Wikipedia

Hiljadu i jedna noć

zbirka arapskih priča i narodnih priča
(Preusmjereno sa 1001 noć)

Hiljadu i jedna noć[1][2] (perzijski: هزار و يك شب, trans. Hezār-o Yek shab, arapski: الف ليلة وليلة, alf laila wa-laila)[3] je zbirka dužih i kraćih bliskoistočnih narodnih priča na arapskom jeziku koje su nastale u periodu od 9. do 14. vijeka, tokom zlatnog doba Islama. Priče imaju korijene iz starih civilizacija Arabije, Perzije, Indije, Egipta i Mezopotamije.

Hiljadu i jedna noć
Cassim u pećini, Maxfield Parrish (1909), iz piče "Ali Baba i četrdeset hajduka"
Originalni nazivarapski: أَلْفُ لَيْلَةٍ وَلَيْلَةٌ, ʾAlf Laylah wa-Laylah
JezikArapski jezik
ŽanrOkvirna priča, narodne priče
Vrsta djelaZbirka priča
Vrijeme radnjeSrednji vijek
Aladdin and the Wonderful Lamp (1917).
Za istoimenu tursku televizijsku seriju, pogledaj članak Hiljadu i jedna noć (serija)

Rad su tokom mnogih vijekova prikupljali razni autori, prevodioci i naučnici širom Zapadne Azije, Srednje Azije, Južne Azije i Sjeverne Afrike. Neke priče vuku svoje korijene iz drevne i srednjovjekovne arapske, sanskrtske, perzijske i mezopotamijske književnosti.[4] Većina priča su, međutim, izvorno bile narodne priče iz doba Abasida i Mameluka, dok su druge, posebno okvirna priča, vjerovatno izvučene iz pahlavijevog perzijskog djela Hezār Afsān (perzijski: هزار افسان, lit. 'Hiljadu priča'), koje mogu biti prijevodi starijih indijskih tekstova.[5]

Zajedničko svim izdanjima Hiljadu i jedne noći je način uokvirivanja priče o vladaru Šahrijaru kojemu je pripovijedala njegova supruga Šeherezada, s jednom pričom ispričanom tokom svake noći pripovijedanja. Priče potiču iz ove originalne priče; neke su uokvirene u druge priče, dok su neke samostalne. Neka izdanja sadrže samo nekoliko stotina noći pripovijedanja, dok druga uključuju 1001 ili više. Najveći dio teksta je u prozi, iako se stih povremeno koristi za pjesme i zagonetke i za izražavanje pojačanih emocija. Većina pjesama su pojedinačni dvostihi ili katreni, iako su neke duže.

Neke od priča koje se obično povezuju s arapskim noćima—posebno "Aladin i čarobna lampa" i "Ali Baba i četrdeset hajduka" - nisu bile dio zbirke u originalnim arapskim verzijama, ali su ih umjesto toga u zbirku dodao francuski prevodilac Antoine Galland nakon što ih je čuo od sirijske spisateljice Hanne Diyab tokom posete potonje Parizu.[6][7][8] Druge priče, kao što je "Sedam putovanja Sinbada moreplovca", postojale su samostalno prije nego što su dodate u zbirku.

Sinopsis

uredi

Okvirna priča ove knjige je priča o Šeherzadi i caru Šahrijahu. To je zatvorena i samostalna pripovjedna cjelina. U Šeherzadinom pričanju pojavljuju se ličnosti koje također pripovjedaju, ne samo svoju sudbinu, nego i ono što su čuli kao posebnu pripovjetku, te tako nastaju nove priče. Sama kompozicija "Hiljadu i jedne noć" je veoma složena. Najbolje bi se mogla predstaviti u koncentričnim krugovima, u kojima je najširi onaj o Šeherzadi i Šahrijahu, a sve druge priče pojavljuju se kao uži koncentrični krugovi.Šeherzada svoje pripovijedanje pročinje pričom o Sindbadu nosaču i Sindbadu moreplovcu.

Glavna priča se odnosi na Šahrijara, kojeg narator naziva "sasanidskim kraljem" koji vlada u "Indiji i Kini".[9] Šahrijar je šokiran saznanjem da je žena njegovog brata nevjerna. Otkrivši da je nevjera njegove vlastite žene bila još flagrantnija, on ju je ubio. U svojoj gorčini i tuzi, odlučuje da su sve žene iste. Šahrijar počinje da ženi cijeli niz djevica samo da bi svaku pogubio sljedećeg jutra, prije nego što ima priliku da ga obeščasti.

