Akšam-namaz

Akšam-namaz ili večernji namaz (arapski: مغرب; salatul-magrib) četvrti je od pet propisanih, obaveznih namaza (molitvi) koje muslimani svakodnevno obavljaju. Nakon sabah-namaza najkraći je dnevni namaz s ukupno pet rekata (tri farza i 2 sunneta) i jedini dnevni namaz gdje farz prethodi sunnet rekatima. S nastupom akšamskog vremena završava se post kod muslimana.

Vrijeme akšam-namaza

Vrijeme akšam-namaza različito se tumači u različitim islamskim pravcima. Tačnije, svi islamski učenjaci saglasni su u vremenu početka akšam-namaza i smatraju da je to vrijeme kada sunce potpuno nestane sa horizonta, ali se razilaze u vremenu kraja namaza.

Sunitski islam

• Hanefijski mezheb - čije učenje slijedi većina muslimana u Bosni i Hercegovini i na tlu bivše Jugoslavije - smatra da se vrijeme akšam-namaza završava kada na nebu nestane vidljive bijele svjetlosti, tj. kada nebo prekrije potpuna tama.
• Malikijski i šafijski mezheb - smatraju da se vrijeme akšam-namaz završava čim se završi potrebno vrijeme da vjernik izvrši obredno pranje (abdest) i da klanja akšam-namaz.

Šiitski islam

Šiitski učenjaci smatraju da je vrijeme klanjanja akšam-namaza sve do ponoći i spajaju ga s jacija-namazom. To ne mora biti tačno u ponoć (00:00), nego je to vrijeme tačno na polovini između zalaska sunca i zore.

U vremenu kada sunce zalazi zabranjeno je klanjati. U slučaju da je vjernik propustio klanjati ovaj namaz u propisanom vremenu, ima mogućnost isti naklanjati (tzv. kazā).

Način obavljanja akšam-namaza

Kao i svi namazi, i ovaj se obavlja na način na koji ga je obavljao poslanik Muhammed. Obavezni (farz) namaz je 3 rekata, no moguće je poslije toga klanjati 2 rekata dobrovoljnog (sunnet) namaza. Također je moguće klanjati i dva rekata prije tri farza, jer je Poslanik rekao da između ezana i ikameta uvijek ima vremena da se klanjaju makar 2 dobrovoljna rekata.

Prije početka

Prije početka namaza vjernik je dužan obaviti obredno pranje (abdest), zatim zanijetiti u srcu te se okrenuti prema kibli. Muškarci su dužni proučiti i ikamet.

Početak namaza

Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kada vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi "Allahu ekber" ("Allah je najveći"). Jedan dio muslimanske uleme (učenjaka) smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza, pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarca i žene nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva, uključujući i njih.

Rekati

Rekāt obuhvata nekoliko radnji, a to su: stajanje (kijām), pregibanje (rukū') i dva puta spuštanje na tlo (sedžda), s kratkom pauzom.

Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče Subhaneke. Ovo je moguće samo na prvom rekatu. Nakon tog, obavezno je reći: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)" (ar. trans. "Eūzu billāhi mineššejtānir-radžīm"), ali također samo na prvom rekatu. Dalje se kaže: "U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog" (ar. trans. "Bismillāhir-rahmānir-rahīm"), pa se uči prva sura iz Kur'ana - Fatiha i nastavlja sa bar tri ajeta neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da akšam-namaz ima tri rekata, to postoje tri stajanja. Na preostalom stajanju vjernik uči samo Bismillu i Fatihu.

Vjernik zatim uz izgovor tekbira vrši pregibanje svoga tijela u oblik ćiriličnog slova G, oslanjajući se rukama o koljena i izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca, tako čineći ruku'. S ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi "Čuje Allah onoga koji Ga hvali" (ar. trans. "Semiallāhu li men hamideh") i "Naš Stvoritelju, neka je Tebi hvala" (ar. trans. "Rabbenā we lekel-hamd").

Uz izgovor tekbira vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed, sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite dove. U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s pauzom između njih u sjedećem položaju.

S učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekat. Sa završetkom prvog rekata ustaje se na drugi. Nakon završetka dva rekata dolazi sjedenje.

Sjedenje

Akšam-namaz ima dva sjedenja. Na prvom sjedenju vjernik uči Ettehijjātu, u kojem se izgovara šehadet, nakon čega ustaje uz tekbir na treći rekat, ujedno i posljednji u akšam-namazu. Na drugom sjedenju vjernik također uči Ettehijjatu, a zatim donosi salavat na Poslanika. Nakon toga vjernik uči neku od namaskih dova, čime završava drugo sjedenje.

Kraj namaza

Svaki namaz završava se predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu, pa izgovori "Esselāmu 'alejkum we rahmetullāh", a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori to isto.

Vanjski linkovi

• Kako obaviti namaz