Abu Nuvas
Abu Nuvas al-Hasan ibn Hani al-Hakami ( Al-Ḥasan ibn Hānī 'Abd al-Awal al-Ṣabāḥ, Abū 'Alī (أَبُو عَلِي اَلْحَسَنْ بْنْ هَانِئْ بْنْ عَبْدِ اَلْأَوَّلْ بْنْ اَلصَّبَاحِ اَلْحُكْمِيِّ اَلْمِذْحَجِي), poznat i kao Abū Nuwās al-Salamī (أبو نواس السلمي) (756–814), poznatiji kao Abu Nuvas,[1] bio je jedan od najvećih klasičnih arapskih pjesnika, koji je pisao na arapskom i perzijskom jeziku.[2] Rođen je u gradu Ahvaz u današnjem Iranu, kao sin arapa i perzijanke, i postao je majstor svih savremenih žanrova arapske poezije. Abu Nuvas je također ušao u folklornu tradiciju i pojavljuje se nekoliko puta u knjizi "Hiljadu i jedna noć".
| Abu Nuwas | |
|---|---|
 Crtež Abu Nuwasa (Khalil Gibran, 1916) | |
| Puno ime | Abū Nuwās al-Ḥasan ibn Hānī al-Ḥakamī |
| Rođenje | c. 756 Ahvaz, Abasidski halifat |
| Smrt | c. 814 (57–58 godina) Bagdad, Abasidski halifat |
| Zanimanje | Pjesnik |
| Jezik | Arapski |
Rani život
urediRođen je u provinciji Ahvaz (moderna provincija Khuzestan) Abasidskog halifata, bilo u gradu Ahvazu ili nekom od susjednih okruga. Njegov datum rođenja je nesiguran, rođen je između 756. i 758. godine. Otac mu je bio Hani, arapski Sirijac koji je služio u vojsci posljednjeg omejadskog halife Marvana II (r. 744–750). Njegova majka je bila arapska Iranka iz Ahvaza po imenu Gulban, koju je Hani upoznao dok je služila u policiji Ahvaza. Kada je Abu Nuvas imao 10 godina, izgubio je oca.[3][4]
U svom ranom djetinjstvu Abu Nuvas je pratio svoju majku u Basru u donjem Iraku gdje je pohađao školu Kur'ana i postao hafiz. Njegov mladalački izgled i urođena harizma privukli su pažnju kufanskog pjesnika, Abu Usame Walibe ibn al-Hubab al-Asadija, koji ga je odveo u Kufu kao mladog šegrta. Waliba je u njemu prepoznao njegov talent pjesnika i ohrabrio ga prema ovom pozivu, ali ga je mladić i seksualno privukao i možda je imao erotske odnose s njim. Njegovi odnosi sa dečacima adolescentima kada je sazreo kao muškarac izgleda da odražavaju njegovo sopstveno iskustvo sa Walibom.[5]
Djela
urediPisao je poeziju u više žanrova; njegov veliki talenat najviše je prepoznat u njegovim vinskim pjesmama i u lovačkim pjesmama.[6] Njegov divan, njegova zbirka poezije, podijeljena je po žanrovima: panegiričke pjesme, elegije, invektivne, dvorske ljubavne pjesme o muškarcima i ženama, pjesme pokajanja, pjesme o lovu i vinske pjesme.[7] Njegova erotska lirika, koja je često homoerotska, poznata je iz preko 500 pjesama i fragmenata.[8] Također je učestvovao u dobro uspostavljenoj arapskoj tradiciji satirične poezije, koja je uključivala duele između pjesnika koji su uključivali zlobne razmjene pjesničkih smicalica i uvreda.[9] Ismail bin Nubakht, jedan od Nuvasovih savremenika, rekao je:
"Nikada nisam vidio čovjeka s većim obrazovanjem od Abu Nuvasa, niti onoga koji je, s tako bogatim pamćenjem, posjedovao tako malo knjiga. Nakon njegove smrti pretražili smo njegovu kuću i mogli smo pronaći samo jednu koricu knjige koja je sadržavala dvadesetak stranica, u kojem je bila zbirka rijetkih izraza i gramatičkih zapažanja."[10]:81
Hamirijat
