Pruga Brčko–Banovići

Pruga Brčko – Banovići je pruga u sjevernoj Bosni i Hercegovini dužine 92 kilometra. Pruga je nastala kao rezultat prve omladinske radne akcije (ORA) u socijalističkoj Jugoslaviji. Na njenoj izgradnji radilo je 62.268 omladinaca iz cijele Jugoslavije i 2.200 dobrovoljaca iz drugih zemalja. U domaćim brigadama radilo je 26 Francuza, 25 Španaca, 25 Danaca, 14 Lužičkih Srba iz Njemačke, 13 Austrijanaca, 10 Belgijanaca, 9 Indijaca, 3 Nizozemca i 2 Meksikanke, a u akciji su sudjelovale i brigade iz Poljske, Čehoslovačke, Grčke, Mađarske, Rumunije, Bugarske i Albanije^[1] Samo iz Narodne Republike Hrvatske na pruzi je radilo 14.700 omladinaca i omladinki.^[2] Radovi su završeni u rekordnom roku od 6 mjeseci i 6 dana, a prvi voz ovom prugom prošao je 7. novembra 1946. godine.^[3] I danas se koristi u tu svrhu, ali u mnogo manjoj mjeri nego prije sedamdesetpet godina.

Historija

Ideja o izgradnji željezničke pruge koja bi spajala bogata nalazišta uglja banovićkog bazena sa glavnim prometnicama, a preko njih i sa udaljenim potrošačkim centrima postojala je još i prije Drugog svjetskog rata.

Na dočeku Nove 1946. godine Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije, obratio se i omladini sa porukom da su se 1941.godine prvi odazvali i stupili u redove narodnooslobodilačke borbe u odbrani zemlje od fašističkog okupatora i da očekuje od njih da budu i u prvim redovima u obnovi zemlje.

Za prvi petogodišnji plan u novoj Jugoslaviji bilo je prijeko potrebno osigurati solidnu sirovinsku bazu. Bogate naslage banovićkog uglja, za jugoslovenske prilike relativno visokokaloričnog, sa vrlo pogodnim uslovima eksploatacije potakle su najviše rukovodeće državne organe da početkom 1946. godine donesu odluku o izgradnji pruge. Država nije raspolagala investicionim sredstvima i jedini način da se pruga izgradi bio je dobrovoljni rad. Sredinom marta 1946. godine, građevinsko odjeljenje tadašnjeg ministarstva saobraćaja dobilo je nalog za izvođenje pripremnih radova. Elaborat o izgradnji bio je gotov za nepunih mjesec dana.^[4]

Izgradnja

Prvog aprila počele su pripreme i taj datum se kasnije slavio kao dan omladinskih radnih akcija. Već 12. aprila, prvi inžinjeri izašli su na teren. Za 18 dana obilježili su trasu buduće pruge na njenim glavnim dijelovima kako bi se uposlile prve radne brigade.

Odbor za izgradnju prvobitno je predvidio da na izgradnji pruge radi 24 hiljade mladih koji bi bili svrstani u tri smjene sa po osam hiljada brigadira. Prijavilo se preko 120 hiljada omladinki i omladinaca. Zbog toga je odbor odlučio da na pruzi radi 62 hiljade mladih, računajući i preko 2 hiljade omladine iz 20 zemalja svijeta.

Radovi su počeli Prvog maja 1946. god. velikom smotrom brigadira u Brčkom, uz prisustvo ličnosti iz državnog vrha. Todor Vujasinović, tadašnji ministar prometa, udario je prvi kramp kod Tvornice špirita.^[5] Gradnja pruge, čija dužina je 92 kilometra i koja ima tri tunela i 177 drugih objekata, bila je podijeljena na 234 dionice na kojima je radilo 220 omladinskih brigada. Tokom izgradnje bez mehanizacije, iskopano je 1.361.680 km² zemlje i 134.460 km² kamena. Izgrađena su tri tunela u ukupnoj dužini 667 m i 22 mosta ukupne dužine 455 m.

Osim 92 km. pruge urađeno je i:

11,5 kilometara tračnica staničnog kolosijeka.
2.100 telefonskih stubova sa 14 hiljada kilograma telefonske žice.
13 staničnih zgrada,
13 magacina,
31 stambena zgrada sa 64 stana,
96 ekonomskih zgrada,
29 skretničarskih kućica,
34 bunara,
4 zgrade sa radionicama ložionice i
10 pomoćnih ložionica sa 4 vodostanice.^[5]

Izgradnja Pruge završena je 7.novembra 1946.godine. Prugom je krenuo prvi voz kojeg je vozio brčanski mašinovođa Murat Ćerimagić, natovaren ugljem iz Banovića. Cijelom trasom građani Banovića, Srebrenika Brčkog,... su pozdravljali prvu kompoziciju. Svečani doček je priređen i u Vinkovcima, Šidu, Rumi, Zemunu i Beogradu. Na prvom vagonu je pisalo:

Iskopali smo i ugradili 1.361,650 kubnih metara zemlje i kamena.

Tokom izgradnje nastala je popularna pjesma i oda radnim akcijama:

Brčko-Banovići

to je naša meta

izgraditi prugu

još ovoga ljeta^[5]

Zbog velike žurbe neke dionice su izgrađene nekvaliteno, što je Jugoslavenska državna željeznica kasnije sanirala. Osim što je ta pruga osiguravala snabdjevanje ugljom velikih gradova, bila je značajna i radi povezivanja sjeveroistočne Bosne i Hercegovine.