Liverpool FC

nogometni klub iz Engleske

Liverpool Football Club profesionalni je nogometni klub iz Liverpoola, na sjeverozapadu Engleske. Stalni je učesnik Premier Leaguea i jedan je od najuspješnijih klubova u historiji engleskog nogometa. Osvojio je 19 titula prvaka Engleske, sedam FA kupova, deset Liga-kupova, šest titula u Kupu evropskih šampiona / Ligi prvaka, tri Kupa UEFA te četiri UEFA Superkupa. Prvi trofej FIFA svjetskog klupskog prvaka klub je osvojio 2019. godine.

Liverpool FC
Puno imeLiverpool Football Club
NadimakThe Reds (Crveni)
The Scousers (Skauzeri)
Osnovan3. juni 1892; prije 132 godine (1892-06-03)
LokacijaLiverpool, Engleska,
Ujedinjeno Kraljevstvo
AdresaAnfield Road, Liverpool (L4 0TH), Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
StadionAnfield
Kapacitet60.725
Vlasnik/-ciFenway Sports Group
PredsjednikTom Werner
MenadžerArne Slot
LigaPremijer liga
FederacijaFA
Pozicija
2023/24.
3. mjesto
Uspjesi
67 trofeja
Premier League ×19
FA kup ×8
Liga kup ×10
Community Shield ×16
UEFA Liga prvaka ×6
UEFA Evropska liga ×3
UEFA Superkup ×4
FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo ×1
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Veb-sajtliverpoolfc.com
Trenutna sezona

Osnovan je 1892. Ubrzo je stekao veliku popularnost i postao veliki klub osvojivši do 1947. pet prvenstava. Neko vrijeme bio je u nižerangiranom prvenstvu (druga divizija) sve dok klub nije preuzeo menadžer Bill Shankly 1959.

Pod njegovim vodstvom Liverpool je postigao veliki uspjeh i osvojio tri prvenstva, dva FA kupa i prvi evropski trofej – Kup UEFA. Između 1977. i 1984. osvojio je četiri evropska trofeja, a nakon 1990. uslijedio je slab period, s jednom titulom u UEFA Ligi prvaka (2005. u Istanbulu).

Katastrofa koja se desila na stadionu Heysel ostavila je veliku mrlju na klubu i njegovim navijačima jer je 39 navijača Juventusa izgubilo život bježeći od navijača Liverpoola kada se srušio zid jedne tribine. Međutim, moglo bi se reći da slična sudbina nije zaobišla ni navijače Liverpoola; tačnije, njih 96 izgubilo je život kada se na Hillsboroughu 1989, zbog prenartpanosti stadiona, jedan dio tribine potpuno srušio. Ove nesreće ostavile su veliki trag na engleski i evropski nogomet.

Liverpoolov stadion je Anfield, na kojem tim igra od osnivanja. Klub ima mnogobrojne navijače, za koje se govori da su jedni od najvjernijih i najglasnijih u cijeloj Evropi. Najveći rivali Liverpoola su Everton (gradski rival) i Manchester United , a u novije vrijeme i londonski klubovi Arsenal i Chelsea te Manchester City.

Historija

uredi

Anfield je stadion koji je isprva koristio nogometni klub Everton (1884–1892). Međutim, iznajmljivač stadiona i direktor Evertona John Houlding imao je velikih nesuglasica u vezi s plaćanjem za najam stadiona, te je iz tih i drugih finansijskih razloga odlučio napustiti Everton.

Na napuštenom Anfieldu Houlding je odlučio osnovati novi klub "Everton FC and Athletic Grounds Ltd." ili kraće Everton Athletic, ali je naziv morao biti promijenjen jer je Nogometni savez Engleske (FA) odbio priznati ime zato što je klub Everton već postojao. Godine 1892. klub je dobio novi naziv – Liverpool FC.

Prve sezone Liverpool je osvojio Lankaširsku ligu, te se uspješno plasirao u drugu diviziju, u kojoj su na kraju sezone slavili i postali prvaci. Time su se plasirali u prvu diviziju, te su postali prvaci u sezoni 1900/01, a kasnije i u sezoni 1905/06. Do svog prvog finala FA kupa stigli su 1914, ali ih je zaustavio Burnley s 1-0. Na kraju sezona 1921/22. i 1922/23. ponovo su postali prvaci, ali su više od 20 godina čekali na novu titulu, kada su 1946/47. peti put postali prvaci. Nakon poraza od Arsenala u finalu FA kupa 1950. klub je pretrpio teške trenutke i ispao iz prve divizije u sezoni 1953/54.

Dolaskom škotskog stručnjaka Billa Shanklyja 1959. stanje se drastično mijenja. Shankly je postao menadžer Liverpoola, otpustio 24 igrača i izmijenio unutrašnjost Anfielda kako bi imao prostorije gdje bi razvijao svoju strategiju. Tu je Shankly, zajedno sa Joeom Faganom, Reubenom Benettom i Bobom Paisleyjem, počeo oblikovati novi tim.

U prvu diviziju Liverpool je ušao u sezoni 1961/62. Dvije godine kasnije klub je pod upravom Billa Shanklyja osvojio naslov prvaka prve divizije, a godinu nakon toga i prvi FA kup. Dok je Shankly bio trener, klub je osvojio još tri naslova: 1965/66. naslov prvaka Engleske i 1972/73. naslov prvaka Engleske i Kup UEFA. Poslije toga Shankly je otišao u penziju, a na njegovo mjesto došao je njegov asistent Bob Paisley,[1] koji je vodio klub od 1974. do 1983. Bio je uspješniji od prethodnika, te je druge sezone kao trener osvojio naslov prvaka Engleske i Kup UEFA. U sezoni 1976/77. Liverpool je pod Paisleyjevim vodstvom odbranio naslov prvaka Engleske i osvojio Evropski kup prvi put, ali je zamalo mogao osvojiti i FA kup. Naredne godine Liverpool FC je osvojio 2. mjesto u prvoj diviziji i uspio odbraniti Evropski kup, pri tom osvojivši i Evropski superkup. Bob Paisley bio je najuspješniji menadžer Liverpoola, što svjedoči 21 osvojeni trofej tokom devetogodišnjeg upravljanja klubom. Paisley je s Liverpoolom osvojio: 3 Evropska kupa, UEFA kup, 3 uzastopna Liga kupa i 6 naslova prvaka Engleske.

Paisleyja je nakon penzije (1983) zamijenio njegov asistent Joe Fagan. Fagan je s Liverpoolom osvojio naslov prvaka Engleske, Liga kup i Evropski kup i postao prvi Englez koji je osvojio 3 trofeja u sezoni. Godine 1985. Liverpool je ponovo igrao u finalu KEŠ-a. Protivnik je bio italijanski Juventus, a utakmica je odigrana na stadionu Heysel.[2] Prije tog susreta izbili su neredi. Huligani iz redova navijača Liverpoola probili su ogradu koja ih je odvajala od italijanskih navijača, te se počeli tući. Zbog velike težine i pritiska na tribinu, srušio se zid, usmrtivši 39 navijača Juventusa. Bez obzira na ta dešavanja, susret je odigran i Juventus FC je pobijedio s 1-0. Engleski klubovi su, zbog nehumanog ponašanja huligana, dobili zabranu učestvovanja na evropskim takmičenjima od 5 godina, a Liverpool FC od 10 godina. Ta zabrana za Liverpool je kasnije smanjena na šest godina.

Fagan je dao ostavku nakon katastrofe, a na njegovo mjesto je došao Kenny Dalglish[3]. Dalglish je postigao dobar uspjeh, osvojivši 3 naslova prvaka Engleske i Liga-kup. Uspjeh Liverpoola bio je zasjenjen katastrofom na Hillsboroughu, koja se desila na utakmici protiv Nottingham Forresta u polufinalu FA kupa. 15. aprila 1989. zbog prenartpanosti stadiona, tribina na kojoj su bili navijači Liverpoola se srušila, te je u tom momentu život izgubilo 94 navijača, 95. navijač je podlegao zbog povreda nakon 4 dana, a 96. žrtva bila je u komi gotovo 4 godine i nije se probudila. Zbog te katastrofe vlasti su odredile da se stadioni detaljno provjere i da se postave klupe, kako ne bi došlo do prenatrpanosti. Dalglish je 1991. godine napustio Liverpool, a kao razlog naveo je kritikovanja zbog nesreće na Hillsboroughu.[4]

 
Pobjeda Liverpoola od 3-0 nad Sunderlandom, 2. februara 2008. na Anfieldu

Poslije Dalglisha na klupi su bili Ronnie Moran (jednu godinu) i Graeme Souness (dvije godine), koji je uspio osvojiti samo FA kup 1992. Godine 1994. na mjesto trenera došao je Roy Evans, koji je vodio klub do 1998, te osvojio Liga-kup 1995. Poznat je po utakmici decenije 1990-ih (izabrana u aprilu 2003. na dodjeli nagrada Premier lige), koja je odigrana na Anfieldu 3. aprila 1996. Liverpool je u njoj pobijedio Newcastle United sa 4-3.

Poslije Evansa, na kormilo je došao Francuz Gérard Houllier,[5] koji je u sezoni 2000/01. osvojio FA kup, Liga-kup i Kup UEFA. Naredne sezone imao je operaciju srca, a Liverpool je završio na 2. mjestu iza Arsenala. Poslije toga Houllier nije donio očekivani rezultat, te je na njegovo mjesto 2004. došao Španac Rafael Benítez, pod čijim je vodstvom Liverpool osvojio naslov UEFA Lige prvaka i FA kup. Liverpool je prve sezone pod palicom Beníteza završio na 5. mjestu Premier lige, ali je osvojio naslov UEFA Lige prvaka, pobijedivši u Istanbulu 2005. AC Milan na penale 6–5 nakon što je utakmica završena rezultatom 3-3. U sezoni 2006/07. klub je završio za potragom investicija, jer su klub preuzeli američki biznismeni George Gillett i Tom Hicks. Te sezone Liverpool je pokušao ponovo osvojiti naslov UEFA Lige prvaka, ali ih je AC Milan ovaj put zaustavio u Atini (AC Milan 2-1 Liverpool FC). U sezoni 2008/09. Liverpool je ostvario najviše bodova u Premier ligi (ukupno 86), te na kraju sezone završio na 2. mjestu iza Manchester Uniteda. U sezoni 2009/10. Liverpool sezonu završava na razočaravajućem 7. mjestu te nakon šest godina Benitez odlazi iz kluba sporazumno raskinuvši ugovor.

Dana 1. jula 2010. uprava kluba predstavila je novog trenera Liverpoola, Roya Hodgsona, koji je raskinuo ugovor s londonskim Fulhamom i potpisao trogodišnji ugovor s Liverpoolom.[6] Nakon niza neuspjeha u Liverpoolu, posebno zbog ispadanja iz Carling kupa od nižerazrednog Northampton Towna (2-2, 4-2 na penale) te poraza od Blackpoola i Wolverhamptona na Anfieldu i od Evertona, Newcastlea i Blackburna u gostima, Hodgson je dobio otkaz i njegovu poziciju preuzeo je legendarni nogometaš i bivši trener Liverpoola Kenny Dalglish.[7] Nakon niza neuspjeha u Premier ligi, i bez obzira na osvajanje Liga kupa, vlasnici su bili nezadovoljni učinkom Kennya Dalglisha, koji je preko 100 miliona GBP potrošio na transfere te nije ispunio cilj – vratiti Liverpool u Ligu prvaka. Dalglishu su uručili otkaz samo godinu nakon imenovanja za trenera. Za novog trenera izabrali su Brendana Rodgersa,[8] doskorašnjeg trenera Swansea Cityja.

U debitantskoj sezoni na klupi Liverpoola Rodgers mijenja dosta stvari, a prije svega dovodi nove mlađe nogometaše za koje smatra da će pojačati tim. Neki od njih su se posebno nametnuli i osigurali mjesto u startnih 11 igrača. To su prije svega Daniel Sturridge i Phillipe Coutinho koji su odmah po dolasku, nakon zimskog transfer roka, ostvarili značajan doprinos igri. Liverpool je 2012./13. sezonu završio na 7. mjestu (pozicija više nego prethodne sezone) uz značajno veći broj postignutih golova, a te sezone tim je podbacio u kup takmičenjima (rana ispadanja od Oldham Athletica u FA kupu, Swansea Citya u Liga kupu te od Zenita iz St. Petersburga u 1/16 finala Lige Evropa). No bez obzira na loše rezultate u prvoj sezoni, vlasnici kluba odlučili su zadržati trenutnog menadžera, prije svega zbog njegove vizije i nogometne filozofije, jer gaji atraktivan i brz napadački nogomet, ali i zbog politike podmlađivanja ekipe. I nisu pogriješili, jer je Brendan Rodgers već u narednoj sezoni ostvario postavljeni cilj - TOP4 pozicija koja vodi klub u najelitnije evropsko klupsko takmičenje UEFA Ligu prvaka. Liverpool je u sezoni 2013./14. ostvario nevjerovatan niz od 16 neporaženih utakmica, te 11 uzastopnih pobjeda, te je u jednom trenutku konkurisao za naslova prvaka Engleske. No, zbog relativno lošeg rostera ekipe, kao i zbog činjenice da nisu bili aktivni u zimskom transfer roku, pad koncentracije i umor uzeli su danak pred sami kraj prvenstva, te je Liverpool okončao sezonu na 2. poziciji sa 84 osvojena boda (2 boda manje od Manchester Citya) i gol razliku 101-50. Sezonu 2014./15. Liverpool FC je odigrao ispod očekivanja, jer su razočarali na gotovo svim poljima: dugo očekivani povratak u Ligi prvaka završio je neslavno, jer tim nije uspio proći grupnu fazu takmičenja, u Engleskoj Premier ligi su ostvarili loš plasman završivši na 6. poziciji, u Liga kupu su poraženi u finalu od Chelsea FC-a, dok su u FA kupu izbačeni u polufinalu od Aston Ville. Loši rezultati na fudbalskim travnjacima potakli su vlasnike da izvrše neke promjene u stručnom kadru, pa su tako postavili nove ljude na pozicije asistenta menadžera, trenera 1. tima, glavnog klupskog doktora i dr. Nakon dugih 17 godina profesionalne fudbalerske karijere, Liverpool FC je napustio dugogodišnji kapiten Steven Gerrard, koji je karijeru nastavio u američkom Los Angeles Galaxy-u. Brendan Rodgers je, uprkos lošoj sezoni 2014./15. dobio šansu da pokuša popraviti situaciju s ekipom Liverpoola na početku nove sezone, ali nije uspio u toj namjeri pa mu je uručen otkaz, a Liverpool je za novog menadžera postavio njemačkog stručnjaka Jürgena Kloppa, koji je potpisao trogodišnji ugovor 8.10.2015. godine. Klopp kao menadžer kluba nije imao velikog uspjeha u prvih par godina u Liverpoolu, a moglo bi se reći i da nije imao ni sreće, jer je uspijevao dolaziti do nekoliko finala, gdje je bio zaustavljen (finale liga kupa, Europa lige, Lige prvaka i sl.). Međutim, njegov istrajan i predan rad su mu donijeli uspjeh u finalu Lige prvaka 2019. godine, kada je osvojio prvi naslov Prvaka Evrope u klupskom fudbalu, odnosno 6 naslov za Liverpool. Naredne godine, Liverpool osvaja prvenstvo poslije 30 godina, njihovo 19 ukupno.

Stadion

uredi
 
Stadion "Anfield" - dom nogometnog kluba Liverpool

Anfield je stadion nogometnog kluba Liverpool od 1892. godine. Isprva je Anfield imao kapacitet od 20.000 mjesta, ali se vremenom proširivao. Najvažnija tribina stadion nazvana je The Kop (dobila je ime po čuvenoj bici kod Spion Kopa u Južnoj Africi, gdje je oko 300 vojnika iz Liverpoola poginulo), i imala je kapacitet od 28.000 mjesta, više nego mnogi stadioni u Engleskoj. Po toj tribini neki navijači Liverpoola FC sebe nazivaju Kopites. Tribina je nakon katastrofe u Hillsboroughu prepravljena te joj je kapacitet smanjen na 12.390 sjedećih mjesta. Anfield ima 4 tribine koje se različito zovu: The Kop, Anfield Road – suprotna tribina Kopu, Main Stand (kapacitetom najveća tribina Anfielda) i Centenary Stand. Trenutni kapacitet stadiona Anfield je 60.725 sjedećih mjesta, a prema kriteriju UEFA-e Anfield spada u grupu stadiona s 4 zvjezdice.

Godine 2006. gradsko vijeće Liverpoola odobrilo je istoimenom klubu izgradnju novog stadiona na Stanley parku, oko 270 m dalje od Anfielda, a novi stadion bi trebao imati kapacitet od 60.000 mjesta. Trenutni vlasnici Liverpoola John W. Henry i Tom Werner planiraju da do 2013. godine skupe novčana sredstva za rekonstrukciju i povećanje kapaciteta Anfielda, jer su odbacili mogućnost izgradnje potpuno novog stadiona. Radovi na pripremi terena za proširivanje kapaciteta stadiona (rušenje okolnih kuća i drugih objekata) počeli su sredinom 2014. godine, a radovi su privedeni kraju u septembru 2016. godine. Naredne - 2017. godine odlučeno je da se Centenary stand tribina preimenuje u Sir Kenny Dalglish stand[9], u čast istaknutog i jednog od najboljih fudbalera, a kasnije i menadžera Liverpoola Dalglisha.

Liverpoolov trening centar Melwood, nekadašnji trening centar muškog A tima, nalazi se u području grada Liverpoola koje se zove West Derby. Danas je to trening centar ženskog tima FK Liverpool. Glavni trening centar AXA poznat i po imenu Kirby trening centar, izgrađen krajem 2020. godine, dom je muškog A tima, rezervnog sastava i Liverpoolove fudbalske akademije.

Oprema i sponzori

uredi

U trenutku osnutka Liverpool je imao slične boje dresa kao i gradski rival Everton. Crne čarape, plavi šorc i plavo-bijeli dresovi činili su opremu od 1892. do 1894, kada je klub zamijenio boje, te narednih 60 godina koristio crveno-bijelu kombinaciju, tj. crveni dres, bijeli šorc i crvene ili bijele čarape. Godine 1901. klub je za svoj bedž i logotip odabrao pticu Liverbird, koja krasi grb grada Liverpoola.

Shankly je odlučio odabrati potpuno crvenu opremu, smatrajući da crvena boja djeluje upečatljivo i ostavlja psihološki utisak na terenu – crveno kao opasno, moćno i zastrašujuće. Igrači su prvi put odjenuli potpuno crvenu opremu na utakmici protiv Anderlechta 1964. i otad je ona uvijek na igračima kad igraju na Anfieldu.

Boje opreme kada igrači igraju utakmice u gostima su vremenom varirale, ali najduže su se zadržale 3 kombinacije: siva podloga s crvenim detaljima, zelena podloga s bijelim detaljima i crna podloga sa zlatnim detaljima[10]. U evropskim takmičenjima obično su u upotrebi bijeli dresovi, šorcevi i čarape s crvenim detaljima.

Sponzori opreme za Liverpool s vremenom su se mijenjali. Isprva je to bio Umbro (do 1985), zatim Adidas (1985–1996), Reebok (1996–2006) i ponovo Adidas (od 2007. do 2012), Warrior Sports (2012-2015) i New Balance (2015-2020). Trenutni sponzor opreme jest američka kompanija Nike. Liverpool je bio prvi britanski klub koji je nosio logotip sponzora na svojim dresovima, i to nakon što su postigli sporazum s Hitachijem 1979. Sljedeća tri glavna sponzora bila su Crown Paints, Candy i Carlsberg. S Carlsbergom je klub potpisao dugogodišnji ugovor o saradnji, koji je trajao više od 17 godina (1992–2010). Trenutni sponzor Liverpoola je banka Standard Chartered[11], čiji natpis na dresovima igrači nose od početka sezone 2010/11.

Zvanični logotip kluba je ptica Liverbird (motiv iz grba grada), smještena u sredini štita. Iznad štita je natpis sa Shanklyjeve kapije – You'll Never Walk Alone[12]. Sa strana su dva plamena, koji simboliziraju vječnu vatru na spomeniku Hillsborough, koja gori u znak sjećanja na stradale navijače u nesreći 1989.

Trenutni sastav

uredi

Posljednja izmjena: 28. februar 2024.

uredi
 
The Kop je navijačima najdraža tribina Anfielda

Navijači Liverpoola imaju dva nadimka koji su u upotrebi: The Reds (Crveni) i The Scousers. Liverpool FC ima jedne od najvjernijih i najglasnijih navijača u cijeloj Evropi. Tome u prilog govori činjenica da su karte za domaće utakmice (na Anfieldu) gotovo uvijek rasprodane. Tokom sezone 2008./2009. Liverpool FC je imao 4. prosječnu posjećenost u engleskom nogometu: na Anfieldu je bilo 44.318 gledalaca[13] po utakmici, što predstavlja 96.8 % ukupnog kapaciteta stadiona.

Neki navijači Liverpoola sebe nazivaju Kopites, što bi značilo da su nekada stojali (kada nije bilo klupa), dok danas sjede na Kopu. Od 1960. godine navijači pred svaku utakmicu pjevaju popularnu pjesmu „You'll Never Walk Alone“ (u prijevodu „Nikada nećeš šetati sam/a“). Pjesma originalno potječe iz mjuzikla „Carousel“ kojeg su napisali Richard Rodgers i Oscar Hammerstein II. Elvis Presley je jedno vrijeme izvodio pjesmu „You'll Never Walk Alone“, a kasnije su i muzičari iz Liverpoola – Garry and the Pacemakers, snimili svoju izvedbu. U čast velikom treneru i menadžeru nogometnog kluba Liverpool, 2. augusta 1982. otvorena je Shanklyjeva kapija („Shankly Gates“) s natpisom „You'll Never Walk Alone“.

 
Vječiti i najveći derbi u Engleskoj je svakako onaj između Liverpoola i Manchester Uniteda

Neki navijači Liverpoola, kao i mnogi drugi u Engleskoj, dugo vremena su bili na meti policije, zbog svog huliganskog i vandalskog ponašanja. Ostali su zapamćeni zbog dva tragična događaja: stradanju navijača Juventusa na stadionu Heysel (Bruxelles, Belgija) 1985., koje su huligani iz Liverpoola stjerali u ćošak, gdje se obrušio zid; i stradanju navijača Liverpoola kada se (zbog prentarpanosti stadiona) srušila tribina na Hillsboroughu (Sheffield, Engleska) 1989. na utakmici FA kupa, protiv Nottingham Forresta. Liverpool FC je zbog tragičnog događaja na Heyselu kažnjen sa 6 godina neigranja u evropskim takmičenjima, dok su engleski klubovi dobili jednu godinu manje. Policija je u Engleskoj pooštrila mjere kazne zbog huliganstva, tako da su danas rijetki incidenti na stadionima.

Liverpool FC ima mnoge rivale od kojih se ističu Everton, Manchester United, Sunderland, Arsenal i Chelsea. Everton je gradski rival iz Liverpoola, pa je ovaj vječiti derbi dobio ime „Merseyside derby“ (derbi na istočnoj obali rijeke Mersey). Sunderland, Arsenal i Chelsea su također rivali, ali ne tako popularni kao Everton i Manchester United. United je daleko najveći rival Liverpoolu, što govori činjenica da je posljednji igrač (Phil Chisnall) direktno prešao iz Liverpoola u Manchester United davne 1964. godine.

Najveći rivali nogometnog kluba Liverpool su:

Vlasnici i organizacija kluba

uredi

Osnivačem fudblaskog kluba smatra se John Houlding, koji je ujedno bio i prvi vlasnik kluba. Vlasništvo Houldinga trajalo je oko 12 godina (1892.-1904.). Poslije Houldinga mijenjali su se različiti vlasnici jer su mnogi bogati Englezi imali dionice u Liverpoolu. 1950-ih godina klub dolazi u vlasništvo familije Moores. David Moores imao je do 2004. godine 51% dionica Liverpoola i tada je odlučio staviti klub na prodaju. Tri godine je trajala potraga za novim vlasnicima i 6.2.2007. godine Moores prodaje klub Amerikancima Tomu Hicksu i Georgu Gillettu za gotovo 219 miliona GBP. Ovaj dvojac nije imao jasnu viziju razvoja nogometnog kluba i često su se suvlasnici neslagali oko klupske politike, što je dovelo do nerazumijevanja navijača i do pada rejtinga samog kluba. Čak se u nekim izvorima tvrdi da se dug nogometnog kluba Liverpoola stalno povećavao, jer su Hicks i Gillette dugove svojih američkih kompanija prepisivali na Liverpool. Nakon očajne sezone 2009/10. (ispadanje kluba već u grupnoj fazi Lige Prvaka, manjak novaca za transfere, lažna obećanja vlasnika za gradnjom novog stadiona...) počelo se sve više govoriti o prodaji kluba. Bogati arapski investitor Dubai International Capital (DIC), ogranak velike firme Dubai Holding čiji je vlasnik šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum, pokušavao je u više navrata (2006.-2008.) da kupi klub, ali je isprva Moores, a kasnije i Hicks zabranio prodaju kluba šeiku. Grupa navijača Share Liverpool FC, namjeravala je okupiti 100.000 navijača kluba koji bi skupili 500 miliona GBP (svaki po 5.000 GBP) potrebno za kupovinu kluba, ali je plan propao jer nisu uspjeli skupiti toliko novaca u kratkom vremenu.

Maja 2010. godine klupski proračun je pokazao dug od 350 miliona GBP, sa gubicima preko 55 miliona GBP. Vidjevši da Hicks i Gillett nisu u stanju vraćati pomenuti dug, glavni kreditor tj. zajmodavac kluba Royal Bank of Scotland (RBS) pokrenuo je sudski postupak protiv dužnika Hicksa i Gilletta, gdje im je dato 6 mjeseci da se organizuju i da vrate dug, ili će u protivnom kreditor preuzeti klub u svoje ruke i naplatiti dug od prodaje kluba. RBS je podnio tužbu protiv Amerikanaca Visokom sudu u Londonu i postavio rok do 15.10.2010. da se izmire dugovi. Međutim, američki dvojac je negirao odluku britanskog suda i pokrenuo postupak na teksaškom sudu, kako bi tužili upravni odbor (ostale direktore) kluba jer su kako kažu "bili umiješani u epsku prevaru i da su htjeli prodati klub kako bi ukrali koji milion i oštetili vlasnike Hicksa i Gilletta". Rok za izmirenje duga se bližio, a klubu je prijetila kazna od -9 bodova zbog silnih dugovanja i administrativnih problema (tzv. administrativna kazna Premier lige). Stoga je uprava kluba (5 direktora od kojih su dvojica Hicks i Gillett) odlučila glasati protiv vlasnika (3-2 u korist direktora) i staviti klub na prodaju. Martin Broughton je izabran za predsjednika kluba i direktori su mu dali odobrenje da rukovodi procesom prodaje kluba. 15. oktobra 2010. britanski sud u Londonu izdao je zakonski nalog poništenja odluke suda u Teksasu i dozvolio prodaju kluba novim vlasnicima - američkoj kompaniji New England Sports Ventures (NESV). NESV je preuzeo klub od RBS-a za 300 miliona GBP, a ubrzo nakon kupovine kluba novi vlasnik NESV je promijenio naziv u Fenway Sports Group (FSG). Kompanijom FSG upravljaju dioničari, od kojih su dva najveća John W. Henry i Tom Werner. FSG pored Liverpoola je vlasnik baseball kluba Boston Red Sox i Salem Red Sox, te posjeduje 80% dionica sportskog kanala NESN i 50% dionica automobilskog kluba Roush Fenway Racing (NASCAR).

 
Jedan od dvaju vlasnika kluba - John W. Henry
VLASNICI
  John W. Henry i Tom Werner
(kompanija Fenway Sports Group)
STRUČNI TIM
Menadžer Upražnjeno
Pomoćnici menadžera Upražnjeno
Trener golmana   Claudio Taffarel
Fitnes treneri   Dr. Conall Murtagh
  Jordan Fairclough
  John Hill
Trener za elitni razvoj   Vitor Matos
Direktor akademije   Alex Inglethorpe
Klupski doktor
Voditelj programa fitnesa i kondicije
Rehabilitacijski fitnes treneri

Nutricionist
  Jonathan Power
  Andreas Kornmayer
  Dr. Andreas Schlumberger
  Dr. David Rydings
  Mona Nemmer
Fizioterapeuti   Lee Nobes
  Chris Morgan
  Steve Lilley
  Joe Lewis
Maseri   Paul Small
  Michelle Hudson
  Motonori Watanabe
Analitičar utakmica   James French
Tehnički direktor   Julian Ward
Direktor skautinga   Dave Fallows
Glavni skaut   Barry Hunter

Prema Forbesu, u maju 2014. godine Liverpool FC je rangiran na 10. mjestu najvrijednijih klubova na svijetu.
Taj ugledni biznis magazin procijenio je ukupnu vrijednost kluba na 691 miliona $[14] (oko 507,47 miliona €)
uključujući nogometni tim, stadion i transakcije iz prošlosti (bez dugova).

Menadžeri koji su vodili Liverpool FC

uredi

Tokom svoje bogate historije nogometni klub Liverpool FC je promijenio 22 menadžera. Najuspješnija dva menadžera bili su engleski stručnjak Bob Paisley (vodio klub od 1974. do 1983. g.), koji je bio najuspješniji i najtrofejniji menadžer kluba te škotski stručnjak Bill Shankly (vodio klub od 1959. do 1974. g.) koji je postavio temelje uspješnom i jakom nogometnom klubu iz Liverpoola. Francuski stručnjak Gerard Houllier i španski stručnjak Rafael Benítez ostvarili su postignuća u FA kupu i evropskim takmičenjima. Peti trofej UEFA Lige prvaka koji je osvojio Liverpool bio je u nevjerovatnom finalu protiv AC Milana u Istanbulu 25. maja 2005. godine, kada je klubom upravljao Benitez. Legenda kluba Kenny Dalglish osvojio je svoj posljednji trofej s Liverpoolom - naslov Liga kup pobjednika 2012. godine. Njemački stručnjak Jürgen Klopp, koji je vodio klub od oktobra 2015. do maja 2024. godine, uspio je osvojiti 8 trofeja uključujući UEFA Ligu prvaka 2019. godine, FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo 2019. i Premier ligu 2020.

period ime i prezime
1892.–1896.   William E. Barclay /   John McKenna
1896.–1915.   Tom Watson*
1920.–1923.   David Ashworth
1923.–1928.   Matt McQueen
1928.–1936.   George Patterson
1936.–1950.   George Kay
1951.–1956.   Don Welsh
1956.–1959.   Phil Taylor
1959.–1974.   Bill Shankly**
1974.–1983.   Bob Paisley***
1983.–1985.   Joe Fagan
1985.–1991.   Kenny Dalglish****
1991.   Ronnie Moran
1991.–1994.   Graeme Souness
1994.–1998.   Roy Evans
1998.   Roy Evans /   Gérard Houllier
1998.–2004.   Gérard Houllier
2004.–2010.   Rafael Benitez
2010.–2011.   Roy Hodgson
2011.–2012.   Kenny Dalglish
2012.–2015.   Brendan Rodgers
2015.–2024.   Jürgen Klopp
2024.–   Arne Slot

* najduže upravljao klubom, punih 19 godina
** imao najviše odigranih utakmica (783), od bilo kojeg drugom menadžera
*** najuspješniji menadžer Liverpoola ikada; osvojio 19 trofeja[15]
**** postao prvim menadžerom koji je ranije bio igrač u engleskom nogometu

Istaknute ličnosti kluba

uredi

Nekadašnje zvijezde

Istaknuti menadžeri

Sadašnje zvijezde

Kolekcija trofeja

uredi
Broj osvojenih trofeja Naziv trofeja Godina osvajanja
  19 Premier League 1900/01, 1905/06, 1921/22, 1922/23, 1946/47, 1963/64, 1965/66, 1972/73, 1975/76, 1976/77, 1978/79, 1979/80, 1981/82, 1982/83, 1983/84, 1985/86, 1987/88, 1989/90, 2019/20.
  8 FA kup 1965, 1974, 1986, 1989, 1992, 2001, 2006, 2022.
  10 Liga-kup 1981, 1982, 1983, 1984, 1995, 2001, 2003, 2012, 2022, 2024.
  16 Community Shield* 1964, 1965, 1966, 1974, 1976, 1977, 1979, 1980, 1982, 1986, 1988, 1989, 1990, 2001, 2006, 2022.
  6 UEFA Liga prvaka** 1977, 1978, 1981, 1984, 2005, 2019.
3 Evropska liga*** 1973, 1976, 2001.
  4 UEFA Superkup 1977, 2001, 2005, 2019.
  1 FIFA svjetsko klupsko prvenstvo 2019.


* Ranije se ovo takmičenje zvalo Charity shield
** Ranije se ovo takmičenje zvalo Kup evropskih šampiona (European Champions Cup)
*** Ranije se ovo takmičenje zvalo Kup UEFA

Finala za pamćenje

uredi

Liverpool FC je treći nogometni klub u Evropi po broju osvojenih naslova pobjednika UEFA Lige prvaka (ukupno 6 titula). Šest trofeja Lige prvaka za Liverpool FC predstavlja engleski rekord, a jedino su više titula osvojili Real Madrid CF iz Španije (13 titula) i AC Milan iz Italije (7 titula). Utakmica s AC Milanom koja se igrala 2005. godine u Istanbulu, proglašena je za najbolju utakmicu dekade u evropskim takmičenjima. Liverpool FC je također igrao u finalu Lige prvaka 2007. godine u Atini, gdje je poražen od AC Milana s 2-1. Sljedeće finale Lige prvaka klub je odigrao 2018. godine, kada je rezultatom 3-1 poražen od Reala iz Madrida. Međutim, naredne 2019. godine Liverpool je uspio osvojiti ovaj prestižni trofej po 6. put.

