Srcopuc
Srcopuc ili Pichlerov runolistak (Mu Rb.) J. Holub (lat. Omalotheca pichleri − sinonimi: Gnaphalium piehleri Murb., G. roeseri Boiss.& Heldr. var. piehleri (Murb.) Hayek i G. fuseum Vis. − je endemska biljka Jugoistočnih Dinarida. U diploidnoj hromosomskoj garnituri ima 2n=? Pripada porodici Compositae (Asteraceae) − glavočike.[1]
| Srcopuc Omalotheca pichleri | |
|---|---|
| Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Porodica | Compositae (Asteraceae) |
| Rod | Omalotheca |
| Vrsta | Omalotheca pichleri |
Opis uredi
Srcopuc je višegodišnja, busenasta zeljasta, kratkog kvrčičavog korijena. Ima brojne stabljike koje su sisoke 5-15 cm, uspravne i jednostavne. Tanke su i nose 2-4(-5) lista, vunasto-puste naste. Listovi su dlakavi i bijelopustenasti, a oni rozeti izduženi i zašiljeni, postepeno se sužaavajući u dugu peteljku. Pri vrhu su šiljati. Imaju jedani izrazit nerv, a dugi su 6-8(-10) cm, široki i 2-2,5 mm. Listovi na stabljici su zašiljeno-linearni.
Cvjeta u julu i augustu. Žute cvjetne glavice su u skupinama, sjedeće ili na kratkim, do 10 mm dugim, drškama. U centru svake glavice su dvospolni, a po obodu ženski cvjetovi. Ovojni listići elipsoidni ili elipsoidno duženi, zašiljeni, bijelo-pustenasti, a pri vrhu su ke stenjasto smeđi. Svijetlosmeđa ahenija je jajoliko-cjevasta, stisnuta i obrasla svilenkastim dlačicama. Papus je bijel i 2,5-3 puta duži od ahenije.
Ekologija i rasprostranjenje uredi
Ova biljka raste upukotinama krečnjačkih stijena subalskog i alpskog pojasa u gdje je karakteristična vrsta fitocenozâ pripadajuće vegetacije, na nadmorskim visinama između 2.000 i 2.500 m. Poluskiofitna je i heliofitna vrsta pretezno na sjevernim i sjeveroistočnoj ekspozicijama. Inače se javlja se u rasponu nadmorsih visina od oko 700 m (Dobra voda kod Lastve u Hercegovini), pa sve do 2.500 m.
Srcopuc je endem jugoistočnih Dinarida, od Hercegovine do sjeverne Albanije. U Bosni i Hercegovini je ima na Zelengori, Bijeloj gori i Orjenu. dr.). Locus classicus je u Hercegovini: Bijela gora (leg. 1869. F. Maly), Murbeek S. 1891).
Reference uredi
- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.