Na kraju, vezir, čija je dužnost da ih opskrbi, više ne može pronaći djevice. Šeherezada, vezirova ćerka, nudi se za slijedeću nevjestu i njen otac nevoljko pristaje. U noći njihovog braka, Šeherezada počinje da priča kralju priču, ali je ne završava. Kralj, znatiželjan kako se priča završava, stoga je prisiljen odgoditi njeno pogubljenje kako bi čuo zaključak. Sljedeće noći, čim završi priču, počinje drugu, a kralj, željan da čuje i završetak te priče, još jednom odgađa njeno pogubljenje. Ovo traje hiljadu i jednu noć, otuda i ime.

Priče se veoma razlikuju: uključuju historijske priče, ljubavne priče, tragedije, komedije, pjesme, burleske i razne oblike erotike. Brojne priče prikazuju džine, duhove, ljude majmuna, čarobnjake, mađioničare i legendarna mjesta, koja se često miješaju sa stvarnim ljudima i zemljopisom, ne uvijek racionalno. Uobičajeni protagonisti uključuju historijskog abasidskog kalifa Haruna al-Rašida, njegovog velikog vezira, Džafara ibn Jahje i poznatog pjesnika Abu Nuvasa, uprkos činjenici da su ove ličnosti živjele oko 200 godina nakon pada Sasanidskog Carstva, u kojem je okviru smještena je priča o Šeherezadi. Ponekad će lik u Šeherezadinoj priči početi drugim likovima pričati vlastitu priču, a ta priča može imati još jednu ispričanu u sebi, što rezultira bogato slojevitom narativnom teksturom.

Verzije se razlikuju, barem u detaljima, što se tiče konačnih završetaka (u nekima Šeherezada traži pomilovanje, u nekima kralj vidi njihovu djecu i odluči da ne pogubi svoju ženu, u nekim se dešavaju druge stvari koje ometaju kralja), ali svi završi tako što kralj pomiluje svoju ženu i poštedi joj život.

Pripovjedačevi standardi za ono što čini priče u nastavku da izgledaju širee nego u modernoj književnosti. Dok je u mnogim slučajevima priča prekinuta s junakom u opasnosti da izgubi život ili neku drugu vrstu duboke nevolje, u nekim dijelovima punog teksta Šeherezada zaustavlja svoje pripovijedanje usred izlaganja apstraktnih filozofskih principa ili složenih tačaka Islamske filozofije, a u jednom slučaju tokom detaljnog opisa ljudske anatomije prema Galenu - i u svim ovim slučajevima ona se ispostavlja u pravu u svom vjerovanju da će joj kraljeva radoznalost za nastavak kupiti još jedan dan života.

Brojne priče unutar Hiljadu i jedne noći također sadrže elemente naučne fantastike. Jedan primjer je "Bulukijine avanture", gdje protagonista Bulukija traga za biljkom besmrtnosti što ga vodi da istražuje mora, putuje u rajski vrt i džehennem, te putuje preko kosmosa u različite svjetove mnogo veće od njegovog svijeta, anticipirajući elemente galaktičke naučne fantastike;[10] na tom putu susreće društva džina,[11] sirene, zmije koje govore, drveće koje govori i druge oblike života.[10] U drugoj priči o arapskim noćima, glavni junak Abdulah Ribar stječe sposobnost disanja pod vodom i otkriva podvodno podmorsko društvo koje je prikazano kao obrnuti odraz društva na kopnu, u kojem podvodno društvo slijedi oblik primitivnog komunizma gdje su koncepti poput novca i odeće ne postoje. Druge priče o arapskim noćima bave se izgubljenim drevnim tehnologijama, naprednim drevnim civilizacijama koje su zalutale i katastrofama koje su ih preplavile.[12] "Grad od mesinga" prikazuje grupu putnika na arheološkoj ekspediciji[13] preko Sahare da pronađu drevni izgubljeni grad i pokušaju da povrate mesinganu posudu koju je Solomon nekada koristio da uhvati džinna,[14] i na putu susrećete se sa mumificiranom kraljicom, okamenjenim stanovnicima,[15] humanoidnim robotima i automatima nalik na život, zavodljivim marionetama koje plešu bez žice,[16] i robota konjanika od mesinga koji usmjerava družinu prema drevnom gradu. "Konj od ebanovine" prikazuje robota[17] u obliku letećeg mehaničkog konja kojim se upravlja pomoću ključeva koji može letjeti u svemir i prema Suncu,[18] dok "Treća Kalandarova priča" također ima robota u obliku čudesnog čamdžije.[17] "Grad mesinga" i "Konj od ebanovine" mogu se smatrati ranim primjerima proto-naučne fantastike.[19]

