Međumozak
Međumozak (lat. diencephalon) je dio prednjeg mozga (prosencephalon) koji se razvija od najistaknutijeg primarnog moždanog mjehura (prozencefalona). Taj mjehur se, tokom embrionskog razvija, diferencira u dva dijela: repni (kaudalni) dijencefalon i rostrumski (vršni) telencefalon. Hemisfere se razvjaju od telencefalona, a svaka sadrži bočne komore.[1][2][3][4][5]
| Međumozak Diencephalon | |
|---|---|
 Leđno-trbušni (sagitalni) presjek mozga u srednjem dijelu | |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.807 |
| MeSH | A08.186.211.730.385 |
| Code | Histologija|3|11|03.5.00001 |
| NeuroLex ID | Diencephalon |
| TA | A14.1.03.007 A14.1.08.001 |
| TH | H3.11.03.5.00001 |
| FMA | 62001 |
| Anatomska terminologija | |
Međumozak se sastoji od struktura koje se nalaze bočno od treće komore, a uključuju talamus, hipotalamus, epitalamus i suptalamus.[6]
Struktura uredi
Međumozak sadrži slijedećih strukture:
- Talamus,
- Hipotalamus, uključujući neurohipofizu
- Epitalamus, koji se sastoji od
- prednjeg i zadnjaeg paraventrikulskog jezgra,
- središnjeg i bočnog habenulskog nukleusa,
- Stria medullaris thalami,
- Zadnje komisure,
- Epifize i
Dodaci uredi
Na međumozak se privezuje vidni živac (CN II), koji je čulni (aferentni) nerv, odgovoran za vid. Ide od oka, kroz optički kanal u lobanju i pridodaje na dijencefalon. Mrežnjača , sama po sebi, je izvedena iz optičkog brežuljka, kao dijela embrionskog srednjeg mozga.
Funkcija uredi
Međumozak je regija embrionske kičmenjačke nervne cijevi koja dolazi do zadnjeg dijela strukture prednjeg mozga, uključujući i talamus, hipotalamus, zadnji režanj hipofize i epifizu. Hipotalamus obavlja brojne životno značajne funkcije, od kojih se većina odnosi na direktnu ili indirektnu regulaciju aktivnosti unutrašnjih organa putem drugih područja mozga i autonomnog nervnog sistema.
Dodatne slike uredi
-
Dijagram glavnih potpodijela embrionskog mozga kičmenjaka. Ove regije će kasnije diferencirati u strukture prednjeg, srednjeg i zadnjeg mozga
-
Rekonstrukcija perifernih nerava ljudskog embriona od 10,2 mm (dijencefalon je označen lijevo)
Također pogledajte uredi
References uredi
- ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
- ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
- ^ Noble J. (1987): Textbook of general medicine and primary care. Little Brown & Co, IS BN-13: 978-0316611503; ISBN 0316611506.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
- ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
Vanjski linkovi uredi
| Međumozak na Wikimedia Commonsu. |
- https://www.neuinfo.org/mynif/search.php?q=Diencephalon&t=data&s=cover&b=0&r=20 Arhivirano 13. 4. 2020. na Wayback Machine NIF Search - Diencephalon] via the Neuroscience Information Framework