Ureaza
Ureaze (EC 3.5.1.5), funkcijski pripadaju superfamiliji amidohidrolaza i fosfotriesteraza.[1] To je enzim koji katalizira hidrolizu ureje u ugljik-dioksid i amonij. Katalizira reakciju kako slijedi:
| Ureaza | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Identifikatori | |||||||||
| EC broj | 3.5.1.5 | ||||||||
| CAS broj | 9002-13-5 | ||||||||
| Baze podataka | |||||||||
| IntEnz | IntEnz pregled | ||||||||
| BRENDA | BRENDA unos | ||||||||
| ExPASy | NiceZyme pregled | ||||||||
| KEGG | KEGG unos | ||||||||
| MetaCyc | metabolički put | ||||||||
| PRIAM | profil | ||||||||
| PDB strukture | RCSB PDB PDBj PDBe PDBsum | ||||||||
| |||||||||
Dijagnostički test
urediMnogi patogeni gastrointestinalnog ili urinarnog trakta proizvode ureaze, što omogućava otkrivanje ureaze koja će se koristiti kao dijagnostički pokazatelj prisustva patogena.
Ureaza-pozitivni patogeni uključuju:
- Proteus mirabilis i Proteus vulgaris
- Ureaplasma urealyticum, srodnik Mycoplasma spp.
- Nocardia
- Corynebacterium urealyticum
- Cryptococcus spp., oportunistička gljiva
- Helicobacter pylori
- Ozvjesne Enteric bakterija uključujući Proteus spp., Klebsiella spp., Morganella, Providencia i moguće Serratia spp.
- Brucella
- Staphylococcus saprophyticus.[5][6]
Pokazatelj kvaliteta hrane
urediProcjena enzimske aktivnosti ostataka ureaze u nekim prehrambenim proizvodima (kao što su od soje) se najčešće koristi kao indikator efikasnost tretmana termo inhibicije kojoj je proizvod podvrgnut, a koji se koristi za antinutrientse ili inaktiviranje anti-nutritivnih faktora, proteina i termostabilnosti komponenti različite prirode (kao što su inhibitori tripsina i himotripsina, lektini, tanini, saponini i fitati). To također inktivira i ureazu, izazivajući i dramatično smanjenje njene aktivnost koja je prisutna u soji, nakon termičke obrade.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ {{cite journal | vauthors = Hol[[m L, Sander C | title = An evolutionary treasure: unification of a broad set of amidohydrolases related to urease | journal = Proteins | volume = 28 | issue = 1 | pages = 72–82 | year = 1997 | pmid = 9144792 | doi = 10.1002/(SICI)1097-0134(199705)28:1<72::AID-PROT7>3.0.CO;2-L }}
- ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
- ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ Varner, J.E. (1960). "Urease". u Boyer, P.D., Lardy, H. and Myrbäck, K. (ured.). The Enzymes. 4 (2nd izd.). New York: Academic Press. str. 247–256.CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Sumner, J.B. (1951). "Urease". u Sumner, J.B. and Myrbäck, K. (ured.). The Enzymes. 1. New York: Academic Press. str. 873–892.CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
Vanjski linkovi
uredi- http://www.biomedcentral.com/1471-2091/15/15
- Mobley, Harry L. T. (2001). "Chapter 16:Urease". u Mobley HLT, Mendz GL, Hazell SL (ured.). Helicobacter pylori: Physiology and Genetics. Washington (DC): ASM Press. ISBN 1-55581-213-9. PMID 21290719.CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
