Rudolf Höß

Rudolf Franz Ferdinand Höß bio je njemački nacionalsocijalistički oficir, pripadnik SS u rangu SS-Obersturmbannführer-a (rang potpukovnika) i ratni zločinac. Bio je zapovjednik koncentracionog logora Auschwitz od maja 1940. do novembra 1943. godine. Osuđen je na sudskom procesu u Poljskoj na smrt vješanjem i smaknut u logoru Auschwitz I. 1947. godine

Rudolf Höß
Rudolf Höß na sudskom procesu u Poljskoj
Rođenje	(1900-11-25) 25. novembar 1900. Baden-Baden, Njemačka
Smrt	16. april 1947(1947-04-16) (46 godina) Oświęcim, Poljska

Biografija

Rudolf Höß rođen je 25. novembra 1900. godine u Baden-Badenu kao sin trgovca u katoličkoj porodici. Njegov otac, Franz Xaver Höß htio je da mu sin postane katolički svećenik. Nakon preseljenja iz Baden-Badena, Höß pohađa humanističku gimnaziju u Mannheimu. Nakon očevi smrti, sa 15 godina Rudolf se prijavljuje kao dobrovoljac u carsku njemačku vojsku, bori se u Turskoj na iračkom frontu, te kasnije na palestinskom frontu, protiv britanskih trupa. Sa sedamnaest godina kao podoficir dobija orden Željezni križ prvog reda, te Željezni križ drugog reda. 1919. godine priključuje se dobrovoljačkim paramilitarnim jedinicama Freikorps Roßbach i bori se na Baltiku, Ruhrskoj oblasti i Gornjoj Šleziji. Nakon toga, bez stalnog zaposlenja, zapada u psihičku krizu koja ga je skoro dovela do pokušaja samoubistva. Höß se učlanjuje u NSDAP 1922. godine. Već godinu dana kasnije, učestvuje u ubistvu Waltera Kadowa u tzv. Fememord, ubistvima političkih protivnika u Weimarskoj Republici. Jedan od suučesnika u zločinima bio je i Martin Bormann, kasniji zamjenik i sekretar Hitlera. Slijedećih godina Höß se bavi poljoprivredom i učestvuje u raznim nacionalsocijalističkim udruženjima, kao npr. Savez Artamana. Tih godina prvi put susreće Heinricha Himmlera. 1929. godine ženi se sa Hedwig Hensel, sa kojom je imao petoro djece.

Služba u SS

U septembru 1933. godine učlanjuje se u SS. Godinu dana kasnije odlazi na službu kao zapovjednik logorskog bloka u koncentracioni logor Dachau, a 1938. godine je pomoćnik zapovjednika logora Sachsenhausen. U maju 1940. godine premješten je kao zapovjednik u logor Auschwitz I. 1. marta 1941. godine Höß dobija naređenje od Himmlera za izgradnju dijela logora za uništenje, kasnije nazvanog Auschwitz-Birkenau. U razgovoru sa Himmlerom, 1941. godine u Berlinu, razvija načine za uništenje Židova, na osnovu Hitlerovog plana nazvanog Konačno rjesenje židovskog pitanja. Nedugo nakon toga, zajedno sa Eichmannom koordinira način transporta logoraša, te način ubijanja gasom, jer drugi načini (strijeljanjem) ne dovode do željenih rezultata. Zamjenik Hößa, Karl Fritzsch, odabire gas Zyklon B, te eksperimentišući na sovjetskim vojnim zarobljenicima, usaglašava se sa Eichmannom, te uvode ovu metodu izgrađivanjem gasnih komora u logoru Auschwitz. U početku, smaknuća su vršena u dvije preuređene seoske kuće, a krajem 1942. godine počinje sa gradnjom četiri gasne komore i krematorija, koji su 1943. godine puštene u pogon. Iste godine 10. novembra, Höß odlazi na novu službu u Berlin, u Privrednu i upravnu službu SS-a (njem.: SS-Wirtschafts und Verwaltungshauptamt). 1944. godine od maja do jula boravi u Auschwitzu gdje je zadužen za praćenje i koordinaciju smaknuća Židova iz Mađarske.

Kraj rata

Rudolf Höß kao zarobljenik britanske vojske

U maju 1945. godine, skriva se pod imenom „Franz Lang”, sa podoficirskim mornaričkim činom, sve do 11. marta 1946. godine kada ga britanska vojna policija hapsi, na seoskom imanju u blizini Flensburga. U Nürnberškim procesima, daje izjavu kao svjedok odbrane u procesu protiv Ernst Kaltenbrunnera i u procesu protiv Oswalda Pohla. 25. maja isporučen je Poljskoj i pod zasjedanjem suca Jana Sehna osuđen na smrt vješanjem. Za vrijeme trajanja procesa, nije pokazao razumjevanje, niti je priznao krivnju, pravdajući se da je samo izvršavao naredbe. 2. aprila 1947. godine osuđen je u Varšavi, a četrnaest dana kasnije obješen ispred svoje rezidencije u logoru Auschwitz.

