Socijalistička Republika Srbija

Socijalistička Republika Srbija je bila po po broju stanovnika i površini najveća republika od šest u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Socijalistička Republika Srbija
Социјалистичка Република Србија
1943 - 1992
Države prije:
Kraljevina Jugoslavija
Države poslije:
SR Jugoslavija
Zastava Grb
HimnaHej Slaveni
Položaj na karti
Položaj na karti
Glavni grad Beograd
Službeni jezik srpsko-hrvatski jezik
Državno uređenje Socijalistička Republika unutar SFRJ
Zakonodavstvo  
Površina
• Ukupno
 88.361 km2
Stanovništvo
• Ukupno (1991)
9.506.174 
Valuta jugoslavenski dinar

Historija uredi

SR Srbija nastala je de facto odmah po oslobođenju Srbije, krajem 1944. godine, kada je u Beogradu novembra 1944. održano prvo zasjedanje Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije (ASNOS). Pod nazivom Federalna Država Srbija zvanično je nastala 9. aprila 1945. godine na zasedanju ASNOS-a. Posle proglašenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), 19. februara 1946. godine promijenila je naziv u Narodna Republika Srbija. Naziv Socijalistička Republika Srbija dobila je, kad i ostale jugoslovenske republike, Ustavom iz 1963. i nosila ga je do 28. septembra 1990. godine kada je, donošenjem novog Ustava, preimenovana u Republiku Srbiju.

Ustav Srbije iz 1990 uredi

Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine ime mijenja u Republika Srbija. Donošenjem Ustava iz 1990. godine, Srbija se praktički proglašava nezavisnom (čl. 72. Ustava Srbije),

Republika Srbija uređuje i obezbeđuje: suverenost, nezavisnost i teritorijalnu celokupnost Republike Srbije i njen međunarodni položaj i odnose s drugim državama i međunarodnim orgnizacijama;

– Ustav Republike Srbije iz 1990. godine čl.72.1.

ali se u čl. 135. dvosmisleno veže za SFRJ.[1]

Prava i dužnosti koje Republika Srbija, koja je u sastavu Socijalističke federativne fepublike Jugoslavije, ima po ovom Ustavu, a koji se prema saveznom ustavu ostvaruju u federaciji, ostvarivaće se u skladu sa saveznim ustavom. Kad se aktima organa federacije ili aktima organa druge republike, protivno pravima i dužnostima koje ona ima po Ustavu Socijalističke federativne republike Jugoslavije, narušava ravnopravnost Republike Srbije ili se na drugi način ugrožavaju njeni interesi, a pri tome nije obezbeđena kompenzacija, republički organi donose akte radi zaštite interesa Republike Srbije;

– Ustav Republike Srbije iz 1990. godine čl.135.

Ovim se činom Srbija već 1990. godine otcjepljuje od Jugoslavije, te ostavlja mogućnost za potpunu nezavisnost od SFRJ. Ovi se Ustavom Srbije, propisuju odredbe koje su suprotne odredbama Ustava SFRJ u članu 281. tač. 7 Ustava SFRJ o međunarodnim odnosima, narodnoj odbrani (član 281, tač. 6) i državnoj bezbjednosti (čl. 281, tač. 8). Odredbom člana 135, stav 2 Ustava Republike Srbije, Srbija se doslovno izuzima iz pravnog sistema SFRJ, jer predviđa da će poštovati savezne zakone jedino onda kada joj je to u interesu. U pravu je ovakva klauzula poznata kao klauzula si volam (ako hoću) i ima dejstvo da potpuno poništava svaku obavezu preuzetu pod uslovom ove klauzule. Što je potpuno logično – funkcija pravne obaveze je da ograniči volju onoga koji je preuzima. Ako klauzula predviđa da volja obavezanog ima primat nad obavezom, obaveza ne postoji. Ustav Srbije od 28. septembra 1990. predstavlja separatistički ustav, a donesen više od godinu dana pre proglašavanja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.[2]

Raspad SFRJ uredi

Nakon otcjepljenja SR Slovenije, SR Hrvatska, Bosne i Hercegovine i SR Makedonije, 1991-92. od SFR Jugoslavije, Republika Srbija zajedno sa SR Crnom Gorom 1992. godine stvara zajednicu Saveznu republiku Jugoslaviju.

Administrativna podjela uredi

SR Srbija se sastojala se iz tri dijela: uže Srbije i dvije autonomne pokrajine SAP Vojvodine i SAP Kosova. Glavni grad SR Srbije bio je i glavni grad SFR Jugoslavije - Beograd. Donošenjem Ustava iz 1990. godine ime autonomne pokrajine Kosovo, mijenja se u SAP Kosovo i Metohija. Glavni gradovi pokrajina bili su Novi Sad (SAP Vojvodina) i Priština (SAP Kosovo).

Teritorijalna organizacija uredi

 
Međuopštinske regionalne zajednice u Socijalističkoj republici Srbiji (1974-90)

Socijalistička Republika Srbija nekoliko puta je mijenjala teritorijalnu organizaciju. Prema zakonu iz septembra 1945. godine uža Srbija se se sastojala iz 16 okruga i područja grada Beograda. Okruzi su bili: beogradski, valjevski, vranjski, kragujevački, kruševački, leskovački, moravski (Jagodina), novopazarski, niški, pirotski, podrinski (Šabac), požarevački, timočki (Zaječar), toplički (Prokuplje), užički i čačanski.[3] Godine 1966. se ukidaju srezovi i općine postaju osnovne teritorijalne jedinice. Posle donošenja novog Ustava, 1975. godine došlo je do formiranja međuopćinskih-regionalnh zajednica (MRZ) koje su formirane slobodnim udruživanjem općina i bilo ih je ukupno osam na teritoriji uže Srbije, bez područja grada Beograda:

  • Južnomoravska MRZ - sjedište Leskovac,
  • MRZ Kraljevo - sjedište Kraljevo,
  • MRZ Niš - sjedište Niš,
  • Podrinjsko-kolubarska MRZ - sjedište Valjevo,
  • Podunavska MRZ - sjedište Smederevo,
  • MRZ Šumadije i Pomoravlja - sjedište Kragujevac,
  • MRZ Titovo Užice - sjedište Titovo Užice,
  • MRZ Zaječar - sjedište Zaječar.

Demografija uredi

Politika uredi

Funkcioneri SR Srbije uredi

Predsjednici uredi

Premijeri uredi

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Holm Sundhaussen, Jugoslawien und seine Nachfolgestaaten 1943-2011 - Eine ungewönliche Geschichte des Gewönlichen, Böhlau Verlag Wien - Köln - Weimar, ISBN 978-3-205-79609-1
  2. ^ Srđa Popović, Raspad Jugoslavije (I) na peščanik.net
  3. ^ Živorad Jevtić: Administrativno-teritorijalne promene u valjevskom kraju (1944—1955), pp. 52, u „Glasnik“, broj 23 Arhivirano 4. 11. 2013. na Wayback Machine, Međuopštinski istorijski arhiv, Valjevo, 1988. godine.

Vanjski linkovi uredi