West Ham United FC

West Ham United Football Club je profesionalni nogometni klub iz Londona, Engleska. Trenutno nastupa u Premijer ligi, prvom rangu engleskog nogometa. Igrali su na Boleyn Groundu od 1904. do kraja sezone 2015/16.

West Ham United FC
Puno imeWest Ham United
Football Club
NadimakThe Irons (Čekićari)
The Hammers (Gvozdeni)
Osnovan1895.
LokacijaIstočni London
London
Engleska
Boje   
StadionLondon
Kapacitet60.000
MenadžerŠkotska David Moyes
LigaPremijer liga
FederacijaFA
Pozicija
2022/23.
14. mjesto
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Veb-sajtwhufc.com

Klub je osnovan 1895. kao Thames Ironworks FC. 1900. godine mijenja ime u West Ham United. Prvobitno je nastupao u Southern League i Western League. 1919. godine postaje član The Football League. Najveći uspjesi kluba su osvajanje FA kupa u tri navrata (1964, 1975, 1980), osvajanje Charity Shielda (1964), kao i dva finala Liga kupa (1966. i 1981). Također je osvajao Kupa pobjednika kupova (1965.) i Intertoto kup (1999.). Najbolji plasman u Premijer ligi je 3. mjesto, koje su osvojili u sezoni 1985/86.

Nadimak kluba je The Hammers (Čekićari). Najveći rival kluba je Millwall.

Tri igrača West Hama igrala su za reprezentaciju Engleske u finalu Svjetskog prvenstva 1966: Bobby Moore, Geoff Hurst i Martin Peters.

Historija

uredi

Thames Ironworks

uredi
 
Ekipa Thames Ironworksa iz 1895.

Klub je osnovan pod imenom Thames Ironworks 1895.[1]

Prvih godina postojanja takmičili su se uglavnom na lokalnim turnirima.[2] Profesionalni klub su postali 1898. kada su primljeni u 2. diviziju Southern League. Uspjeli su ući u 1. ligu već iz prvog pokušaja.[3] Naredne sezone završili su predzadnji, ali su u play-offu za opstanak u ligi pobijedili gradske rivale Fulham 5–1, čime su potvrdili status prvoligaša.

Prvu sezonu su igrali u tamno plavim dresovima. Od 1897. do 1899. igrali su u svijetlo plavim dresovima i bijelim šorcevima. Svoj sadašnji tradicionalni dres osvojili su u opkladi 1899, koja je uključivala nogometaše Aston Ville, tadašnjeg prvaka Premijer lige.[4][5]

Osnivanje West Hama

uredi

Nakon nesuglasica oko vođenja i finansiranja kluba, Thames Ironworks je rasformiran u junu 1900, ali je ubrzo ponovo osnovan pod imenom West Ham United 5. jula.

West Ham se pridružio Western League 1901, ali su i dalje nastavili igrati u Southern League.[6] Postali su prvaci Western League 1907, kada su pobijedili Fulham, prvaka divizije A, sa 1–0. Preselili su se na stadion Boleyn Ground 1904. Prvu utakmicu na Boleynu odigrali su protiv velikih rivala Millwalla, a pobijedili su 3-0.[7]

Primljeni su u 2. diviziju Football League 1919. Prvu utakmicu su odigrali protiv Lincoln Cityja, a rezultat je bio 1–1. U 1. ligu su ušli 1923, a iste godine su stigli do finala FA kupa, u kojem ih je čekao Bolton. Na utakmicu je došlo oko 200.000 ljudi, a mnogi su izašli na travnjak stadiona. Sa terena ih je istjerao veliki bijeli konj, "Billie". Na kraju je Bolton slavio 2–0.