Kup prvaka (šampiona)* 1977.
25. maj 1977., stadion Olimpico – Rim, Italija
Liverpool FC  
3 - 1
  Borrusia Mönchengladbach
golovi:
T. McDermott 29'  
T. Smith 67'  
P. Neal 85' (P)  
  A. Simonsen 50'
sastavi:
Ray Clemence,
Phil Neal,
Joey Jones,
Tommy Smith,
Emlyn Hughes (K),
Jimmy Case,
Ray Kennedy,
Ian Callaghan,
Terry McDermot,
Kevin Keegan,
Steve Heighway
Wolfgang Kneib,
Berti Vogts (K),
Hans Klinkhammer,
Hans-Jürgen Wittkamp,
Frank Schäffer,
Horst Wohlers  
(  Wilfried Hannes),
Herbert Wimmer  
(  Christian Kulik),
Ulli Stielike,
Rainer Bonhof,
Allan Simonsen,
Jupp Heynckes
menadžeri (treneri):
Bob Paisley     Udo Lattek
sudija:   Robert Wurtz
Kup prvaka (šampiona)* 1978.
10. maj 1978., stadion Wembley – London, Engleska
Liverpool FC  
1 - 0
  Club Brugge KV
gol:
K. Dalglish 64'  
sastavi:
Ray Clemence,
Phil Neal,
Phil Thompson,
Alan Hansen,
Emlyn Hughes (K),
Jimmy Case  
(  Steve Heighway),
Ray Kennedy,
Graeme Souness,
Terry McDermot,
David Fairclough,
Kenny Dalglish
Birger Jensen,
Fons Bastijns (K),
Eddie Krieger,
Georges Leekens,
Gino Maes  
(  Jos Volders),
Julien Cools,
Danny Decubber,
René Vandereycken,
Lajos Kü  
(  Dirk Sanders),
Jan Simeon,
Jan Sørensen
menadžeri (treneri):
Bob Paisley     Ernst Happel
sudija:   Charles Corver
Kup prvaka (šampiona)* 1981.
27. maj 1981., stadion Parc des Princes – Paris, Francuska
Liverpool FC  
1 - 0
  Real Madrid CF
gol:
A. Kennedy 82'  
sastavi:
Ray Clemence,
Phil Neal,
Phil Thompson (K),
Alan Hansen,
Alan Kennedy,
Sammy Lee,
Terry McDermot,
Graeme Souness,
Ray Kennedy,
Kenny Dalglish  
(  Jimmy Case),
David Edward Johnson
Agustín González Santiago,
Rafael García Cortés  
(  Francisco Pineda),
Antonio García Navajas,
Andrés Sabido Martín,
Vicente del Bosque,
Ángel Pérez García,
José Antonio Camacho,
Ulie Stielike,
Juan Gómez González – Juanito,
Carlos Alonso González –
Santillana (K),
Laurie Cunningham
menadžeri (treneri):
Bob Paisley     Vujadin Boškov
sudija:   Károly Palotai
Kup prvaka (šampiona)* 1984.
30. maj 1984., stadion Olimpico – Rim, Italija
Liverpool FC  
1 - 1
5 - 3 (p)
  AS Roma
golovi:
P. Neal 13'     R. Pruzzo 42'
penali:
S. Nicol  
P. Neal  
G. Souness  
I. Rush  
A. Kennedy  
  A. Di Bartolomei
  B. Conti
  U. Righetti
  F. Graziani
sastavi:
Bruce Grobbelaar,
Phil Neal,
Alan Kennedy,
Alan Hansen,
Mark Lawrenson,
Craig Johnston  
(  Steve Nicol),
Sammy Lee,
Graeme Souness (K),
Ian Rush,
Kenny Dalglish  
(  Michael Robinson),
Ronnie Whelan
Franco Tancredi,
Sebastiano Nela,
Michele Nappi,
Dario Bonetti,
Paulo Roberto Falcão,
Ubaldo Righetti,
Bruno Conti,
Toninho Cerezo  
(  Mark Strukelj),
Roberto Pruzzo  
(  Odoacre Chierico),
Agostino Di Bartolomei (K),
Francesco Graziani
menadžeri (treneri):
Joe Fagan     Niels Liedholm
sudija:   Erik Frederiksson

* ranije se takmičenje UEFA Liga prvaka zvalo Kup prvaka (šampiona)

UEFA Liga prvaka 2005.
25. maj 2005., stadion Olimpico Atatürk – Istanbul, Turska
Liverpool FC  
3 - 3
6 - 5 (p)
  AC Milan
golovi:
S. Gerrard 54'  
V. Šmicer 56'  
X. Alonso 60'  
  P. Maldini 1'
  H. Crespo 39'
  H. Crespo 40'
penali:
D. Hamman  
D. Cissé  
J. A. Riise  
V. Šmicer  
  Serginho
  A. Pirlo
  J. D. Tomasson
  Kaká
  A. Ševčenko
sastavi:
Jeržy Dudek,
Steve Finnan  
(  Dietmar Hamman),
Sami Hyypiä,
Jamie Carragher,
Djimi Traoré,
Harry Kewell  
(  Vladimír Šmicer),
Xabi Alonso,
Steven Gerrard (K),
John Arne Riise,
Luis Javier García Sanz,
Milan Baroš  
(  Djibril Cissé)
Nélson de Jesus Silva - Dida,
Marcos Evangelista de Moraes - Cafu,
Jaap Stam,
Paolo Maldini (K),
Alessandro Nesta,
Andrea Pirlo,
Clarence Seedorf  
(  Sérgio Cláudio dos Santos – Serginho),
Gennaro Gattuso  
(  Rui Manuel César Costa),
Ricardo Izecson dos Santos Leite - Kaká,
Hernán Crespo  
(  Jon Dahl Tomasson),
Andrij Ševčenko
menadžeri (treneri):
Rafael Benítez     Carlo Ancelotti
sudija:   Manuel Mejuto González
UEFA Liga prvaka 2019.
1. juni 2019., stadion Wanda Metropolitano – Madrid, Španija
Tottenham Hotspur  
0-2
  Liverpool FC
golovi:
  M. Salah 2' (P)
  D. Origi 87'
sastavi:
Hugo Lloris (K)
Kieran Trippier
Toby Alderweireld
Jan Vertonghen
Danny Rose
Moussa Sissoko  
(  Eric Dier)
Harry Winks  
(  Lucas Moura)
Dele Alli  
(  Fernando Llorente)
Christian Eriksen
Son Heung-min
Harry Kane
Alisson Becker
Trent Alexander-Arnold
Joël Matip
Virgil van Dijk
Andrew Robertson
Jordan Henderson (K)
Fabio Enrique Tavares-Fabinho
Georginio Wijnaldum  
(  James Milner)
Mohamed Salah
Roberto Firmino  
(  Divock Origi)
Sadio Mané  
(  Joe Gomez)
menadžeri (treneri):
Mauricio Pochettino     Jürgen Klopp
sudija:   Damir Skomina

Rekordi i nagrade

uredi

Prvu utakmicu koju je Liverpool FC odigrao, dobio je rezultatom 8-0 protiv Higher Waltona u Lancashire ligi. Ian Callaghan drži rekord po broju nastupa za klub – odigrao ukupno 857 utakmica za Liverpool FC (19 sezona od 1958.-1978.), kao i po broju nastupa u utakmicama Engleskog nogometnog prvenstva (ukupno 640 utakmica). Preko 500 nastupa za Liverpool FC ima i Jamie Carragher.

Rekorder svih vremena po broju golova za Liverpool FC je Ian Rush koji je dao 346 golova. Drugi po broju golova je Roger Hunt (245 golova), a treći je Gordon Hodgson (240 golova). Hodgson je postavio rekord od 17 het-trikova za Liverpool FC. Pet je nogometaša koji su igrajući za Liverpool FC postigli 5 golova u jednoj utakmici: John Miller, Andy McGuigan, John Evans, Ian Rush i Robbie Fowler. Steven Gerrard je nogometaš Liverpoola koji je dao najviše golova na evropskim takmičenjima (ukupno 29).

Najveća pobjeda koju je Liverpool FC ostvario je 11-0 protiv kluba Strømsgodset IF 1974. godine. 1989. godine Liverpool FC je na Anfieldu pobijedio Crystal Palace s 9-0[16]. Najveći poraz nogometaši Liverpoola su doživjeli 1954. kada ih je Birmingham City savladao s 9-1. Pobjeda Liverpoola od 8-0[17] protiv Beşiktaşa J.K. je treća najveća u historiji UEFA Lige prvaka (otkako je uveden trenutni format takmičenja 1992. godine).

Po izboru navijača (oko 110.000 navijača glasalo na anketiranju) 2006. godine, tri najistaknutija nogometaša Liverpoola svih vremena su Kenny Dalglish, Steven Gerrard i Ian Rush. Nagrade za uspjeh u Liverpoolu dobila su 3 igrača: Michael Owen, Ian Rush i Steven Gerrard. Owen je dobio prestižnu nagradu Ballon d'Or, Rush koji je postigao 32 gola 1984. godine dobio je evropsku zlatnu kopačku, a Gerrard je izabran za klupskog nogometaša godine 2005. po izboru UEFA-e. Između 2011. i 2014. godine za Liverpool FC je igrao Luis Suarez, nogometaš koji igra za reprezentaciju Urugvaja. U te tri godine Suarez je ubilježio 133 nastupa i 82 gola u dresu Liverpoola, a posljednju sezonu u crvenom dresu igrao je kao preporođen igrač, postigavši 31 gol (prestigao Robbiea Fowlera, koji je držao klupski rekord od 28 postignutih golova u sezoni te izjednačio rekord Cristiana Ronalda i Robina van Persia po broju postignutih golova u engleskim nogometnim klubovima), te time osvojio brojna priznanja i nagrade: PFA igrač godine (po izboru Asocijacije profesionalnih nogometaša), FAW igrač godine (po izboru Asocijacije nogometnih novinara), igrač sezone u Premier ligi Engleske, dobitnik nagrade Zlatna kopačka Premier lige Engleske, te zajednička nagrada s Cristianom Ronaldom - Evropska zlatna kopačka.

Reference

uredi
  1. ^ Bob Paisley, LFC 6. 12. 2008.
  2. ^ The Heysel Disaster - BBC, 29. 5. 2000.
  3. ^ Kenny Dalglish, LFC 6.12.2008.
  4. ^ Fans crushed at Hillsborough - BBC, 12. 9. 2006.
  5. ^ Houllier acclaims Euro triumph - BBC sport, 16. 5. 2001.
  6. ^ Liverpool appoint Hodgson, LFC, 1. 7. 2010.
  7. ^ Hodgson leaves Liverpool, Sky Sports, 8. 1. 2011.
  8. ^ Brendan Rodgers agrees deal to become new Liverpool manager, BBC Sport, 30. 5. 2012.
  9. ^ LFC 03.05.2017.
  10. ^ New LFC away kit, LFC, 8. 6. 2010.
  11. ^ Liverpool agree SCB deal - CNN, 14. 9. 2009.[mrtav link]
  12. ^ Classic LFC songs - This is Anfield, 28.2.2010.
  13. ^ "Barclays Premier League Attendance - ITV Sport, 23.12.2008". Arhivirano s originala, 4. 9. 2009. Pristupljeno 28. 2. 2010.
  14. ^ Liverpool on the Forbes STV List
  15. ^ LFC Records, LFC 1.12.2008.
  16. ^ LFC Records, LFC 6.11.2007.
  17. ^ UEFA.com - Beşiktaş JK, 06.11.2007.

Vanjski linkovi

uredi