Tabaci (Zvornik)
Tabaci su malo zvorničko naselje smješteno iznad ceste u podnožju brda Mlađevac, između brane hidroelektrane i Donjeg grada. Nastali su u 16. vijeku. Prostirali su se sa obje strane puta od Donjeg grada sve do prvih kuća na Diviču. U austro-ugarskim popisima iz 1895. i 1910. Tabaci se tretiraju kao sastavni dio grada. Mještani su se bavili štavljenjem kože pa je po tome naselje i dobilo ime. Od friške kože izrađivani su đonovi i kundure.
U vrijeme izgradnje puta Zvornik - Sarajevo krajem 19. vijeka, veći dio naselja premješten je po nalogu vlasti na Divič, jer se veliki broj kuća nalazio na trasi puta. Zbog izumiranja zanata i nepogodne lokacije mjesta, Tabačani su se nastavili iseljavati, posebno tokom izgradnje hidroelektrane (od 1947. do 1955). Posljednji su u Tabacima ostali Smajlovići, Zehići, Tuhčići i Šibljakovići (Sahanići). Osim Šibljakovića, i preostalo stanovništvo se 1950. odselilo na Divič. Kasnije su se doselile po dvije porodice iz Kula Grada i Kamenice i jedna sa Vidakove njive, tako da su u Tabacima živjeli Šibljakovići, Subašići, Jusići, Selimovići i dr.
U Tabacima se nalazi Bijela voda, izvorište pitke vode. Rezervoar je podignut prije Drugog svjetskog rata, a od njega vodovod na koji su priključene javne česme u Donjem gradu i Hridu, a potom i u Zamlazu. U blizini Bijele vode nalazilo se jedno od najstarijih turbeta u ovom kraju. Nije imalo oblik građevinskog objekta, bio je to samo mezar sa velikim nišanima ograđen drvenom ogradom. Nestalo je početkom 1960-ih prilikom podizanja radionice i parkirališta za kamione. Legenda o podizanju turbeta i prvim hadžijama iz ovog kraja sačuvala se u narodu, posebno među Divičanima koji bi pri prolasku uglavnom zastali kraj turbeta da prouče Fatihu.
Tabačani su održavali tijesne veze sa Divičanima, Hriđanima, Kuljanima i Malozvorničanima. Do početka Drugog svjetskog rata, ispod puta kod Bijele vode nalazio se han Jove Kalajdžića. Odmah do hana bila je malta, neka vrsta carinarnice, gdje se plaćao ulaz u grad na stoku, zaprežna vozila i robu. Posljednji maltadžija bio je Suljaga Kitovnica iz Hrida. U Tabacima se nalazila i džamija još od formiranja naselja. Ne zna se gdje se nalazila niti kada je srušena. Ispod puta Zvornik - Divič nalazilo se groblje čiji tragovi nisu sačuvani.
U periodu između svjetskih ratova i neposredno nakon toga, u Tabacima i na Diviču živjele su porodice: Aliefendići, Alihodžići, Alimanovići, Atlići, Begovići, Bikići, Bojići, Čormehići, Ćerimovići, Delagići, Derviševići, Đajići, Đihići, Efendići, Fejzići, Hadžiefendići (Hadžiavdići), Halilovići, Jahijagići, Jamakovići, Kapidžići, Kavazbašići, Kavazovići, Kuljanovići (Kuljanini), Kuroševići (Rašidovići), Kuršumovići, Mahmutovići, Muratovići, Musići, Mustafići, Numanovići, Okanovići, Pašići, Pezerovići, Sahanići, Salihovići, Smajlovići, Softići, Suljagići, Topčići, Tuhčići, Uzunići, Vilići, Zahirovići, Zehići i dr.
Literatura
uredi- Hudović, Mehmed (2000). Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti. Sarajevo: Udruženje građana općine Zvornik.