Hrid (Zvornik)

Hrid, ranije Hadži-Durgutova mahala, je jedna od najstarijih zvorničkih mahala i jedno od prvih naselja koje se razvilo izvan zidina tvrđave. Formirano je u prvoj polovini 16. vijeka na uskom pojasu između Drine na istoku i stjenovitog terena (hridina) na zapadu, po čemu je po legendi i dobilo ime. Prostire se od Donjeg grada do zgrade Skupštine općine. 1955. je u Hridu živjelo 37 porodica u 40 kuća, od čega 39 bošnjačkih i jedna srpska. Tokom perioda socijalističke Jugoslavije, kroz veći dio Čaršije od mosta na Drini, Zamlaz i Hrid prolazila je Ulica Filipa Kljajića Fiće.

Prema predaji, u osmanlijsko je doba ispod prvih kuća u Hridu postojalo pristanište lađa, zbog čega je na ovom dijelu obale cvjetala trgovina. Na Drini, iznad Hukova, naspram sadašnjeg nogometnog igrališta i nove osnovne škole u Malom Zvorniku nalazila se hriđanska vodenica, koja je sa radom prestala 1950. Pedesetak metara niže od vodenice nalazilo se nogometno igralište, a tridesetak metara uzvodno Zelenac, kupalište mladih, na kojem su hriđanska djeca učila plivati. Hukovi su bili naspram čitaonice i zgrade stare osnovne škole u Malom Zvorniku, ali su uništeni eksploatacijom šljunka sa srbijanske strane 1990. i 1991.

U Hridu se nalazila i Hadži-Durgutova džamija, jedna od prvih džamija izvan zidina tvrđave. Po njoj je i naselje nosilo ime Hadži-Durgutova mahala sve do druge polovine 18. vijeka. Sagrađena je od drveta i više puta je popravljana i obnavljana. Srušena je 1948. Unutrašnje dimenzije su bile 9x10x6 metara, a na sva četiri zida nalazila su se po dva prozora. Posljednji mutevelija bio je Avdaga Šehavdić (Idrizović), a posljednji imami Mula Hamdo ef. Šehagić (1870. - 1940) i njegov brat Mula Rašid ef. (1874. - 1945). U Hridu se nalazilo i sjedište zvorničkih kapetana od polovine 16. vijeka do ukidanja kapetanija u Bosanskom ejaletu 1835. Zvornički kapetani bili su iz begovske porodice Fidahića.

U periodu između svjetskih ratova i neposredno nakon toga, u Hridu su živjele porodice: Alajbegovići, Atlagići (Hadžiahmetbegovići), Bekteševići, Čelibagići, Dautovići, Džihanovići, Efendići, Fazlići, Fidahići, Gracijani, Hrustanbegovići (ranije Šetići, potekli od Alajbegovića), Hodžići, Hudovići, Idrizovići (Šehavdići), Ibrahimagići, Juzbašići, Kadrići, Kamenice, Kitovnice, Kladići, Klempići, Mahmutovići, Mehinagići, Nalići, Ostojići, Subašići, Šehagići, Šehići, Tupekovići, Vehbići, Zorbići i dr.

Literatura

• Hudović, Mehmed (2000). Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti. Sarajevo: Udruženje građana općine Zvornik.