Svetozar Marović

Svetozar Marović rođen je 1955. u Kotoru, diplomirao je pravo u Podgorici (tada Titogradu). Kada je 1992. godine formirana SR Jugoslavija, Svetozar Marović trebalo je da postane predsjednik, ali je na to mjesto ipak došao Dobrica Ćosić. Marović je tim povodom izjavio: "Nelagodno sam se osjećao zbog ubijeđenosti da sam predložen za posao za koji nemam iskustva niti znanja. Srećom, sve je dobro završeno i za državu i za mene." Jedanaest godina kasnije formirana je državna zajednica Srbije i Crne Gore, a Marović je imenovan za predsjednika. Nakon inauguracije poručio je da "nije vrijeme za velike priče, već za ozbiljan i odgovoran rad i konkretna djela". Samo nekoliko dana poslije izbora, izvršen je atentat na premijera Đinđića, tako da je Svetozar Marović praktično započeo svoju funkciju dočekom stranih delegacija koje su došle na sahranu.

Svetozar Marović
Rođenje	(1955-03-31) 31. mart 1955 Kotor, FNRJ

Za sebe je jednom prilikom rekao: "Nisam harizmatska ličnost, već uporni parlamentarac, koji vjeruje da bez jakog parlametnarizma nema demokratije". List Danas ga nedavno nadahnuto opisuje na sljedeći način: "Da je Tito ikada ozbiljno razmišljao o nasljedniku, i da je tada poznavao nekoga kao što je Sveto Marović, "pokret nesvrstanih" sigurno bi imao dostojnog lidera, kao što ne sumnjamo da bi se Marović snašao i na mjestu Kofija Anana, kao što bi vjerovatno mjesto našao, baš onakav kakav je, sa maramicom u džepu, i u galaktičkom senatu koji se da vidjeti u prva dva dela Star Wars sage Džordža Lukasa (Fantomska prijetnja i Napad klonova). Ali, čini se da je takav unikatni Marović, ma koliko bio virtuelan, jedan od rijetkih imenitelja u kojem može da se prepozna SCG." I još: "Obično države zaslužuju bolje predsjednike. Sa Marovićem je stvar obrnuta."

No, nije ni u Marovićevom službovanju na čelu SCG ("Ovdje sada nije riječ o državi. Sada imamo zajednicu dvije države koja je zajednica ‘sui generis’", Marović, februar 2003) sve bilo bez problema. Prema pisanju podgoričkog lista Dan početkom decembra 2004, Svetozaru Maroviću je zaprećeno smrću zbog zalaganja za saradnju sa Haškim tribunalom. Nedavno nije otišao na obilježavanje šezdeset godina od oslobađanja Aušvica, kao ni bilo ko drugi iz SCG, i to je opravdao bolešću, ali se iste večeri pojavio na televiziji ("Došao sam u emisiju sa svim tim tegobama, što je smanjilo moju koncentraciju. Zato sam i napravio klasičan lapsus miješajući Susan Sontag i Eriku Jong"). Nešto prije toga u Londonu su u isto vrijeme bili Marović, Drašković i Davinić, gde su otputovali sa tri različita aviona. Negativan publicitet dobio je i povodom Olimpijskih igara u Atini: Tvrdilo se u medijima da je Marović 'pokušao na silu' da dobije karte za sina i brata. To je demantovao ambasador Dušan Bataković rekavši da im je on kupio karte.

Prošle jeseni Marović je najavio da priprema poziv papi Ivanu Pavlu II da posjeti SCG i da bi takav poziv doprinio afirmaciji evropskog duha tolerancije, ekumenizma i multietničnosti. Srpska pravoslavna crkva i dio političke javnosti bili su vrlo rezervisani prema takvom prijedlogu.

Krajem osamdesetih Marović je bio član političke trojke "mladih, lijepih i pametnih", kako su u Crnoj Gori nazivali njega, Mila Đukanovića i Momira Bulatovića – grupu koja je smijenila staro rukovodstvo u ovoj republici, a u akciji koju je organizovao Slobodan Milošević. Bio je i autor sintagme "rat za mir" kojom su srpski i crnogorski zvaničnici opravdavali agresiju na Hrvatsku, a potom i Bosnu i Hercegovinu. Poslije podijele Demokratske partije socijalista 1997. godine, Marović se priklono Đukanoviću. Mediji pišu da je sa Bulatovićem tako prekinuo ne samo političke nego i kumovske odnose.

Kada je Marović postao predsjednik SCG, novine su se potrudile da ga što bolje predstave. Tako je Politika objavila anketu sa Marovićevim sugrađanima i rođacima. Jedan od 'starih Budvana' rekao je da je ponosan što se iz tako male sredine 'odnjivio jedan takav politički gorostas, kao što je Svetozar Marović'. Vreme, sa druge strane, u biografiji podseća da su neki mediji izvještavali kako je Marović bio na platnom spisku Stanka Cana Subotića.

Marović o sebi kaže: "Nekada sam bio bliži Frankfurtskoj školi, možda Markuzeu, danas sam najčešće u društvu ‘Svetih knjiga’. Poneki put mi se učini da je za dan dovoljno pročitati i jednu rečenicu Biblije i da saznate o životu više od desetine drugih knjiga."

Marović je jedan od zaslužnih za osnivanje budvanskog festivala 'Grad-teatar', 'Trga pjesnika', 'Dana alternativne medicine' i drugih manifestacija u Budvi.