Kratak sadržaj

uredi

Šeherzada svoju priču počinje pričom o Sindbadu nosaču, mladom čovjeku, koji je razočaran svojim životom. Jedne prilike zapjevao je pjesmu o svojoj nesreći, te o tome kako ga je "sahvatila gorka i tamna sudba", kako mu je život bijedan i da to Bog vidi, ali ništa ne poduzima. Sindbad nosač upoznaje starijeg čovjeka Sindbada moreplovca, koji priča priču o svojim putovanjima. Još kao mlad, živio je lagodnim životom, ali kada mu je sve to dosadilo krenuo je na svoje prvo putovanje. Na tom putovanju sve je bilo uredu dok kapetan broda nije poželio usidriti brod na nekom ostrvu. Putnici su se tu odmorili i teferičili, dok kapetan nije objavio da se nalaze na leđima uspavanog kita. Tada se već grdosija i počela kretati, mnogi su i poginuli dok se Sindbad moreplovac spasio, uz kako on to sam i kaže, Allahovu pomoć. Na tom ostrvu sreće čovjeka koji ga odvede do njihovog kralja Mihradžana. Kralj je zavolio Moreplovca, međutim Sindbadu sva ta pažnja kralja nije ugušila želju za rodnim gradom Bagdadom.

 
Hiljadu i jedna noć, Gustave Boulanger (1873)

Jednog dana je na ostrvo došao kapetan koji je bio prinuđen da ih nekolicinu ostavi na kitu, te ga Sindbad prepoznaje i odlazi s njim u Bagdad.

Nakon svake ispričane priče Sindbad moreplovac daje po sto zlatnika sindbadu nosaču i šalje ga kući uz napomenu da i sutra dođe da čuje još zanimljiviju priču, toliko zanimljiviju da će prethodnu priču i zaboraviti. Šeherzada koja je bila mudra te slatkorječiva, svoje priče prekidala je pred zoru na najzanimljivijem mjestu, tako da bi svaki put car odgodio njenu smrt da bi čuo kraj priče. To je trajalo hiljadu i jednu noć.

Sedam priča Sidnbada moreplovca, sedam njegovih putovanja, imaju svoje sličnosti, ali je svaka na svoj način i drugačija. U svakom putovanju mislio je da neće preživjeti, ali kada bi se uz pomoć Allaha spasio, zaklinjao se da više neće sudbinu izazivati, te da će se smiriti. Sindbadova želja za novim prostranstvima, širokim morima, nepoznatim zemljama i ljudima bila je jača i od svih mogućih opasnosti koje su mu se dešavale, veća je želja bila i od ogromne ptičurine čija su krila mogla da zaklone i samo sunce.

U svakoj Sindbadovoj priči, početak je isti: plovidba je mira i bez problema, ali onda slijedi preokret. U drugoj priči, Sindbad zadrijema i lađa ode bez njega, u trećoj sam dospijeva na Majmunski otok, gdje doživljava da gleda kako majmuni jedu njegove drugove. Sa Majmunskog otoka spasili su se nakon što je mudri Sindbad napravio plan kako da ubiju čudovište kada je zaspalo, te je dva užarena kobca zabio u njegove oči i oslijepio ga. Na ovom primjeru očituje se mdurost i snalažljivost Sindbada. Mnogo je još primjera koji nam odaju Sindbadovu mudrost. Na petom je putovanju Sindbad bio prevaren od strane starca koji mu se učinio jadnim i iscrpljenim, te ga ja Sindbad prihvatio ponijeti preko potoka. Međutim, starac se više nije htio maknuti. Ovdje se pokazuje Sindbadova dobrota. Starca je kasnije napio vinom kojeg je sam napravio te se tako još jednom spasio.

Sve Sindbadove priče protkane su nevjerovatnom vjerom, vjerom u Jednog i Jedinog Allaha dž.š. Nekada se okolnosti u kojima je Sindbad bio bile takve da je preostajala samo nada i vjerovanje u spas od Allaha. Kako su se putovanja nizala, Sindbadova vjera u Allaha je sve više rasla.

"Nema utočišta osim u Allahu. Allah se pobrinuo da ne skapam od gladi i žeđi"

Nakon ispričanih sedam priča i nakon datih ukupno 700 zlatnika svom imenjaku Sindbadu nosaču, shvatamo da je Sindbad moreplovac običan čovjek koji je preživio mnogo, te ostaje pitanje koliko je samo priča morao da ispriča moreplovac na raznim dvorovima, u svakakvim prilikama i neprilikama, o svojoj zlosreći i čudima sudbine – dok ih najzad nije u sigurnosti i udobonsti svog raskošnog doma u cjelini ponovio nosaču. Sve ove priče Sindbad moreplovac je ponovio Sindbadu nosaču u želji da on bude zadovoljan svojom sudbinom, svojim mirnim i staloženim životom nosača.

