Varjazi (staronordijski: væringjar; grčki: Βάραγγοι, Várangoi) su bili Vikinzi koji su tokom 9. i 10. stoljeća naseljavali teritoriju današnje Bjelorusije, Rusije i Ukrajine. Prema Kijevskoj historiji minulih ljeta iz 12. stoljeća, grupa Varjaga pod vodstvom Rjurika se nastanila u Novgorodu 862. godine. Njegov rođak Oleg je 882. godine osvojio grad Kijev i uspostavio novu državu Kijevsku Rusiju kojom su kasnije vladali Rjurikovi potomci. Baveći se trgovinom, piratstvom i plaćeničkim aktivnostima, Varjazi su kontrolisali plovne puteve koji su spajali Baltičko more sa Kaspijskim jezerom, te trgovačke puteve koji su vodili do Crnog mora i Konstantinopolja. Tada su ovi putevi bili izuzetno važne trgovačke veze koje su povezivale srednjevjekovnu Europu sa Arapskim halifatima i Bizantijskim carstvom. Privučeni bogatstvom Konstantinopolja, Varjazi su pokrenuli niz Rusko-bizantijskih ratova koji su ponekad rezultirali povoljnim trgovinskim ugovorima. Kasnije su mnogi Varjazi služili kao plaćenici u bizantijskoj vojsci čineći elitnu varjašku gardu (lični tjelohranitelji bizantijskih careva). Na kraju su prihvatili pravoslavno kršćanstvo što je kulminiralo hrišćanizacijom Kijevske Rusije 988. godine. Padom vikinškog doba prestao je priliv Nordijaca, pa su Varjaze postepeno asimilirali Istočni Slaveni tokom 11. stoljeća.