West Ham je ispao u 2. ligu 1932, a otpušten je i trener Syd King, nakon 32 godine u klubu. On je i kao igrač nastupao za West Ham u periodu od 1899. do 1903. King je u vrijeme otpuštanja imao mentalnih problema, a ubrzo je počinio i samoubistvo.[8] Zamijenio ga je pomoćni trener Charlie Paynter, koji je u klubu bio od 1897. West Ham je naredne 3 decenije uglavnom proveo u 2. ligi, a stigli su do polufinala FA kupa 1933.[9] Predvođeni trenerom Tedom Fentonom i Malcolmom Allisonom izborili su ulazak u 1. ligu 1958.[10][11][12][13]

Dani slave

uredi
 
Statua Moorea, Petersa, Hursta i Raya Wilsona u istočnom Londonu

Ron Greenwood doveden je kao Fentonov nasljednik 1961. Vodio je klub do FA kupa 1964.[14] i Kupa pobjednika kupova 1965.[15][16] Glavni igrači Engleske na Svjetskom prvenstvu 1966. bili su igrači West Hama. Bobby Moore je bio kapiten, Martin Peters je bio strijelac u finalu, dok je Geoff Hurst jedini igrač u historiji koji je postigao het-trik u finalu Svjetskog prvenstva.[16][17] U njihovu čast sagrađena je statua u istočnom Londonu. Na statui se nalazi i Evertonov Ray Wilson.[18]

Nakon lošeg početka sezone 1974–75 Greenwood je, bez znanja uprave kluba, postao generalni menadžer, a na mjesto trenera je postavio pomoćnog trenera Johna Lyalla.[19] Lyall je bilježio odlične rezultate, a sezonu su završili osvanjanjem FA kupa pobjedom nad Fulhamom 2–0. U finalu Kupa pobjednika kupova 1976. izgubili su 4–2 od Anderlechta.[20] Greenwood je 1977. napustio mjesto generalnog menadžera kako bi preuzeo reprezentaciju Engleske nakon ostavke Dona Reviea.[21]

Usponi i padovi

uredi

West Ham je 1978. ponovo ispao u 2. ligu, ali je Lyall ostao na mjestu trenera. Posljednji trofej u historiji West Ham je osvojio 1980, kada su u finalu FA kupa iznenadili Arsenal. Rezultat je bio 1–0, a strijelac je bio Trevor Brooking.[22] West Hamov trijumf u FA kupu još uvijek je posljednji trofej kojeg je uspejela osvojiti ekipa izvan 1. lige. Izborili su ulazak u 1. ligu 1981. U sezoni 1985/86 West Ham je zauzeo 3. mjesto, što je najbolji plasman kluba u historiji. Klub je ponovo ispao iz 1. lige 1989, a Lyall je otpušten. Iako mu je klub isplatio 100.000 funti Lyall je izjavio da su okolnosti pod kojima je napustio klub bile "uznemirujuće".[23]

 
West Hamov ligaški učinak od 1919.

Lou Macari je doveden kao Lyallova zamjena, ali je napustio klub prije završetka sezone zbog optužbi vezanih za nelegalno klađenje tokom vremena u Swindonu.[24] Zamijenio ga je bivši nogometaš Billy Bonds.[25] Bonds je naredne sezone vratio ekipu u 1. ligu, ali su ispali već u prvoj sezoni.[26][27][28][29] Zadnjeg dana sezone 1992–93 West Ham je pobjedom nad Cambridge Unitedom obezbijedio 2. mjesto, a samim tim i ulazak u 1. ligu.[30][31]

Pred početak naredne sezone doveden je igrač Oxforda Joey Beauchamp. Ubrzo nakon dolaska u klub Beauchamp je postao nezadovoljan, navodeći nostalgiju prema svom rodnom gradu Oxfordu kao glavni razlog. Nakon samo 58 dana u West Ham prešao je u Swindon Town.[32]

Uz podršku kluba pomoćni trener Harry Redknapp je dobijao značajniju ulogu u transferima igrača. Kada su se pojavile glasine da bi Bournemouth mogao ponuditi Redknappu trenersku poziciju, uprava West Hama, zabrinuta da bi mogla izgubiti Redknappa, ponudila je Bondsu mjesto u upravi kluba, kako bi Redknapp postao trener.[33] Bonds je odbio poziciju koju su mu ponudili i napustio je klub. Optužio je West Ham i Redknappa za prevaru i manipulaciju. Redknapp je postao trener 10. augusta 1994.[34]

Redknappovo doba u klubu obilježio je atraktivan nogomet. Za Redknappov West Ham igrala su 134 igrača. U prvoj sezoni Redknappov se West Ham do zadnjih sedmica sezone borio za opstanak,[35] a slična je situacija bila i u trećoj sezoni.

