Sluzaste plijesni

Sluzaste plijesni ili plijesni od sluzi (sluzave plijesni) su oblici života koji žive na podmom sloju prašuma i mnogim drugim dijelovima svijeta. Pomiču se nad tlom i srušenim krošnjama drveća u potrazi za hranom. Šire se sporama, poput biljke, koja izraste u nove sluzaste plijesni.

Sluzasta plijesan
Slime mold
Sluzasta plijesan raste iz hrpe vlažnog papira
Sluzasta plijesan Stemonitis fusca u Škotskoj.
Prostor sa ostacima jela, sa sluzastim gljivama
Plodna tijela Comatricha nigra, koja nije gljiva, nego sluzasta plijesan grupe Amoebozoa
Sluzasta plijesan Trichia varia

One su jedan od načina života ili životni oblik, koji je evoluirao više puta. Kako nisu monofiletska grupa, svrstane su u nekoliko različitih koljena. Imaju neke osobine gljiva a druge protozoa.[1][2] Dio života provode kao izolirane ćelije, ali se okupljaju kada se oslobodi hemijski signal. Zatim zajedno, formiraju višećelijski organizam, koji se razmnožava spora[ma. Dakle, one su i jednoćelijske i višećelijske. To nije sve: višećelijski oblik gubi ćelijski zid i postaje sincicij. Ovo su organizmi s mnogo jedara, ali malo ili nimalo ćelijskih zidova. Pojedinačne ćelije su ameboidne (amebolike) i haploidne (jedna hromosomska garnitura, kao što imaju svi gameti). Višejedarni stadij naziva se "plazmodij". To je diploidno stanje, formirano fuzijom između parova ameboidnih ćelija. Hranu uzimaju putem fagocitoziranja bakterija i drugih hranjivih čestica.

Kada opskrba hranom oslabi, plazmodij prelazi u haploidne ćelije putem mejoza i čine osnovu spora. Spore se čuvaju i zatim distribuiraju iz strukture poput sporangija Ovaj životni ciklus je karakterističan za glavnu grupu koja se zove Mycetozoa.

Taksonomija

uredi

Moderna molekularna biologija, analizom makromolekulskih pokazala je da sluzaste plijesni nisu monofiletska grupa. Nekada su smatrani gljivama, ali sad su podijeljeni u tri različite grupe i nijedna od njih nije u gljivama.[3] One su samo formalni takson, sastavljen po nekim zajedničkim karakteristikama. Odnosi između grupa još uvijek nisu potpuno shvaćeni.

Bikonta

uredi

Bikonta su eukariotake ćelije sa dva biča. Postoje tri grupe koje su se samostalno razvijale u obliku sluzastih plijesni.

  • Acrasidae: sluzaste plijesni koje pripadaju supergrupi Excavata.
  • Labyrinthulomycetes: sluzaste gljive supergrupe Chromalveolata. One su morske i tvore labirintne mreže cijevi u kojima se ameboid može kretati bez pseudopodija.
  • Phytomyxea: Parazitski protisti koji pripadaju supergrupi Rhizaria. Oni također formiraju višejedarne ćelije s i unutrašnji su paraziti biljaka (npr. bolest korijena kupusa).

Amoebozoa

uredi
  • Mycetozoa pripadaju supergrupi Amoebozoa i uključuju:
    • Myxogastria: sincicijske ili plazmodijske sluzaste plijesni , najčešće susreću. Uobičajena je sluzasta plijesan koja formira sitne smeđe nakupine na truhlim trupcima je roda Stemonitis. Drugi oblik koji živi u truležnim trupcima i koji se često koristi u istraživanjima je "Physarum polycephalum". U trupcima ima izgled tanke mreže djela žutih niti, veličine do nekoliko stopa. "Fuligo" formira žutu kore u otpadnom materijelu (tijeskama, iverju i dugim ostacima obrade trupaca).
    • Dictyosteliida: jednoćelijske sluzaste plijesni ili diktiostelidi. Diktiostelidske sluzaste plijesni su u dalekoj vezi sa plazmodijskim i imaju vrlo različit način života. Njihove amebe ne formiraju ogromne nakupine ćelija i ostaju pojedinačne. Žive u sličnim staništima i hrane se mikroorganizmima. Kad im ponestane hrane i spremni su formirati sporangija, čine nešto radikalno drugačije. Oni oslobađaju signalne molekule u svoje okruženje uz pomoć kojih se nalaze i stvaraju rojeve. Te amebe tada se udružuju u sićušno višećelijsko kordinirano biće, koje puže do otvorenog osvetljenog mjesta i preraste u plodno telo. Neke od ameba postaju spore za početak sljedeće generacije, ali neke od njih postanu mrtva stabljika, podižući spore u zrak.
    • Protostelidi. Protostelidi imaju posredne oznake između prethodne dvije grupe, ali mnogo su manji, plodna tijela oblikuju samo jednu do nekoliko spora.

Opisthokonta

uredi

Fonticula je ćelijska sluzasta plijesan koja ima plodno tijelo u obliku vulkanA.[4] nije usko srodna ni s Dictyosteliida niti sa Acrasidae.[5] Jedan rad iz 2009. godine otkriva da je povezan sa Nuclearia , koja je povezana sa gljivama.[6]

Reference

uredi
  1. ^ Ganeri, Anita (2000). Jungle Animals: over 100 questions and answers to things you want to know. Dubai, U.A.E. ISBN 0-75254-909-X.
  2. ^ deBary, Anton 1858. Ueber die Myxomyceten. Botanische Zeitung, 16, 357–358, 361–364, 365–369.
  3. ^ "Introduction to the "Slime Molds"". Pristupljeno 4. 4. 2009.
  4. ^ Deasey, Mary C. and Olive, Lindsay S. (1981), "Role of Golgi apparatus in Sorogenesis by the cellular slime mold Fonticula alba", Science, 213 (4507): 561–563, doi:10.1126/science.213.4507.561CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Worley, Ann C; Raper, Kenneth B. and Hohl, Marianne (1979), "Fonticula alba: a new cellular slime mold (Acrasiomycetes)", Mycologia, 71 (4): 746–760, doi:10.2307/3759186CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Brown, Matthew W; Spiegel, Frederick W. and Silberman, Jeffrey D. (2009), "Phylogeny of the "forgotten" cellular slime mold, Fonticula alba, reveals a key evolutionary branch within Opisthokonta", Molecular Biology and Evolution, 26 (12): 2699–2709, doi:10.1093/molbev/msp185CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  • Bonner, John Tyler 1959. The cellular slime moulds: investigations in the biological sciences. Princeton University Press, Princeton N.J.
  • Bonner, John Tyler 2009. The social amoebae: the biology of cellular slime molds. Princeton University Press, Princeton N.J.