urediDuh novog doba odrazio se u Hamirijatu, vinskoj poeziji nakon promjene dinastija u Abaside.[11] Abu Nuvas je imao veliki utjecaj na razvoj vinske poezije. Njegove pjesme su vjerovatno pisane da zabavljaju bagdadsku elitu.[7] U središtu vinske poezije nalazi se živopisan opis vina, uzvišeni opisi njegovog okusa, izgleda, mirisa i djelovanja na tijelo i um.[12] U svojoj poeziji oslanja se na mnoge filozofske ideje i slike koje veličaju Perzijance i rugaju se arapskom klasicizmu.[11] Koristio je vinsku poeziju kao medij za odjek tema o abasidskoj važnosti u islamskom svijetu. Primjer za to je prikazan kroz djelo koje je napisao u svom Khamriyyat-u:
"Vino se prenosi među nama u srebrnom bokalu, ukrašenom perzijskim majstorom sa raznim dezenima, Čosroes na njegovom dnu, a oko njegovih bočnih oriksa koje konjanici love lukovima. Mjesto vina je tamo gde se tunike zakopčavaju; mjesto vode je gdje se nosi perzijska kapa.[11]
Ovaj odlomak ima prevagu perzijskih slika koje odgovaraju perzijskom jeziku koji se koristio u ovom periodu. Poznato je da je Abu Nuvas imao i poetski i politički ton u svojoj poeziji. Zajedno s drugim abasidskim pjesnicima, Nuvas se iskupljuje za svoju otvorenost za ispijanje vina i zanemarivanje religije.[11] Napisao je satirične udare na islam koristeći vino i kao izgovor i kao oslobodilac.[12] Specifična linija poezije u njegovom Hamirijatu oslikava njegov šaljivi odnos s religijom; ovaj stih upoređuje vjersku zabranu vina s Božjim oproštenjem.[13] Nuvas je pisao svoju literaturu kao da su njegovi grijesi opravdani u religioznom okviru. Abu Nuvasova poezija je također odražavala njegovu ljubav prema vinu i seksualnosti. Pjesme su napisane kako bi proslavile i fizičko i metafizičko iskustvo ispijanja vina koje nije bilo u skladu s normama poezije u islamskom svijetu.[7] Kontinuirana tema u abasidskoj vinskoj poeziji bila je njena povezanost s homoseksualizmom zbog činjenice da su vinoteke obično zapošljavale dječake kao poslužitelje.[11] Ove pjesme su često bile opasne i buntovne. U erotskom dijelu njegovog Divana, pjesme opisuju mlade sluškinje obučene u mladiće koji piju vino.[14] Njegova naklonost prema mladićima ispoljavala se kroz njegovu poeziju i društveni život. Nuvas istražuje intrigantnu predrasudu: da je homoseksualnost uvezena u Abasidski Irak iz provincije u kojoj je revolucija nastala.[14] On u svom pisanju navodi da su se za vrijeme Emevijskog halifata pjesnici upuštali samo u ženske ljubavnice.[14] Nuvasove zavodljive pjesme koriste vino kao centralnu temu okrivljavanja i žrtvenog jarca.[11]
Zatvor i smrt
urediUmro je tokom Velikog abasidskog građanskog rata prije nego što je al-Ma'mūn napredovao iz Khurāsāna 199. ili 200. godine po Hidžri (814.–816. godine).[15] Budući da se često upuštao u pijane podvige, Nuvas je bio zatvoren za vrijeme vladavine Al-Amina, neposredno prije njegove smrti.[16]
Uzrok njegove smrti je sporan:[17] sačuvana su četiri različita izvještaja o njegovoj smrti:
- Otrovala ga je porodica Nawbakht, nakon što mu je podmetnuta satirična pjesma o njima;
- Umro je u kafani pijući sve do smrti;
- Nawbakht ga je pretukao zbog satire koja mu se lažno pripisuje; čini se da je vino imalo ulogu u naletima emocija njegovih poslednjih sati – čini se da je ovo kombinacija izveštaja jedan i dva;
- Umro je u zatvoru, verzija koja je u suprotnosti sa brojnim anegdotama u kojima se navodi da se nakon smrti razbolio i da su ga posjećivali prijatelji (iako ne u zatvoru).