1999. West Ham je završio na 5. poziciji, najboljoj od 1986. Osvojili su i Intertoto kup pobjedom nad francuskim Metzom.[36] Stvari su krenule nizbrdo prodajom Ferdinanda Leeds Unitedu za 18 miliona funti. Redknapp je slabo iskoristio novac, dovodeći pojačanja koja su podbacila. I pored toga zatražio je još više novca za transfere.[37] U junu 2001. pozvan je na sastanak sa predsjednikom kluba Terryjem Brownom. Umjesto očekivanih pregovora oko ugovora, Redknapp je otpušten. Pomoćni trener Frank Lampard, Sr. također je napustio klub, a u Chelsea je za 11 miliona funti prešao njegov sin, Frank Lampard.[38]

Brown je 9. maja 2001. imenovao Glenna Roedera na mjesto trenera. Roeder je bio trener West Hamovog rezervnog tima, a ranije je trenirao Gillingham i Watford. Iako je završio na 7. mjestu[39] Roeder je mjesto morao prepustiti Trevoru Brookingu,[40] zbog zakrčenja krvnih sudova u mozgu. West Ham je nakon 10 sezona ispao iz 1. lige,[41] a bitni igrači kao što su Joe Cole, di Canio i Kanoute napustili su klub.

Rivalstva

uredi

West Ham ima nekoliko rivala, a među najvećim su gradski rivali Tottenham i Chelsea. Rivalstvo sa Tottenhamom je dodatno pogoršano dolaskom Harryja Redknappa na klupu Tottenhama. Tokom sezone 2006/07. razvijeno je rivalstvo sa Sheffield Unitedom zbog sumnjivih okolnosti oko transfera Carlosa Teveza, koji je pomogao West Hamu da izbjegne ispadanje na štetu Sheffielda.

Najstariji i najveći rival je Millwall. Klubovi su lokalni rivali, povezani sa lokalnim kompanijama. Tokom štrajka 1920-ih kompanije povezane sa Millwallom su odbile da učestvuju, što je dodatno produbilo rivalstvo. 1972. navijač Millwalla je poginuo nakon što je ispao iz voza tokom tuče sa West Hamovim huliganima. Prije početka utakmice 2. runde Liga kupa 25. augusta 2009. došlo je do erupcije nasilja izvan stadiona, a jedan navijač Millwalla je izboden. Policija je uhapsila nekoliko osoba. West Hamovi huligani su ometali utakmicu utrčavanjem na teren, zbog čega je nakratko prekinuta. U januaru 2010. West Ham je proglašen krivim za nasilno, prijeteće i provokativno ponašanje i kažnjen je sa 115.000 £ dok je Millwall oslobođen svih optužbi.

Trenutni sastav

uredi

Posljednja izmjena: 15. maj 2016. Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.

Br. Poz. Nacija Igrač
1 G   Darren Randolph
2 O   Winston Reid
3 O   Aaron Cresswell
4 V   Alex Song (na pozajmici iz Barcelone)
5 O   James Tomkins
8 V   Cheikhou Kouyaté
9 N   Andy Carroll
11 N   Enner Valencia
13 G   Adrián
14 V   Pedro Obiang
15 N   Diafra Sakho
16 V   Mark Noble  
17 O   Joey O'Brien
19 O   James Collins
Br. Poz. Nacija Igrač
20 V   Victor Moses (na pozajmici iz Chelseaja)
21 O   Angelo Ogbonna
22 O   Sam Byram
25 O   Doneil Henry
27 V   Dimitri Payet
28 V   Manuel Lanzini
29 N   Emmanuel Emenike (na pozajmici iz Fenerbahçea)
30 V   Michail Antonio
33 O   Stephen Hendrie
34 G   Raphael Spiegel
35 V   Reece Oxford
42 V   Martin Samuelsen

