Sura Sad (arapski: سورة ص) je 38. sura Kur'ana.. Sastoji se od 88 ajeta i ubraja se u mekanske sure, sure objavljene u Meki. Smatra se da je objavljena tokom drugog mekanskog perioda.

سورة الكهف
Sad
Sad
Prva stranica sure Sad
KlasifikacijaMekanska
Red. br. u Kur'anu38.
Br. ajeta u suri88
Br. riječi735
Br. slova2991

Nazvana je prema jednom od slova arapskog pisma.

Jedna je od 29 sura koje započinju sa karakterističnim početkom, odnosno odvojenim harfovima, u ovom slučaju odvojenim harfom.[1]

Sadržaj

uredi

Sura Sad je jedna od onih sura u kojima se na više mjesta spominju poslanici i drevni narodi kao što su narodi Ad i Semud kao i stanovnici Ejke. Od poslanika spomenuti su: Davud, Sulejman, Ejjub, Ibrahim, Ishak, Ismail, El'jese i Zul-Kifl.

Uvod sure počinje opomenom i kazivanjem o poslaniku Muhammedu kojeg su pripadnici njegovog naroda, kao i u slučaju prethodnih poslanika, pokušavali u laž utjerati i prikazati kao čarobnjaka i onoga koji smutnju donosi.

  1. "Sad. Tako Mi Kur’ana koji opomenu sadrži",
  2. "doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!"
  3. "Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!"
  4. Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak? To je, zaista, nešto veoma čudno!"
  5. "Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!"
  6. "I oni ugledni između njih krenuše 'Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!'
  7. "Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž";
  8. 'zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!' Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.'
  9. 'Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?'
  10. 'Zar i oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? - neka se, onda, uz ljestve popnu.'
  11. 'Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena."
    – Kur'an, Sura Sad, 1. - 11. ajet[2]

Kazivanje o Davudu i Sulejmanu

uredi

U drugom dijelu sure, od 17. do 40. ajeta, spominje se poslanik Davud, njegovo vjerovjesništvo i sposobnost rasuđivanja. Kazuje se o slučaju Davuda i dvojice parničara koji su bili u sporu oko ovaca i koji su došli do Davuda da im presudi po tome sporu.

26. "O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će račun polagati."

– Kur'an, Sura Sad, 26. ajet[2]

U ovom dijelu sure se također govori i o poslaniku Sulejmanu, sinu Davudovom. Nakon što je iskušan, Sulejman je zamolio Gospodara za oprost i vlast kakvu do tada niko nije imao.

36. "I Mi smo dali da mu služe: vjetar, koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio",

37."i šejtani, sve graditelji i gnjurci",
38. "i drugi u bukagije okovani."
39. Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!"

40. "On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište."

– Kur'an, Sura Sad, od 36. do 40. ajeta[2]

Drugi dio sure

uredi

U drugoj polovini sure se govori i spominju slučajevi drugih poslanika kroz historiju. Prvo se kazuje o slučaju poslanika Ejjuba i njegovom iskušenju koje se ogledalo u bolesti koja mu je zahvatila tijelo i iskušenju u imetku.

Spominju se redom poslanici: Ibrahim, Ishak, Jakub, Ismail, El'jese i ZuIkifl kao i njihove osobine da im je uvijek na umu bio onaj svijet te da su bili dobri i uzorni.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Karakteristični počeci kur'anskih sura" (PDF). islamskazajednica.ba. Pristupljeno 10. 11. 2016. line feed character u |title= na mjestu 23 (pomoć)
  2. ^ a b c "Tefsir sure Sad od Ibn-Kesira" (PDF). ummet.at. Arhivirano s originala (PDF), 8. 7. 2019. Pristupljeno 30. 5. 2017.

Vanjski linkovi

uredi