Psihijatrijska bolnica Jankomir
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Psihijatrijska bolnica Jankomir namijenjena je za hospitalnu dijagnostiku i liječenje psihičkih poremećaja (šizofrenih, afektivnih, neurotskih, poremećaja ličnosti i ovisnosti o alkoholu), ambulantnu dijagnostiku i liječenje prethodno navedenih psihičkih poremećaja, liječenje bolesnika u porodici prihvatitelja, epidemiološka istraživanja i dodiplomsku edukaciju. Služi i kao savjetovalište za pacijente i porodice.
| Psihijatrijska bolnica Jankomir | |
|---|---|
| Geografija | |
| Lokacija | Jankomir 11, Zagreb, Hrvatska |
| Koordinate | 45°48′20″N 15°52′32″E / 45.805530°N 15.875678°E |
| Historija | |
| Otvorena | 1958. |
| Linkovi | |
| Veb-sajt | www |
Historija
urediHistorija Psihijatrijske bolnice "Jankomir" u uskoj je konceptualnoj i vremenskoj vezi s razvitkom psihijatrijske nauke i prakse u Evropi, i neposredno s razvitkom današnje Psihijatrijske bolnice Vrapče. Godine 1870. u Evropi je prihvaćena koncepcija organizacije psihijatrijske zaštite čiji su temeljni i funkcionalni dijelovi bili zavodi za umobolne, i već 1879. g. u Stenjevcu koji je tada bio prigradski predio Zagreba izgrađen je i primio je prve bolesnike Kraljevski zemaljski zavod za umobolne za Hrvatsku i Slavoniju, koji je danas savremena psihijatrijska bolnica s psihijatrijskom klinikom a naziva se Psihijatrijska bolnica Vrapče. Prema tada važećoj nozološkoj klasifikaciji bolesnici su bili podijeljeni u četiri kategorije, a bolesnici iz svake kategorije bili su smješteni u posebne paviljone sa specifičnim načinom liječenja. U prvu su grupu prema kliničkoj slici bili klasificirani mirni, a u drugu nemirni bolesnici. U treću su grupu bili uvršteni i prema tadašnjem stručnom psihijatrijskom imenovanju nazvani nemirni nasilni bolesnici. Tekst opisa nozološke klasifikacije četvrte skupine bolesnika citirat ćemo prema izvorniku:
Četvrtu grupu su činili bolesnici koji se ne mogu ostaviti na slobodi kod njihovih kuća, već su pod nadzorom, mogu se slobodno kretati na za to uređenom prostoru zavoda. Za njih se uređuju takozvane kolonije. Kolonije za umobolne služe dakle za takve bolesnike koji nisu opasni, te trebaju samo opći nadzor nazornika, koji se podjednako i sami razumiju u poljoprivredne radnje. Ovi bolesnici upotrebljavaju se kod obavljanja privrednih poljodjelskih radnji, a obavljajući ove ćute se zadovoljni i učini im se njihovo stanje snošljivim i olakšanim. Ti bolesnici stoje pod satnim pregledanjem ljekara za umobolne."
Upravo za prethodno opisanu četvrtu kategoriju bolesnika u prigradskom predjelu Jankomir dodijeljeno je Zavodu za umobolne 57 jutara obradive zemlje koja je kupljena od firme "Jankomir dd za vrtlarstvo i sjemenogojstvo", i godine 1923. tu je osnovana kolonija, odnosno ekonomija Jankomir.
Osnivanjem kolonije odnosno ekonomije Jankomir stvoreni su odgovarajući uvjeti za primjenu tada jedine i poznate metode liječenja duševnih bolesnika a to je bila radna terapija, jer tada još nisu bili otkriveni ne samo psihofarmakološki nego i ine biološke metode liječenja. No, pored funkcije liječenja, kolonija odnosno ekonomija Jankomir imala je i ekonomsku funkciju jer je Zavod za umobolne snabdijevala cjelokupnom količinom namirnica potrebnih za prehranu bolesnika.
Nakon Drugog svjetskog rata razvitak psihijatrijske nauke a naročito uvođenje psihofarmakološkog metoda u liječenju omogućio je da se dio bolesnika iz Jankomira otpusti a dio premjesti u odgovarajuće pretežito ustanove za socijalno staranje, tako da su postupno stvoreni stručni i prostorni uslovi za liječenje akutnih duševnih bolesnika. Rješenjem Izvršnog vijeća sabora Narodne Republike Hrvatske dotadašnja organizacijska i funkcionalna sastavnica Bolnice za duševne bolesti Vrapče odvaja se i od 1. listopada 1958. g. počinje djelovati kao samostalna zdravstvena ustanova pod nazivom Bolnica za duševne bolesti Jankomir. U bolnici je zatečeno 405 bolesnika od kojih su većina bili dugoležeći i 70 bolesnika iz kategorije teško mentalno retardiranih. U početku uvjeti za rad bili su vrlo teški zbog nedostatka stručnih medicinskih kadrova kao i nedostatne dijagnostičke i terapijske medicinske opreme i instrumenata, o čemu posebno svjedoči podatak da su 1959. g. u Bolnici za duševne bolesti Jankomir radila samo dva ljekara.
Zapošljavanjem većeg broja stručnih medicinskih kadrova i zdravstvenih saradnika svih profila kao i doškolovanjem postojećih, nabavom savremene dijagnostičke i terapijske opreme, otvaranjem novih odjela i poboljšanjem uvjeta smještaja i boravka bolesnika, stvoreni su temeljni uvjeti za stručno primjereno pružanje psihijatrijske zdravstvene skrbi i postupan razvitak Bolnice za duševne bolesti Jankomir u savremenu psihijatrijsku ustanovu. Godine 1964. Bolnica je promijenila naziv u Psihijatrijska bolnica "Jankomir" kojeg ima i danas, a u razdoblju do 1999. g. u njoj su radila 84 ljekara specijalista a 69 ljekara završili su obavezni ljekarski staž.
Organizacija
urediPB "Jankomir" je bolnica paviljonskog tipa i u 11 odvojenih objekata smješteno je sljedećih 10 odjela:
1. Odjel sveobuhvatne ženske psihijatrije - odjel I.
2. Odjel sveobuhvatne muške psihijatrije - odjel II.
3. Odjel sveobuhvatne muške i ženske psihijatrije za produženo liječenje - odjel III.
4. Odjel za alkoholizam i druge ovisnosti - IV.
5. Odjel za biološko, psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje psihotičnih poremećaja i graničnih stanja - odjel V.
6. Odjel sveobuhvatne muške psihijatrije za produženo liječenje - odjel VI.
7. Odjel za okupacijsku terapiju, psihosocijalni rad i resocijalizaciju s mogućnošću liječenja u obiteljima udomitelja - odjel VII.
8. Odjel za biološko, psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje neurotskih i poremećaja ličnosti i ponašanja te reakcija na stres - odjel VIII.
9. Dnevna bolnica - odjel IX.
10. Odjel za psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje neurotskih, somatoformnih i psihotičnih poremećaja te reakcija na stres - odjel X.
Radi cjelovitosti dijagnostičkog postupka u Bolnici postoje i Specijalističko-konzilijarna i prijemna služba, Neurofiziološka laboratorija sa specijalističko-konzilijarnom službom za stanja poremećene svijesti, konvulzivna stanja i oboljele od epilepsije, biohemijska laboratorija, internistički dijagnostičko-ljekarski tim, rendgenska dijagnostika i odjel za opskrbu lijekovima.
Psihijatrijska bolnica Jankomir promijenila je ime u Psihijatrijska bolnica Sveti Ivani 7. 5. 2004. godine.