Prijatna kandilka
Prijatna kandilka ili prijarna orlica (lat. Aquilegia grata, F. Maly ex Zimmeter – sinonimi: A. viscosa Pane. non Gouan nee Benth., A. thalictrifolia, Pane. non Schott) – je endem kanjona Drine (Bosna i Hercegovina i Crna Gora) iz porodice Ranunculaceae (žabnjaci). Diploidna hromosomska garnitura sadrži 2n=16.[1]
| Prijatna kandilika Aquilegia grata | |
|---|---|
| Status zaštite: Ugroženi | |
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Angiospermae |
| Razred | Eudicotiledonae |
| Red | Ranunculales |
| Porodica | Ranunculaceae |
| Rod | Aquilegia |
| Vrsta | A. grata Zimmeter |
Opis
urediPrijatna kandilka je visegodišnja biljka, visine oko 30–45 cm, iako neki izviri navode i manju (15-). Ima zljezdasto-dlakavu stabljiku, sa 1-5 cvjetova, grozdastog rasporeda. Prizemni listovi su jednostruko ili dvostruko trodijelni na peteljkama dužine oko 10 cm. Liske (plojke) su sa trokrpastim, klinasto-jajolikim liskama, koje su zljezdasto-dlakave i zelenog lica i sivkastog naličja. Gornji listovi na stabljici su sjedeci, trorežnjeviti, a sperci su im obično linearni.
Ova kandilka cvjeta u junu i julu. Cvjetovi imaju duge drške, dvospolni su i aktinomorfni. Pri cvjetanju su svijetlomodri, a kasnije postaju crvenoljubičasti iii ružičasti. Listići koji su u funkciji čašice su dugi oko 3 cm, a široko oko 1,1 cm. Krunica ima 1,4–2 cm duge, ravne ili slabo svinute ostruge, koje su na vrhu glavičasto zadebljale i tamnije. Znatno su duže od plojke nektatarija, koje su duge do 3 cm. Cvijet ima mnogo prašnika, koji nadvisuju rub plojke nektarija. Plod joj je mjehur, a ima ik 5-10. Dugi su oko 1,5 cm, smeđi i naborani. Pored toga, žljezdasti su i dlakavi i ljepljivi, a nalaze se na relativno dugoj, dlakavoj i također zljezdasto-ljepljivoj peteljci. Na vrhu su suženi u kljun. U plodu su brojne sjemenke, dužine oko 2 mm i širine oko 1-1,2 mm.
Ekologija i rasprostranjenje
urediPrijatna kandilka raste u pukotinam krečnjačkih stijena, u malim polupećinama, potkapinama i sjenovitim udubljenjima, što znači da je tipska ombrofobna vrsta. Često se javlja i na pokretnim siparima.
Rasprostranjena je na podrinjskim (jugoistočnim) Dinaridima, na tromeđi Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. U Bosni i se može naći i kanjonu Drine, nizvodno od Višegrada, kanjonu Rzava i klancu Razdoline kod Dobruna, a u Hercegovini na Bijeloj gori.
Locus classicus je hercegovačka Bijela gora (F. Maly).
Reference
uredi- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.