Najvjerovatnije je umro od lošeg zdravlja, a isto tako vjerovatno u kući porodice Nawbakht, odakle potiče mit da su ga oni otrovali.[5] Sahranjen je na groblju Shunizi u Bagdadu.[18]
Naslijeđe
uredi
Utjecaji
urediJedan je od brojnih pisaca zaslužnih za izmišljanje književne forme mu'ammā (doslovno "zaslijepljen" ili "zatamnjen"), zagonetke koja se rješava "kombiniranjem sastavnih slova riječi ili imena koje treba pronaći".[19][20] Usavršio je i dva arapska žanra: Khamriyya (vinska poezija) i Tardiyya (lovačka poezija). Ibn Kuzman, koji je pisao u El-Endelusu u 12. vijeku, divio mu se i uspoređivan je s njim.[21][22]
Komemoracija
urediBagdad ima nekoliko mjesta nazvanih po pjesniku. Ulica Abu Nuvas se proteže duž istočne obale rijeke Tigris, u četvrti koja je nekada bila eksponat grada. Abu Nuvas Park se nalazi na potezu od 2,5 kilometra između mosta Jumhouriya i parka koji se proteže do rijeke u Karadi u blizini mosta 14. jula.[23]
Godine 1976. krater na planeti Merkur dobio je ime u čast Abu Nuvasa.
Udruženje Abu Nawas, osnovano 2007. godine u Alžiru, dobilo je ime po pjesniku. Primarni cilj organizacije je dekriminalizacija homoseksualizma u Alžiru, tražeći ukidanje članova 333. i 338. Alžirskog krivičnog zakona koji i dalje smatra homoseksualnost zločinom za koji se kažnjava zatvorska kazna i novčana kazna.[24][25]
Cenzura
urediDok su njegova dJela bila u slobodnom opticaju do ranih godina dvadesetog vIJeka, prvo moderno cenzurisano izdanje njegovih dJela objavljeno je u Kairu 1932. U januaru 2001. egipatsko ministarstvo kulture naredilo je spaljivanje oko 6.000 primeraka knjiga homoerotske poezije.[26][27] U Saudijskoj globalnoj arapskoj enciklopediji u unosu za Abu Nuvasa, svi spomeni homoseksualizma su izostavljeni.[28]
U popularnoj kulturi
urediPojavljuje se kao lik u brojnim pričama u Hiljadu i jednoj noći, gdje je izabran za dobrog pratioca Haruna al-Rašida.
Jako fikcionalizirani Abu Nuvas je protagonist romana "The Father of Locks" (Dedalus Books, 2009)[29] i "The Khalifa's Mirror" (2012) Andrewa Killeena,[30] u kojima je prikazan kao špijun koji radi za Ja' far al-Barmaki.
U sudanskom romanu Sezona migracije na sjever (1966.) Tayeba Saliha, Abu Nuvasovu ljubavnu poeziju opširno citira jedan od protagonista romana, Sudanac Mustafa Sa'eed, kao sredstvo za zavođenje mlade Engleskinje u Londonu: "Zar ti nije drago što se zemlja budi,/ To staro djevičansko vino je tu za uzimanje?"
Tanzanijski umjetnik Godfrey Mwampembwa (Gado) kreirao je strip na svahili pod nazivom "Abu Nuvasi" koji je objavljen 1996. godine.[31] Sadrži figuru trikstera po imenu Abunuvasi koji kao protagonista u tri priče crpi inspiraciju iz istočnoafričkog folklora, kao i iz izmišljenog Abu Nuvasa iz Hiljadu i jedne noći.
U Pasolinijevim Arapskim noćima, priča o Siumu zasnovana je na Abu Nuvasovoj erotskoj poeziji. Originalne pjesme se koriste u cijeloj sceni.
Reference
uredi- ^ Garzanti
- ^ Esat Ayyıldız. "Ebû Nuvâs’ın Şarap (Hamriyyât) Şiirleri". Bozok Üniversitesi İlahiyat Fakültesi Dergisi 18 / 18 (2020): 147-173.
- ^ Wagner, Ewald (2007). "Abū Nuwās". In Fleet, Kate; Krämer, Gudrun; Matringe, Denis; Nawas, John; Rowson, Everett (eds.). Encyclopaedia of Islam (3rd ed.). Brill Online. ISSN 1873-9830
- ^ Fatehi-Nezhad, Azarnoosh i Negahban 2008; His mother was a Persian seamstress from Ahwāz, called Gulbān or Gulnāz (Abū Hiffān, 108; Ibn al-Muʿtazz, 194; Ibn Qutayba, al-Shiʿr, 2/692; Ibn ʿAsākir, 4/279). His father Hānī was either Persian (according to al-Aṣmaʿī) or from al-Shām, and had served in the army of the last Umayyad caliph, Marwān II
- ^ a b Kennedy, Philip F. (2009). Abu Nuwas : a genius of poetry (First South Asian paperback izd.). New Delhi. ISBN 978-1-78074-188-8. OCLC 890932769.
- ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 10.
- ^ a b c "The Diwan of Abu Nuwas | Encyclopedia.com". www.encyclopedia.com. Pristupljeno 22. 11. 2022.
- ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 58.
- ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 150.
- ^ Arbuthnot, F.F. (1890). Arabic Authors: A Manual of Arabian History and Literature. W. Heinemann. ISBN 978-1-4655-1080-8. LCCN 43050203.
- ^ a b c d e f scientifique., Ashtiany, Julia (19..-....). Éditeur. ʻAbbasid belles lettres. ISBN 978-1-139-42490-5. OCLC 819159055.
- ^ a b Rowell, Alex (2018). Vintage Humour : the Islamic Wine Poetry of Abu Nuwas. Hurst. ISBN 978-1-84904-992-4. OCLC 1032725647.
- ^ Kennedy, Philip F. (1997). The Wine Song in Classical Arabic Poetry: Abu Nuwas and the Literary Tradition. Oxford, England, UK: Clarendon Press. str. 70. ISBN 9780198263920.
- ^ a b c Kennedy, Philip F. Abu Nuwas a genius of poetry. ISBN 1-322-52649-4. OCLC 898753712.
- ^ Ibn al-Nadīm, Muḥammad ibn Isḥāq (1970). Dodge, Bayard (ed.). The Fihrist of al-Nadīm : a tenth-century survey of Muslim culture. Columbia University Press. ISBN 0-231-02925-X. OCLC 298105272
- ^ "Abu Nuwas". 16. 10. 2012. Pristupljeno 27. 5. 2020.
- ^ "Abu Nuwas Biography". Poemhunter. Pristupljeno 27. 5. 2020.
- ^ Khallikān, Ibn (1842). Ibn Khallikan's biographical dictionary – Internet Archive. Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. str. 394. Pristupljeno 12. 9. 2010.
Abu Nuwas buried cemetery.
- ^ "mu'ammā". Encyclopedia of Arabic Literature. 1998.
- ^ "Lughz". Encyclopedia of Islam. 2009.
- ^ La Corónica. 24. 1995. str. 242.
- ^ Monroe, James T. (2013). "Why was Ibn Quzmān Not Awarded the Title of "Abū Nuwās of the West?" ('Zajal 96', the Poet, and His Critics)". Journal of Arabic Literature. 44 (3): 293–334. doi:10.1163/1570064x-12341271.
- ^ "DVIDS – News – A Walk in the Park". Dvidshub.net. Pristupljeno 12. 9. 2010.
- ^ "Gay people are reclaiming an Islamic heritage". The Economist. 27. 5. 2021. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 31. 5. 2021.
- ^ TCHUISSEU, Divine-Léna (28. 11. 2020). "LGBTQIA+ activism in Middle Eastern and North African (MENA) countries: between repression and determination". Institut du Genre en Géopolitique. Arhivirano s originala, 2. 6. 2021.
