Zildžića kuća

Zildžića kuća nalazi se u općini Ilidža, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. januara do 04. februara 2008. godine, donijela je odluku da se Zildžića proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Lokacija

Zildžića kuća nalazi se u podnožju planine Igman 1 km sjeverno od Vrela Bosne, a na udaljenosti 3 km od općine Ilidža.

Historija

Na ovom području, u osmanlijskom periodu, zbog izuzetnih klimatskih i drugih uslova (područje Ilidže bogato je ljekovitim termalnim vodama), bogati stanovnici Sarajeva gradili su takozvane ishodne kuće, kule i čardake.

Već u rano proljeće Sarajlije su fijakerima dolazili na Ilidžu da teferiče uz svirku i pjesmu, o čemu svjedoče i narodne pjesme (Vino piju age Sarajlije).

U Hrasnici je sačuvano više ishodnih kuća. Ove kuće pripadaju porodicama Hadžiosmanović, Sidro, Filipović i Glođo. U Butmiru, do zadnjeg rata u BiH, su bile sačuvane ishodne kuće porodica Čomara i Kasumagić-Zečević. U selu Kovači sačuvani su ostaci kuće Hasanbegović, stari više od dva vijeka, te nešto mlađi i manje zanimljivi primjeri, vremenom prepravljanih kuća porodica Semiz i Hrasnica. Posjedovanje zemljišta u različitim područjima Ilidže određivao je društveni položaj vlasnika. Posebnost pojedinog područja odražavala se na različite načine na terenu, u ovom slučaju dijelom i kroz gradnju različitih objekata ladanjske seoske arhitekture.

Najstariji do sada poznati podatak o ishodnoj kući na ovom području, nalazi se u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1531. godine u kojem se spominje ljetnikovac Gazi Husref-bega u blizini Vrela Bosne.

Ishodne kuće spadaju u objekte za povremeni boravak tokom ljeta i druge vrste okupljanja u prirodi. Imaju pravokutnu osnovu, i prostirale su se uglavnom u širinu. Najčešće su imale jedan, a u rjeđim slučajevima dva kata. Građene su od kamena, ćerpiča i drveta.

Zildžića kuća građena je u XIX vijeku, u vlasništvu porodice Mašić. Korištena je do zadnjeg rata u BiH (1992-95), do kada je kompletna originalna oprema i namještaj bila u vrlo dobrom stanju. U periodu rata kuća je opljačkana, razorena i djelimično zapaljena. Od bogatog pokretnog nasljeđa kuće nije ostalo ništa.

Opis

Sastoji se iz prizemnog dijela i kata, a između ovih nivoa nalazi se jedna manja međukatna prostorija. Tlocrtne dimenzije su 12,30 m x 7,90 m x 11,10 m. Pokrivena je četvorovodnim krovom.

Ulazni dio je uzdignut i sa kaldrmom. Tu se nalazila drvena platforma gdje se provodio najveći dio vremena. Kuća nema ognjište niti odžak, a hamamdžik je građen bez peći, što znači da se kuća nije zagrijavala niti se u njoj kuhalo i bila je isključivo ishodna kuća. Ostale prostorije su: magaza, abdesluk, divhana, kupaonica, banjica (hamamdžik) i kamerija sa doksatom iz kojeg se pristupalo u dva odžaka. Pod prostorija na katu je drveni.

Uz kuću se nalazi mutvak, koji je korišćen kao ljetna kuhinja, i koji je, s obzirom na to da u objektu nema ognjišta niti odžaka, predstavljao funkcionalno komplementarnu cjelinu sa samim objektom.

Jedna od glavnih svrha dolaska vlasnika je bio izlazak u prirodu, o čemu svjedoče nesrazmjerno mali vanjski otvori u prizemlju. Vanjski prostor je predstavljao pravi dnevni boravak ove ishodne kuće.

Literatura

• Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije. Sarajevo: Izabrana djela, knj. I, 1985, 37-42.
• Vesna Mušeta-Aščerić, „Srednjovjekovna naselja na mjestu današnjeg Sarajeva“, u Prilozima istoriji Sarajeva. Sarajevo: Radovi sa naučnog simpozijuma «Pola milenija Sarajeva» održanog od 19. do 21. marta 1993. Godine, Institut za istoriju i Orijentalni institut, 1997, 36.
• Alija Bejtić, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, Spomenici osmanlijske arhitekture u BiH, „Kultura stanovanja“, Sarajevo 1953.

Vanjski linkovi

• Zvanični sajt komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine