Vlasi Pliščići
Vlasi Pliščići (u izvorima: Plescich, in catono de Pliescha, de Plische).
Vlasi Pliščići bili su smješteni na području oko Gacka (gdje ih najbolje određuje njihova nekropola u Velikom groblju kod sela Stepena), Samobora, Cernice i Rudina, sjeverno od područja Ljubomira i područja Trebinja. Glavno njihovo naselje bilo je Modrič (in villam de Pliesche in loco dicto Modrice). Inače, to je područje koje je ušlo u sastav srednjovjekovne bosanske države do 1373.
Pliščići se prvi put pojavljuje u poznatim i očuvanim izvorima 1375. Bave se karavanskom trgovinom i stočarstvom. Susreću se u trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom. Neki od njih odlaze na zanat i radnu službu na područje Dubrovnika. Pliščići su u početku, kao i većina Vlaha koja je ušla u sastav Bosne teritorijalnim širenjima u 14. stoljeću, bili vazali bosanskih vladara. Prema podatku iz 1382, njihov katunar Vukoslav Pliščić bio je knez svih Vlaha u Bosanskom kraljevstvu (Volcoslauo Plescich comite vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine).[1] Kasnije Pliščići postaju vazali Kosača, vojvode Sandalja Hranića i njegovih nasljednika. Septembra 1465. Vlasi Pliščići postaju vazali Osmanlija.
Istaknuti predstavnici Vlaha Pliščića su predstavnici jednog jedne porodice i jednog roda koji je bio predvodnički: Vukoslav Pliščić (1375-1382), Viganj Vukosalić Pliščić (1403), Sracin Vukosalić Pliščić (1408-1425), Vukac Vignjević i Vukša Sracinović (1436).
Za Vlahe Pliščiće vezuju se stećci koji se nalaze u Velikom groblju kod Gacka (na području sela Stepena, udaljenog oko 10 kilometara zračne linije južno od Gacka). Tu se nalazi grob s natpisom na stećku kneza Vukoslava Pliščića.
- “Асе лежи Кнез’ Вукосaв’ Плишчић’ писa Срaчин’ Вукосaлић’.” [2]
Drugi natpis, koji se nalazio na stećku uz grob Vukoslava Pliščića, a koji govori o grobu i o Vignju, sinu Vukosava Pliščića, prenesen je i smješten u dvorištu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
- “А се лежи Виг(a)н’ Вукосaвa Плишчићa син’ писa Срaцин’ Вукосaлић’”.[3]
Oba spomenika napisao je Sracin Vukosalić Pliščić. Natpisi su nastali prije 1436. godine. Ovi natpisi su izuzetno značajni za struku jer povezuju Vlahe i stećke, tj. dokazuju da su i Vlasi sahranjivani pod stećcima.
Reference uredi
- ^ „Ego quidem Maroe condam Rusini de Glauato confiteor michi esse solutum et plenarie satisffactum a Volcoslauo Plescich comitem vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine pro parte sua de omni et tota robaria quam ipse Volcoslauus commisisse seu fecisse in animalibus seu bonis dicti olim Russini patris mei et de omnibus et singulis que ipse Volcoslauus dicto condam patri meo seu michi tenentur premissorumoccasione de toto tempore preterito usque ad presentem diem tam per cartas notarii quam per scripturas, lamentationes et testificationes quascumque et quacumque alia ratione vel causa. Et propterea ego Maroe predictus facit dicto Volcoslauo perpetuam finem et remissionem, absolutionem, liberationem, transactionem et presentem de ulterius aliquid non petendo pro premissis vel aliquo premissorum. Ser Blasius de Sorgo judex et presbiter Nicola capelanus domine Philipe de Mence testis” (15.02. 1382.g.), Državni arhiv Dubrovnik, Debita Notariae, IX, 106.
- ^ (Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, Zemaljski muzej, Sarajevo 1964, 32-33.
- ^ (Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, 58-59.
Literatura uredi
- Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, Zemaljski muzej, Sarajevo 1964.
- Pero Slijepčević, Staro groblje po Gacku, Glasnik Zemaljskog muzeja 40 (2), Sarajevo, 1928, 62.
- Desanka Kovačević, Srednjovjekovni katun po dubrovačkim izvorima, “Simpozijum o srednjovjekovnom katunu”, Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja 2, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka 1, Sarajevo, 1963.
- Desanka Kovačević-Kojić, Obaveze na vjernost dvojice katunara vojvodi Sandalju Hraniću, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine 19 (1970-1971), Sarajevo 1973, 229-233.
- Esad Kurtović, Iz historije vlaha Pliščića, Godišnjak Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine XXXVII, Centar za balkanološka ispitivanja 35, Sarajevo, 2008. [1][mrtav link]