Analiza psihe Rudolfa Hößa

Sudski psiholog Gustave M. Gilbert u svojoj knjizi Nürnberški dnevnik opisuje Hößa kao psihički normalnog, sa simptomima šizofrene apatije i bezosjećajnosti. Također ga je opisao kao strpljivog, stručnog i nadasve urednog čovjeka, sklonom direktnom slijeđenju autoritativnog mišljenja i odluka nadređenih.

Na pitanje masovnih ubistava nad Židovima, Höß bez moralnih pitanja, opravdava sve postupke i pogubljenja u logorima. Pod uticajem antisemitizma u Njemačkoj, kao i govora Josepha Goebbelsa, Alfreda Rosenberga i Adolfa Hitlera Höß ne dovodi u pitanje ispravnost svih odluka, kao ni moguće pitanje odgovornosti za zločine. Svoje zločine opravdava izjavom da je samo izvršavao naređenja. Na pitanje sudskog psihologa Gilberta:

...da li su Židovi, koje su pod njegovim zapovjedništvom ubijeni, krivi ili zaslužili takvu sudbinu?...

Höß je odgovorio:

...Ovakva su pitanja nerealistična, mi pripadnici SS-a nismo o ovakvim stvarima razmišljali, to nam nije bio zadatak...

Izjave na sudskim procesima

Nakon zarobljavanja od strane britanskih vojnika, Höß je kao svjedok odbrane više puta saslušavan na Nürnberškim procesima, kao i kasnije na suđenju u Poljskoj, gdje je ostavio autobiografske zapise o događanjima u toku Drugog svjetskog rata. 14. marta 1946. godine Höß je potpisao protokol o saslušanju na njemačkom jeziku. Ukupno 8 stranica, sastavljenih od britanskog kapetana Williama Crossa, zapovjednika „92. Field Security Section“. Protokol je dokumentiran na Nürnberškom procesu kao NO-1210. Po procjeni Hößa broj žrtava u Auschwitzu kreće se oko 3 miliona, a od tog broja, 2,5 miliona su ubijeni u gasnim komorama. Ove procjene su u vezi sa Eichmannovim izvještajima iz aprila 1945. godine. U njegovom su sjećanju ostali transporti sa 250.000 Židova iz Gornje Šlezije i Poljske, 100.000 iz Njemačke i Theresienstadta, 90.000 iz Holandije, 20.000 iz Belgije, 110.000 iz Francuske 65.000 iz Grčke, 400.000 iz Mađarske i 90.000 iz Slovačke. U daljem slijedu protokola; Höß detaljno opisuje tok organizovanih smaknuća, kapacitete gasnih komora i ostale organizatorski važne detalje.

Na suđenju u Nürnbergu, Höß je izjave davao na engleskom jeziku, nakon što je izjavio da engleski jezik dobro poznaje, kako iz gimnazijskog vremena, tako i zbog dvogodišnjeg boravka u Iraku i Palestini. U tom protokolu izjavljuje; da ga je Heinrich Himmler ovlastio za izradu projekta masovnog ubijanja u logoru Birkenau. S tim u vezi posjećuje logor Treblinku, da bi se upoznao sa problematikom prilikom masovnih smaknuća. Nakon posjeti Treblinki donosi odluku da smaknuća tako organizira tako da žrtve uopće na mogu naslutiti da ih se vodi na smaknuće. Također navodi vremena u kojima žrtve umiru, te se kreću u zavisnosti od blizine izvora gasa, od trenutne smrti do pet minuta. Nakon petnaest minuta, sa sigurnošću su sve žrtve mrtve, a nakon 30 minuta komora se može otvoriti.

U diskusiji oko broja žrtava u Auschwitzu i negiranja broja od 2,5 miliona od strane Hermanna Göringa, Höß je napisao protokol 24. aprila 1946. godine u kojem je detaljno opisao funkcionisanje logora i gasnih komora. Po njegovom proračunu u ukupno 27 mjeseci, moglo se dnevno 3000 žrtava ubiti u komorama, te dolazi do broja od 2,43 miliona žrtava.

Roman i film

Franscuski pisac Robert Merle 1952. godine napisao je biografski roman „La mort est mon métier“, koji se zasniva na protokolima saslušanja i na autobiografskim zabilješkama Rudolfa Hößa. Roman je napisan u prvom licu, te se glavni lik zove Lang, ime koje je Höß izabrao za vrijeme skrivanja nakon Drugog svjetskog rata. 1977. godine njemački režiser Theodor Kotulla režirao je film Aus einem deutschen Leben sa glavnim glumcem Götz Georgeom.