Godine:

◄◄ | | 778. | 779. | 780. | 781. | 782. | 783. | 784. | 785. | 786. |  | ►►

Decenije:

| 750-e | 760-e | 770-e | 780-e | 790-e | 800-e | 810-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

Godina 782. (DCCLXXXII) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 782. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

782. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar782
DCCLXXXII
Ab Urbe condita1535
Asirski kalendar5532
Bengalski kalendar189
Berberski kalendar1732
Budistički kalendar1326
Burmanski kalendar144
Bizantijski kalendar6290–6291
Kineski kalendar辛酉(Metalni Pijetao)
3478 ili 3418
    — do —
壬戌年 (Vodeni Pas)
3479 ili 3419
Koptski kalendar498–499
Diskordijanski kalendar1948
Etiopijski kalendar774–775
Hebrejski kalendar4542–4543
Hinduski kalendari
 - Vikram Samvat838–839
 - Šaka Samvat704–705
 - Kali Juga3883–3884
Holocenski kalendar10782
Iranski kalendar160–161
Islamski kalendar165–166
Julijanski kalendar782
DCCLXXXII
Korejski kalendar3115
Minguo kalendar1130 prije Tajvana
民前1130年
Seleukidska era1093/1094 AG
Tajlandski solarni kalendar1324–1325

Događaji

uredi
  • Arapsko-bizantijski rat: arapske snage (95.000 ljudi) pod komandom Haruna er-Rašida, sina abasidskog halife Al-Mahdija, prelaze planine Taurus i zauzimaju bizantijsku graničnu tvrđavu Magidu. Harun ostavlja svog poručnika Al-Rabi' ibn Yunusa da opsjeda grad Nakoleju (Frigiju), dok je druga jedinica (30.000 ljudi), vjerovatno pod Jahijom ibn Halidom, poslana da napadne zapadne obale Male Azije. Sam Harun, sa glavnom vojskom, napreduje do Opsičke pokrajine.
  • Ljeto – Harun er-Rašid stiže čak do Hrizopolisa, preko Bosforskog moreuza od bizantijske prijestolnice, Konstantinopolja. Nakon prebjega armenskog generala Tatzatesa, carica Irena prihvata trogodišnje primirje, uključujući godišnje plaćanje harača od 70.000 ili 90.000 zlatnih dinara i predaju 10.000 svilenih odjevnih predmeta. Harun oslobađa sve svoje zarobljenike (5.600 ljudi), uključujući glavnog ministra Staurakiosa i druge taoce [1][2].
  • Bjekstvo bivšeg guvernera bizantijske Sicilije Elpidija u Sjevernu Afriku, a zatim kod halife.

Bizantijsko carstvo

uredi
  • Car Konstantin VI je zaručen za 6-godišnju Rotrudu, kćer Karla Velikog; Irena šalje učenog monaha po imenu Elisej da je obrazuje na grčkom jeziku i poduči manirima [3].

Evropa

uredi
  • Ljeto – Saksonski ratovi: Kralj Karlo Veliki šalje kaznenu ekspediciju (elitnu postrojbu istočnofranačkih trupa) pod komandom Adalgisa komornika, Galoa i Vorada, uz podršku saksonskih snaga, da se obračuna sa Saksoncima i Lužičkim jurišnicima u Tiringiji [4].
  • Bitka kod Suntela: Franci pod Karlom Velikim su poraženi od saksonskih pobunjenika, predvođenih Widukindom, koji uspijeva da uništi više od polovine okupatorskih franačkih snaga čime ponovo rasplamsava pobunu.
  • Jesen – Karlo Veliki se vraća iz svoje kampanje u Italiji i okuplja raspoloživu franačku vojsku u Bavarskoj. Zatim odlazi u Saksoniju, vjerovatno u Eresburg. Maršira na sjever, niz Weser do rijeke Aller, praveći logor blizu Verdena.
  • Masakr u Verdenu: Karlo Veliki pogubljuje 4.500 pobunjenih Saksonaca u Verdenu zbog praktikovanja paganstva. On izdaje Capitulatio de partibus Saxoniae i nameće kršćanstvo Saksoncima, čime je Saksonija postala franačka provincija.
  • Karlo Veliki poziva Alkuina, anglosaksonskog misionara, u Aachen i imenuje ga za glavnog savjetnika za vjerska i obrazovna pitanja, čime on postaje vodeći učenjak i učitelj na karolinškom dvoru.

782. u temama

uredi

Religija

uredi
  • Hram Nanchan na Wutaishanu, Shanxi, izgrađen je za vrijeme dinastije Tang (Kina).
  • Tachibana no Hayanari, japanski kaligraf (um. 844.)
  • 11. januar – Konin, car Japana (r. 709.)
  • Conall mac Fidhghal, kralj Uí Mainea (Irska)
  • Thierry IV, franački plemić (približan datum)

Reference

uredi
  1. ^ Garland, Lynda (1999). Byzantine Empresses: Women and Power in Byzantium, AD 527–1204. New York and London: Routledge. p. 76-77. ISBN 978-0-415-14688-3.
  2. ^ Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford University Press. p. 418. ISBN 0-8047-2630-2.
  3. ^ Runciman, Steven. "The Empress Irene the Athenian." Medieval Woman. Ed. Derek Baker. Oxford: Ecclesiastical History Society, 1978.
  4. ^ Nicolle, David (2014). The Conquest of Saxony AD 782–785. p. 51. ISBN 978-1-78200-825-5.

Vanjski linkovi

uredi