Ranokršćanska bazilika u Brezi

Ranokršćanska bazilika u Brezi, općina Breza, Bosna i Hercegovina, proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Germanska runska abeceda na baziliki u Brezi

Lokacija

U Brezi, pronađene su dvije kasnoantičke bazilike, jedna na lijevoj obali rijeke Stavnje, na lokalitetu Srđ, i druga, na desnoj obali Stavnje, na lokalitetu Crkvina. Bazilika na Crkvini je situirana u stambenom naselju, nedaleko od centra grada.

Istraživanja

Gregor Čremošnik, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, vršio je prva iskopavanja na lokalitetu 1930. i 1931. godine i otkrio je ostatke kasnoantičke bazilike.

Od 1961. do 1968. godine izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi u organizaciji Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH (elevacija zidova i djelimična rekonstrukcija arhitektonske plastike kolonade).

Tokom 2000. godine, na osnovi projekta Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima i stupovima bazilike, koji su u posljednjem ratu devastirani. Postavljena je metalna ograda visine 1,20 m, 3 m od zidova objekta.

Opis

Bazilika izgrađena je krajem 5. ili u prvoj polovini 6. stoljeća. Bazilika je uništena požarom. Najvjerojatnije je definitivno propala u provali Avara i Slavena krajem 6. ili početkom 7. stoljeća. Prije toga su izvršene prepravke kamenog namještaja.

Bazilika je dimenzija 31,5 x 19 m). Na jednom od stupova je ugravirana latinička abeceda, a na drugom germanska runska abeceda, od 24 karaktera. Visina runa kreće se od 0,5 do 2,6 cm. Na pojedinim fragmentima stupova nađeni su i latinski grafiti (latinski alfabet, riječ “mise/ricordia/”,slovo “P” i crtež konja) Nađen je i rimski natpis Ulpije Prokule, ugrađen kao spolij. U natpisu se spominju Valens, sin Varonov, (princeps Daesitiatium), odnosno uglednik ilirskog plemena Desidijata i jedan kastel (castellum Daesitiatium). Prilikom iskopavanja u gareži su pronađeni ulomci tegule, rastopljenog prozorskog stakla i avarska strelica.

Oko bazilike je zid sa dva objekta slična tornjevima. Osim crkve u unutrašnjosti zidina pronađen je i niz malih prostorija koje podsjećaju na monaške ćelije. Građena je vrlo nemarno. Upotrijebljen je lomljeni kamen koji je samo mjestimično pritesan, bez reda polagan u zidove (opus incertum) i vezan nekvalitetnim malterom. Pod je bio nabijena zemlja ili estrih. Kao pokrov korišten je rimski crijep. Kameni namještaj, sudeći po tipiziranoj i preciznoj izradi, te bogatim dekorativnim motivima, proizvod je iskusne klesarske radionice. Izrada skulpture podsjeća na drvorez. Dekorativni motivi u većini su tipično kasnoantički.

Osebujnost i originalnost građevine čini ne samo njena prostorna koncepcija, nego i bogata kamena plastika. Stupovi su rađeni na tokarskom kolu i dekorirani prstenovima od plitkih žljebova. Entazis se nalazi otprilike oko sredine korpusa. Baza je četvrtasta, bez naglašene plinte, sa udubljenjima na uglovima. Kapitele, koji svojim oblikom podsjećaju na imposte, čine dvije plinte između kojih su raspoređeni oštri lukovi. Pronađeni su i drugi, manji tipovi stupova za koje se pretpostavlja da su pripadali čeonoj trifori. Prednja strana kapitela ovih stupova ukrašena je motivom krsta sa dva jagnjetau mandorli. Tri stilizirane protome u obliku veprove glave, i uz njih fragmenat protome u obliku ovnovske glave, pronađene su uz vanjski zid apside.

Zidovi bazilike su stajali nakon požara još neko vrijeme, što potvrđuju ulomci ranoslavenske keramike sa češljastim ornamentom (Kammstrichmuster) koji su mjestimično pokrivali gornji sloj gara, posebno u dijelu narteksa. Keramika je datirana u 7. stoljeće.

Literatura

• Enver Imamović, Ranohrišćanske bazilike u Bosni i Hercegovini