"Istina je da si ostao siromah, a da sam ja stekao blago nebrojeno. Pa ipak, zar svaki od nas nije nagrađen po svome naporu?"

Sindbad nosač poslije ovih priča shvaća da treba biti zadovojlan svojom sudbinom, te kasnije moli Allaha da mu oprosti zbog njegovog nerazbora.

Još nekoliko priča Šeherzada priča Šahrijahu, a sve su priče nevjerovatne i u njima je sve moguće: iz najveće sreće dospjeti u bijedu, ali i obrnuto – iz strašne pogibije uspeti se na vrhunac vlasti. Igrom slijepog slučaja a sve i svakad može da se preokrene. Nikad se ništa ne dovršava, odlaže se kao u nekoj beskrajnoj igri, odlaganje treba da zavara protivnika, a takva igra odlaganja postaje stvarnija i od stvarnosti.

Hiljadu i jednu noć Šeherzada je odlagala svoju smrt, a kroz njenu priču saznajemo mnogo toga i o njoj: bila je to osjećajna žena, znala je lijepo pripovijedati, što ju je i ostavilo na životu, a nadasve, Šeherzada je bila mudra i lukava. Na kraju, car Šahrijah se divi Šeherzadi, učevnoj i riječitoj, te želi da je načini svojom ženom. Šahrijahov brat Šahzaman je za svoju suprugu uzeo Šeherzadinu sestru Dariazadu, a njihov otac postaje car.

Što se tiče cara Šahrijaha, on naredi da se dovedu bez odlaganja pisari najvještiji iz svih zemalja muslimanskih, te taj niz čudesa i iznenađenja zapišu u knjizi priča o "hiljadu i jednoj noći".

Galerija

uredi

Također pogledajte

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Hiljadu i jedna noć

Reference

uredi
  1. ^ "The Thousand and One Nights | Summary, Themes, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2024-05-05.
  2. ^ "Oslobođenje - Tajne priča Hiljadu i jedne noći". www.oslobodjenje.ba. 2019-09-29. Pristupljeno 2024-05-05.
  3. ^ Marzolph, Ulrich (2007). "Arabian Nights". u Kate Fleet; Gudrun Krämer; Denis Matringe; John Nawas; Everett Rowson (ured.). Encyclopaedia of Islam (3rd izd.). doi:10.1163/1573-3912_ei3_COM_0021. Arabian Nights, the work known in Arabic as Alf layla wa-layla
  4. ^ Ben Pestell; Pietra Palazzolo; Leon Burnett, ured. (2016). Translating Myth. Routledge. str. 87. ISBN 978-1-134-86256-6.
  5. ^ Marzolph (2007), "Arabian Nights", Encyclopaedia of Islam, I, Leiden: Brill.
  6. ^ John Payne, Alaeddin and the Enchanted Lamp and Other Stories, (London 1901) gives details of Galland's encounter with 'Hanna' in 1709 and of the discovery in the Bibliothèque Nationale, Paris of two Arabic manuscripts containing Aladdin and two more of the added tales. Text of "Alaeddin and the enchanted lamp"
  7. ^ Horta, Paulo Lemos (2017-01-16). Marvellous Thieves (jezik: engleski). Harvard University Press. ISBN 978-0-674-97377-0.
  8. ^ Doyle, Laura (2020-11-02). Inter-imperiality: Vying Empires, Gendered Labor, and the Literary Arts of Alliance (jezik: engleski). Duke University Press. ISBN 978-1-4780-1261-0.
  9. ^ The Arabian Nights, translated by Malcolm C. Lyons and Ursula Lyons (Penguin Classics, 2008), vol. 1, p. 1
  10. ^ a b Irwin, Robert (2003). The Arabian Nights: A Companion. Tauris Parke Paperbacks. str. 209. ISBN 1-86064-983-1.
  11. ^ Irwin, Robert (2003). The Arabian Nights: A Companion. Tauris Parke Paperbacks. str. 204. ISBN 1-86064-983-1.
  12. ^ Irwin, Robert (2003). The Arabian Nights: A Companion. Tauris Parke Paperbacks. str. 211–2. ISBN 1-86064-983-1.
  13. ^ Hamori, Andras (1971). "An Allegory from the Arabian Nights: The City of Brass". Bulletin of the School of Oriental and African Studies. Cambridge University Press. 34 (1): 9–19 [9]. doi:10.1017/S0041977X00141540. S2CID 161610007.
  14. ^ Pinault, David (1992). Story-Telling Techniques in the Arabian Nights. Brill Publishers. str. 148–9 & 217–9. ISBN 90-04-09530-6.
  15. ^ Irwin, Robert (2003). The Arabian Nights: A Companion. Tauris Parke Paperbacks. str. 213. ISBN 1-86064-983-1.
  16. ^ Hamori, Andras (1971). "An Allegory from the Arabian Nights: The City of Brass". Bulletin of the School of Oriental and African Studies. Cambridge University Press. 34 (1): 9–19 [12–3]. doi:10.1017/S0041977X00141540. S2CID 161610007.
  17. ^ a b Pinault, David (1992). Story-Telling Techniques in the Arabian Nights. Brill Publishers. str. 10–11. ISBN 90-04-09530-6.
  18. ^ Geraldine McCaughrean, Rosamund Fowler (1999). One Thousand and One Arabian Nights. Oxford University Press. str. 247–51. ISBN 0-19-275013-5.
  19. ^ Academic Literature Arhivirano 30. 6. 2017. na Wayback Machine, Islam and Science Fiction