- ^ Al-Hayat, 13. 1. 2001
- ^ Middle East Report, 219 Summer 2001
- ^ Bearman, Peri (2009). "Global Arabic Encyclopedia". u Khanbaghi, Aptin (ured.). Encyclopedias about Muslim Civilisations. str. 16–17.
- ^ Killeen, Andrew. (2009). The father of locks. Sawtry: Dedalus. ISBN 978-1-903517-76-5. OCLC 260209089.
- ^ Killeen, Andrew. (2012). The Khalifah's mirror. New York: Dedalus. ISBN 978-1-909232-35-8. OCLC 815389625.
- ^ Gado (1996). Abu nuwasi : kimefasiriwa na kimechorwa. Nairobi, Kenya: Sasa Sema Publications. ISBN 9966-9609-0-2. OCLC 43496228.
Izvori
uredi- Arbuthnot, F.F. (1890). Arabic Authors: A Manual of Arabian History and Literature. W. Heinemann. ISBN 978-1-4655-1080-8. LCCN 43050203.
- Flügel, Gustav (1862). Die grammatischen Schulen der Araber [The Grammatical Schools of the Arabs] (jezik: German). Leipzig: Brockhaus. OCLC 1042925515.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- Gado (1998). Abunuwasi. Sasa Sema Publications. ISBN 9966-9609-0-2. OCLC 475143542.
- Ibn-Hallikān, Aḥmad Ibn-Muḥammad (1961). Wafayat al-a'yan wa anbã' abna' al-zamãn [The Obituaries of Eminent Men] (jezik: Arabic). Pakistan Historical Society. OCLC 633767474.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- Ibn al-Nadīm, Muḥammad ibn Isḥāq (1970). Dodge, Bayard (ured.). The Fihrist of al-Nadīm : a tenth-century survey of Muslim culture. Columbia University Press. ISBN 0-231-02925-X. OCLC 298105272.
- Killeen, Andrew (2009). The Father of Locks. Dedalus. ISBN 978-1-903517-76-5.
- Mahoney, T.J. (2013). Mercury. Springer New York. ISBN 978-1-4614-7951-2. Pristupljeno June 17, 2020.
- Pilcher, Tim (2005). The Essential Guide to World Comics. Collins & Brown. ISBN 1-84340-300-5. OCLC 61302672.
- Ṣāliḥ, al-Ṭayyib (1991). Season of Migration to the North. Translated by Denys Johnson-Davies. Heinemann. ISBN 978-0-435-90974-1.
- Straley, Dona S. (2004). The undergraduate's companion to Arab writers and their web sites. Libraries Unlimited. str. 30. ISBN 978-1-59158-118-5.
Dodatna literatura
uredi- Kennedy, Philip F. (1997). The Wine Song in Classical Arabic Poetry: Abu Nuwas and the Literary Tradition. Open University Press. ISBN 0-19-826392-9.
- Kennedy, Philip F. (2005). Abu Nuwas: A Genius of Poetry. OneWorld Press. ISBN 1-85168-360-7.
- Lacy, Norris J. (1989). "The Care and Feeding of Gazelles – Medieval Arabic and Hebrew love poetry". u Moshe Lazar (ured.). Poetics of Love in the Middle Ages. George Mason University Press. str. 95–118. ISBN 0-913969-25-7.
- Frye, Richard N. (1975). The Golden Age of Persia. Barnes & Noble Books. str. 123. ISBN 0-06-492288-X.
- Rowell, Alex (2017). Vintage Humour: The Islamic Wine Poetry of Abu Nawas. C. Hurst & Co. ISBN 978-1-84904-897-2.
- Khallikān (Ibn), Aḥmad ibn Muḥammad (1843). Ibn Khallikan's Biographical Dictionary (tr. Wafayāt al-A'yān wa-al-Anbā Abnā' al-Zamān) (jezik: English). i. Prevod: McGuckin de Slane, William. London: W.H. Allen. str. 391–395.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
Vanjski linkovi
uredi- The Knitting Circle – Abu Nuwas
- Al-Funu.Org: Abu Nuwas
- Horse, Hawk, and Cheetah: Three Arabic Hunting Poems of Abū Nuwās Cordite Poetry Review