Uspjesi

uredi

Domaća takmičenja

uredi

Evropska takmičenja

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "The History of West Ham United 1895–1896". Spartacus Schoolnet. Arhivirano s originala, 21. 8. 2009. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  2. ^ DogManStar (15. 3. 2003). "West Ham United origins". BBC. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  3. ^ Richard Rundle. "Source for Thames Ironworks statistics". Football Club History Database. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  4. ^ "West ham Historical kits". Historicalkits. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  5. ^ "History of West Ham United colours". Hammersnews. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  6. ^ Richard Rundle. "Source for West Ham statistics". Football Club History Database. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  7. ^ Northcutt, John; Roy Shoesmith (1993). West Ham United: A Complete Record. Derby: Breedon Books. str. 198. ISBN 1-873626-44-4.
  8. ^ Ronay, Barney. The Manager: The absurd ascent of the most important man in football. Hachette Digital. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  9. ^ "Game played on 18 March 1933". www.westhamstats.info. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  10. ^ Helliar, John (15. 10. 2010). "Malcolm Allison 1927–2010". www.whufc.com. Arhivirano s originala, 25. 10. 2010. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  11. ^ "Ted Fenton biography". Spartacus. Arhivirano s originala, 4. 10. 2013. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  12. ^ "A brief history of West ham United". ESPN. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  13. ^ "Tributes pour in for Bond". West Ham United. Arhivirano s originala, 28. 9. 2012. Pristupljeno 13. 5. 2016.
  14. ^ Munro, Jim. "1964 FA Cup final". London: The Sun. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  15. ^ "England managers: How Roy Hodgson's predecessors fared". London: The Independent. 1. 5. 2012. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  16. ^ a b "Obituary: Ron Greenwood". BBC Sport. 9. 2. 2006. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  17. ^ "World Cup Hammers". www.whufc.com. Arhivirano s originala, 3. 6. 2010. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  18. ^ "Champions Sculpture". www.newham.com. Arhivirano s originala, 5. 10. 2013. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  19. ^ "Former West Ham boss Lyall dies". BBC Sport. 19. 4. 2006. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  20. ^ "Anderlecht deny European repeat". www.whufc.com. Arhivirano s originala, 4. 10. 2013. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  21. ^ "Ron Greenwood". www.thefa.com. Arhivirano s originala, 28. 4. 2012. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  22. ^ Bevan, Chris (1. 1. 2010). "When the Hammers shocked Arsenal". BBC Sport. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  23. ^ Julie Welch (20. 4. 2006). "Obituary John Lyall". London: Guardian. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  24. ^ "Lou Macari". www.swindon-town-fc.co.uk. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  25. ^ Blows, Kirk (2000). The Essential History of West Ham United. Headline Book publishing. str. 193. ISBN 0-7472-7036-8.
  26. ^ Pierson, Mark (27. 1. 1997). "Football: West Ham fear FA censure over pitch invasion". London: Independent. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  27. ^ May, John (3. 12. 2002). "Who IS Terence Brown?". BBC Sport. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  28. ^ The Essential History of West Ham United. str. 197, 198.
  29. ^ Kirkby, Darren. "Peter Storrie". www.wsc.co.uk. Arhivirano s originala, 24. 5. 2012. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  30. ^ "1st Division 1992–93". www.westhamstats.info. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  31. ^ "On this day 2 May". www.whufc.com. Arhivirano s originala, 4. 10. 2013. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  32. ^ "Coventry ask Babb bidders to raise offers Liverpool made to wait". The Independent. Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  33. ^ "Billy Bonds". www.football-england.com. Arhivirano s originala, 3. 7. 2013. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  34. ^ "Soccerbase – West Ham managers". www.soccerbase.com. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  35. ^ "Premier League 1994–95". www.westhamstats.info. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  36. ^ "On this day – 24 August". www.whufc.com. Arhivirano s originala, 4. 10. 2013. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  37. ^ "Cash row key to Redknapp exit". BBC Sport. 12. 5. 2001. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  38. ^ "Chelsea land Lampard". BBC Sport. 14. 6. 2001. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  39. ^ "Premier League 2001-2". www.westhamstats.info. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  40. ^ "Hammers appoint Brooking". BBC Sport. 24. 4. 2003. Pristupljeno 15. 5. 2016.
  41. ^ "West Ham relegated". BBC Sport. 11. 5. 2003. Pristupljeno 15. 5. 2016.

Vanjski linkovi

uredi