Vinko Pribojević

Vinko Pribojević (sredina 15. vijeka - poslije 1532.), hrvatski historičar i ideolog

Rođen na ostrvu Hvaru, dobio je humanističku naobrazbu i vjerovatno oko 1522. stupio u dominikanski red. Njegovo je najpoznatije djelo govor «De origine successibusque Slavorum» (O porijeklu i historiji Slavena), u kojem veliča Ilire i Slavene kao pretke dalmatinskih Hrvata. Sam govor, najvjerovatnije održan u Veneciji 1525., duboko je dojmio Mlečane koji su ga u sljedećim godinama nekoliko puta objavili na latinskom i italijanskom jeziku. Strastveno veličanje Slavena (među kojima su se, po Pribojeviću, našli i Aleksandar Makedonski i Aristotel, Dioklecijan i Sv. Jeronim) svojim je dubokim patosom odigralo veliku ulogu u rođenju panslavenske ideologije (moglo bi se reći da je to prva programatska formulacija te ideologije, koju su nasljedovali i dalje razvijali Mavro Orbini i Juraj Križanić), no kao povjesničarsko djelo predstavlja pravu fikciju.

Pribojević je prvi inkorporirao Ilire i ilirski mitologem u hrvatsku i slavensku historiografiju (bolje, ideologiju), stvarajući time štit i bedem protiv germanskih, madžarskih i italijanskih nacionalno-teritorijalnih presizanja. Jednadžba "Slaveni = Iliri", kao i zanosno proslavljanje historijske veličine i značaja Ilira, ostavili su dubokoga traga u svjetskoj historičari i općem svjetonazoru. Iako njegovo djelo ne može izdržati ispit kritičke historiografije, Pribojevićeve osnovne teze, koliko god izgledale bizarnim danas - nisu to bile za njegove savremenike. U to doba, humanizma i renesanse, još nije bila stvorena racionalna i kritička svijest koja bi razglobila što je istina, a što ne u mutnim pitanjima etnogeneze i nacionalno-jezičnih lojalnosti. Razne su se fantastične etnogenetske konstrukcije protegle još u 19. vijek, pa time Pribojevićevo djelo biva dobrim dijelom ekskulpirano «krivice» auktorovih ideoloških projekcija. Izuzetno uticajan, jedan od najvažnijih hrvatskih i svjetskih latinista koji su oblikovali ideološke matrice za budućnost - Vinko Pribojević je istovremeno rodonačelnik hrvatskog «ilirstva» i panslavističke ideologije koja je obuhvatila sve slavenske narode.