Izvori

uredi
  • Irwin, Robert (2004). The Arabian Nights: A Companion (TPB izd.). London: I.B. Tauris. ISBN 1-86064-983-1. OCLC 693781081.
  • Irwin, Robert (2010). The Arabian Nights: A Companion (EBook (PDF) izd.). London: I.B. Tauris. ISBN 978-0-85771-051-2. OCLC 843203755.
  • Ulrich Marzolph (ed.). The Arabian Nights Reader (Wayne State University Press, 2006).
  • Ulrich Marzolph, Richard van Leeuwen, Hassan Wassouf (2004).The Arabian Nights Encyclopedia.
  • Charles Pellat, "Alf Layla Wa Layla" in Encyclopædia Iranica. Online access June 2011.
  • David Pinault, Story-Telling Techniques in the Arabian Nights (Brill Publishers, 1992).
  • Dwight Reynolds, "A Thousand and One Nights: A History of the Text and Its Reception" in The Cambridge History of Arabic Literature Vol 6. (CUP 2006).
  • Eva Sallis, Scheherazade Through the Looking-Glass: The Metamorphosis of the Thousand and One Nights (Routledge, 1999).
  • Yamanaka, Yuriko and Nishio, Tetsuo (ed.). The Arabian Nights and Orientalism: Perspectives from East and West (I.B. Tauris, 2006). ISBN 1-85043-768-8.

Dodatna literatura

uredi
  • Chauvin, Victor Charles; Schnurrer, Christian Friedrich von. Bibliographie des ouvrages arabes ou relatifs aux Arabes, publiés dans l'Europe chrétienne de 1810 à 1885. Líege H. Vaillant-Carmanne. 1892–1922.
  • El-Shamy, Hasan. "A 'Motif Index of Alf Laylah Wa Laylah': Its Relevance to the Study of Culture, Society, the Individual, and Character Transmutation". Journal of Arabic Literature, vol. 36, no. 3, 2005, pp. 235–268. JSTOR 4183550. Accessed 22 Apr. 2020.
  • Horta, Paulo Lemos, Marvellous Thieves: The Secret Authors of the Arabian Nights (Cambridge, MA: Harvard University Press, 2017).
  • Kennedy, Philip F., and Marina Warner, eds. Scheherazade's Children: Global Encounters with the Arabian Nights. NYU Press, 2013. JSTOR j.ctt9qfrpw.
  • Marzolph, Ulrich, 'Arabian Nights', in Encyclopaedia of Islam, 3rd ed. (Leiden: Brill, 2007–), doi:10.1163/1573-3912_ei3_COM_0021
  • Nurse, Paul McMichael. Eastern Dreams: How the Arabian Nights Came to the World Viking Canada: 2010. General popular history of the 1001 Nights from its earliest days to the present.
  • Shah, Tahir, In Arabian Nights: A search of Morocco through its stories and storytellers (Doubleday, 2007).
  • The Islamic Context of The Thousand and One Nights by Muhsin J. al-Musawi, Columbia University Press, 2009.
  • Where Is A Thousand Tales? [Hezar Afsan Kojast?] by Bahram Beyzai, Roshangaran va Motale'ate Zanan, 2012.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hiljadu_i_jedna_noć&oldid=3666880"