Saprofitna ishrana

Saprotrofna ishrana ili lizotrofna ishrana je proces hemoheterotrofnog vanćeliskog varenja uključenog u obradu propadajućeg (mrtvoe ili otpadne) organske materije. Javlja se kod saprotrofita, a najčešće je povezan sa gljivicama (naprimjer roda Mucor) i bakterijama tla. Saprotrofne mikroskopske gljive ponekad se nazivaju saprobi; saprotrofne biljke ili bakterijska flora nazivaju se saprofiti sapro- + -fite = truhli materijal + biljka), iako se sada vjeruje da su sve biljke za koje se prije mislilo da su saprotrofne u stvari paraziti mikroskopskih gljivica ili drugih biljaka. Proces se najčešće olakšava aktivnim transportom] takvih materijala putem endocitoze u unutrašnjosti micelija i njegovoih sastavnih dijelova, hifa.[1]

Micelijska vrpca od spleta hifa ključna je za proces saprotrofne ishrane, a koristi se za unos organske materije ćelijski membranu.
Mreža hifa naziva se micelij, što je temeljno za ishranu gljiva.

Razni korijeni riječi koje se odnose na propadajuću materiju (detritus, sapro–), hranu i ishranu (–vori, –fagi) i biljni ili životni oblici (–fite, –obi) omogućuju izvođenje raznih termina, kao što su detritivori, detritofagi, saprotrofi, saprofiti, saprophagi i saprobi. Mjihova značenja se preklapaju, iako tehničke razlike (zasnovane na fiziološkim mehanizmima) sužavaju njihov smisao. Naprimjer, razlikuje se upotreba na osnovu makroskopskog gutanja detritusa (kao što to čini kišna glista) nasuprot mikroskopskom liziranju detritusa (kao što to čini gljiva).

Fakultativni saprofit ima takav načion shrane, a pojavljuje se na stresnim ili umirućim biljkama i može se kombinirati sa živim patogenima.

ProcesUredi

Kako se materija raspada u mediju u kojem živi saprotrof, on razgrađuje takvu materiju i ugrađuje u svoje strukture..

Ovi proizvodi se endocitozom ponovo apsorbiraju u hifu kroz ćelijski zid i prenose kroz cijeli micelijski kompleks. To olakšava prolazak takvih materijala kroz organizam i omogućava rast i, po potrebi, popravak.[1]

UsloviUredi

Da bi saprotrofni organizmi imali optimalan rast i obnavljanje, moraju im biti dostupne hranjive tvari i povoljni uvjeti.[3] Povoljni uslovi odnose se na nekoliko faktora koji optimiziraju rast saprotrofnih organizama, kao što su:

  1. Voda: 80–90% mase gljivica sastoji se od vode, a višak je potreban za apsorpciju zbog isparavanja zadržane unutrašnje vode.[3]
  2. Kisik: Vrlo malo saprotrofnih organizama može podnijeti anaerobne uvjete što je dokazano njihovim rastom iznad medija kao što su voda ili tlo.[3]
  3. Neutralno-kiseli pH: Obavezno je održavanje neutralnih ili blago kiselih uslova pod pH 7.[3]
  4. Niska srednja temperatura: Većina saprotrofnih organizama zahtijeva temperaturu između 1 °C i 35 °C, a optimalni rast se odvija na 25 °C.[3]

Većina hranjivih sastojaka koje takvi organizmi uzimaju mora sadržavati ugljik, proteine, vitamine i u nekim slučajevima, ione. Zbog ugljičnog sastava većine organizama, mrtve i organske materije pružaju bogate izvore disaharida i polisaharida kao što su maltoza i skrob, te monosaharid glukoza.[1] Što se tiče izvora bogatih dušikpm, saprotrofi zahtijevaju kombinirani protein za stvaranje sopstvenih proteina, što je olakšano apsorpcijom aminokiselina, a obično ih uzimaju iz bogatog tla. Iako su i ioni i vitamini rijetki, tiamin ili ioni poput kalija, fosfora i magnezija pomažu rastu micelija[1]

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ a b c d (Clegg i Mackean 2006, str. 296) states the purpose of saprotrophs and their internal nutrition, as well as the main two types of fungi that are most often referred to, as well as describes, visually, the process of saprotrophic nutrition through a diagram of hyphae, referring to the Rhizobium on damp, stale whole-meal bread or rotting fruit.
  2. ^ a b c (Clegg i Mackean 2006, str. 296), fig 14.16—Diagram detailing the re-absorption of substrates within the hypha.
  3. ^ a b c d e (Clegg i Mackean 2006, str. 296), fig 14.17—A diagram explaining the optimal conditions needed for successful growth and repair.

Dopunska literaturaUredi

  • Clegg, C. J.; Mackean, D. G. (2006). Advanced Biology: Principles and Applications (2nd izd.). Hodder Publishing.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Zmitrovich, I. V.; Wasser, S. P.; Ţura, D. (2014). "Wood-inhabiting fungi" (PDF). u Misra, J. K.; Tewari, J. P.; Deshmukh, S. K.; Vágvölgyi, C. (ured.). Fungi from Different Substrates. N. Y.: CRC Press, Taylor and Francis group. str. 17–74.