. Aleksander Jabłonowski je umro od upale pluća. Počiva sa svojim nećakom na groblju Powązki u Varšavi.[6]
Putovanja po Balkanu
urediGodine 1860. prvi put putuje u Hrvatsku, gdje se upoznaje sa biskupom Josipom Jurajem Strossmayerem, što je uvelike uticalo na njegovo interesovanje za Balkan. Godine 1872. odlazi u Hercegovinu, gdje mu brat radi godinu dana. Na Balkan je ponovo došao 1878. godine i zadnji put 1894. Smatrao je da se lokalni Slaveni trebaju osamostaliti od Turske i početi da se modernizuju na uzor zapadnih zemalja.
Izvještaji Jabłonowskog izdvajaju se od drugih putnika iz perioda. Zahvaljujući svojoj pripremi i poznavanju jezika, izbjegao je shematski i stereotipni opis Balkana. Njegova sjećanja bi trebala biti „primjer recepcije Balkana od strane obrazovane osobe širokih vidika, koja ne samo da je poznavala, već prije svega razumjela probleme sa kojima se suočavaju stanovnici ovih prostora“.[7]
Publikacije
urediObjavio je mnoga djela, od kojih su mnoga posvećena historiji jugoistočne Poljske (Volinija, Podolija, Ukrajina i Vlaška). Objavio je veliki broj studija i članaka u časopisima. Neki od njegovih radova sabrani su u kolektivnom izdanju „Pisma”, tom 1–7 (Varšava 1910–1913). U godinama 1876–1915, zajedno s Adolfom Pawińskim, suuređivao je „Źródła dziejowe” – „Historijske izvore”, vrlo važnu publikaciju izvorne građe o poljskoj historiji u 16. i 17. stoljeću.
Reference
uredi- ^ "Polona". polona.pl. Pristupljeno 19. 5. 2022.
- ^ "Słownik geograficzny Królestwa Polskiego i innych krajów słowiańskich, Tom IV - wynik wyszukiwania - DIR". dir.icm.edu.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 19. 5. 2022.
- ^ Bieńkowski, Wiesław (1962–1964). Aleksander Walerian Jabłonowski (jezik: poljski). Polski Słownik Biograficzny. str. 214.
- ^ "Aleksander Walerian Jabłonowski". ipsb.nina.gov.pl (jezik: poljski). Arhivirano s originala, 26. 6. 2022. Pristupljeno 19. 5. 2022.
- ^ Papée, Fryderyk (1937). Towarzystwo historyczne 1886–1900 (jezik: poljski). Lwów: Kwartalnik Historyczny. str. 7.
- ^ "Pomniki - szczegóły. ALEKSANDER JABŁONOWSKI". cmentarze.um.warszawa.pl (jezik: poljski). Arhivirano s originala, 2. 3. 2021. Pristupljeno 19. 5. 2022.
- ^ Jabłonowski, Aleksander (2021). Lis, Tomasz Jacek; Omerović, Enes (ured.). Kroz Hercegovinu. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu – Institut za historiju. str. 28–36. ISBN 978-9958-649-48-6.
Literatura
uredi- Kulesza, Iwona (1995). "Aleksander Jabłonowski" (PDF). Gryfita Białostocki Magazyn Historyczny (jezik: poljski). Białystok: Instytut Historii Filii UW w Białymstoku. 8: 5–6. ISSN 1231-3041. Pristupljeno 19. 5. 2022.
- Mikulski, Zdzisław (1999). "Z życia nauki i życia Towarzystwa: Odsłonięcie obelisku i tablicy pamiątkowej ku czci Aleksandra Jabłonowskiego (Mariańskie Porzecze, 10 X 1999)" (PDF). Rocznik Towarzystwa Naukowego Warszawskiego (jezik: poljski). Towarzystwo Naukowe Warszawskie. 62: 48–50. ISSN 0860-164X. Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 19. 5. 2022.
- Jabłonowski, Aleksander (2021). Lis, Tomasz Jacek; Omerović, Enes (ured.). Kroz Hercegovinu. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu – Institut za historiju. str. 28–36. ISBN 978-9958-649-48-6.
Vanjski linkovi
uredi