Sulejman (islam)

Sulejman (oko 985–932. p. n. e; arapski: سليمان; hebrejski: שְׁלֹמֹה) jest poslanik u islamu, a koji je poznat kao Kralj Solomon u Bibliji. Po nekim islamskim predajama a također i kršćanskim izvorima, vjeruje se da je Sulejman živio samo 53 godine.

Kur'ansko kazivanje o Sulejmanu uredi

U Kur'anu, Sulejman je sin poslanika Davuda. Kur'anski ajeti govore o tome da ga je Allah, učinio poslanikom i dao mu određene moći i veliku vlast. Vladajući velikim kraljevstvom koje se u njegovo doba proširilo sjeverno od Jemena, bio je poznat po velikoj mudrosti i pravednim presudama.

Sulejmanova vlast uredi

 
Mapa Sulejmanovog carstva rekonstruisana iz biblijskih predaja (isralijat)

Prema Kur'anu i hadisima poslanika Muhammeda, Sulejman je imao vlast nad određenim prirodnim elementima, kao što je vjetar.[1] Zatim mu je (i njegovom ocu Davudu, prije) data sposobnost da razumije "govor" ptica[2] i mrava[3] i vlast nad Džinima, koji su mu služili.[4]

Sulejman i kraljica Sabe uredi

U poznatom Kur'anskom kazivanju o Sulejmanu spominje se da jednog dana ptica po imenu Hudhud (smatra se da je to ptica pupavac), nije došla na vojnu smotru koju je redovno vršio Sulejman lično. O tome se kaže:

  • 20. "I on izvrši smotru ptica, pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?'
  • 21. 'Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!'"
  • 22. "Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: 'Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
  • 23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni"
  • 24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu Pravi put
  • 25. pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
  • 26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!"
  • 27. "Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš Istinu ili ne.
  • 28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!"
  • 29. "O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo!
  • 30. Zbilja je od Sulejmana i zbilja se ono u ime Allaha Svemilosnog, Milostivog!
  • 31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite."
    – Kur'an, sura En-Neml, 20–31. ajet[5]

Nakon što je Hudhud (pupavac) informirao Sulejmana o narodu iz Sabe a to je drevno kraljevstvo koje je obuhvatalo današnju Etiopiju, Eritreju i Jemen, Sulejman je odlučio da pošalje pismo u kome ih poziva da se ostave satanizma koje su ispoljavali kroz kult obožavanja sunca. U tom pismu je po Kur'anskoj predaji stajalo:

  • "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite."

Nakon vijećanja koje su održali velikani Sabe na čelu s kraljicom, odlučeno je da kraljica lično sa darovima otputuje u diplomatski posjet Sulejmanu. Nadalje, spominje se priča o tome kako je Sulejman odlučio da kraljici pokaže kakvu vlast ima, pa je, dok je kraljica putovala prema njemu, okupio Džine i rekao im:

  • "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njen prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?"
  • 39. "Ja će ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."
  • 40. "A ja ću ti ga donijeti" – reče "onaj koji je učio iz Knjige" – "prije nego što okom trepneš.".

Dalje se navodi da je prijesto kraljice od sabe već bio pred njim, a da je kraljica nakon što je to vidjela, nakon što je došla, ostavila svoju staru vjeru obožavanja sunca i pokajala se za to riječima :

  • ..."ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

Sulejmanova smrt uredi

Prema Kur'anu, Sulejmanova smrt je poučan primjer. Spominje se da je Sulejman stajao na molitvi u Hramu kada je umro, ali s obzirom na to da je bio naslonjen na štap, nije pao. Njegovi podanici; ljudi i džini, nisu znali da je on umro sve dok Allah nije naredio, malom crvu da nagrize njegov štap pa je on pao. Tako su saznali da je mrtav.[6]

Također pogledajte uredi

Literatura uredi

  • Yahya, Harun. Sulejman a.s. ISBN 9958650201 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: checksum (pomoć). Arhivirano s originala, 22. 9. 2013.
  • Yahya, Harun. Vjerovjesnici kazuju. ISBN 978-975-8718-80-1. Arhivirano s originala, 22. 9. 2013.
  • Šejhu-l-Islam Ismail, ibn Kesir. Kazivanja o vjerovjesnicima. Arhivirano s originala, 13. 7. 2016.

Reference uredi

  1. ^ "A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili (Kur'an 21:81)
  2. ^ "I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičje glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"(Kur'an 27:16)"
  3. ^ ..."i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!" (Kur'an, Mravi, 18)"
  4. ^ "i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli (Kur'an 21:81,82)
  5. ^ Ibn Kesirov tefsir sure En-Neml Arhivirano 29. 9. 2021. na Wayback Machine. Pristupljeno 17. 8. 2016.
  6. ^ "A kad smo odredili da (Sulejman) umre, crv koji je bio rastočio štap njegov upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da nebi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli (Kur'an 34:14).

Vanjski linkovi uredi