Wikipedia

Energoinvest

Datum izmjene: 26 august 2016 u 23:08; autor: Combi2000 (razgovor | doprinosi) (Nova stranica: '''Energoinvest d.d. Sarajevo''' je bosanskohercegovački multidisciplinarni inženjering koncern sa sjedištem u Sarajevu<re...)
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)

Energoinvest d.d. Sarajevo je bosanskohercegovački multidisciplinarni inženjering koncern sa sjedištem u Sarajevu[1], čija su glavna poslovna područja elektroenergetika, hidrogradnja građevinarstvo, termoenergetska i procesna postrojenja, te komunikaciona tehnologija[2]. Energoinvest je sa oko 23 lokacija u 19 zemalja svijeta najveća kompanija svoje vrste u Bosni i Hercegovini. Energoinvest je notiran na sarajevskoj berzi, najvećoj berzi u Bosni i Hercegovini[3].

Historija i razvoj

Vrijeme SFRJ

19. aprila 1951. godine je Vlada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donijela odluku o osnivanju preduzeća "Elektroprojekt", koje če se baviti projektovanjem hidro- i termoenergetskih objekta širom Jugoslavije[4]. Za direktora tog tada još malog projektnog biroa imenovan Emerik Blum[5], koji je i zagovarao osnivanje Energoinvesta, te se on zbog toga danas smatra osnivačem te kompanije. Razlog osnivanja je bila sve veća industrijalizacija Jugoslavije pod vladavinom Josipa Broza Tita, te iz toga rezultirajućim sve većim potrebama za kompanijama kao što je bio Energoinvest.

1954. godine Emerik Blum je formirao Energoinvest-ov Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju, a kasnije je i osnovao društvo za zavarivanje Bosne i Hercegovine i školu zavarivanja. Laboratorij je priznat od jugoslovenskog LOYD-a, registra bodova, njemačkog LOYD-a, te postao redoviti član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Najveći posao koji je Energoinvest-ov laboratorij za zavarivanja i defetoskopiju dobio bio je 1970. godine, kada je švedsko preduzeće ACEA-ATOM zaključio ugovor sa Energoinvest-ovom institutom za ispitavanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja.

U narednim godinama Energoinvest počinje da obavlja poslove širom Jugoslavije, a od 1958. godine počinje postati izvozno orijentirana kompanija prošireći svoje tržište na preko 20 zemalja širom svijeta "od Meksika do Malezije". Osim toga, i broj zaposlenih postaje sve veći: Tako je 1952. godine Energoinvest zaposlio tek 120 inžinjera i tehničara, dok je se taj broj kasnije popeo na 1500.

24. juna 1984. godine Emerik Blum je umro u 72. godini života. Za svoj značaj Energoinvest-u je pred sjedištem te kompanije u Sarajevu njemu izgrađen spomenik, a po njemu je u sarajevskom naselju Grbavica imenovana i jedna ulica.

1987. godine Energoinvest je postao najveći jugoslovenski izvoznik sa oko 42000 hiljada zaposlenih i milijarde američkih dolara prometa, te je time ta kompanija dostigla svoj poslovni vrhunac.

Misterija o nuklearnoj bombi

Božidar Matić, akademik, bivši direktor Energoinvesta, te bivši jugoslovenski ministar nauke[6]. On je za Dnevni list rekao kako je Jugoslavija imala pored jednog, prvog tajnog nuklearnog programa koji je široj javnosti do tada več bio poznat, postoji i jedan drugi tajni nuklearni program pod kodnim imenom "Sutjeska", u kojem je Energoinvest igrao jednu važnu ulogu.

Kako on navodi, Jugoslavija je razvijala dva usporedna programa: Program A je bio usmjeren prema nuklearnom oružju, a program B je bio usmjeren na civilnoj uporabi nuklearne energije.

U januaru 1988. godine je u njemačkom magazinu "Spiegel" objavljeno kako je Ruđer Bošković, zagrebačko preduzeće koje je radilo na programu A, uz finansijsku pomoć Energoinvesta provjerila preradu nuklearnog otpada. U tom članku je, kako kaže Božidar Matić, pogrešno navedeno šta je rađeno u sklopu tajnog projekta u Zagrebu, ali je tačno označena uloga Energoinvesta.

Međutim, iste godine je i prekinut tajni program Jugoslavije, kako kaže Matić. Razlog toga bili su sve veći finansijski problemi države, koji su nastali još od smrti Josipa Broza Tita.

Kako on kaže, Energoinvest je bio iza finansiranja nuklearnog projekta jer bi, ukoliko bi nešto dočlo do javnosti, to se uvijek moglo opravdati time da se radi o istraživanjima za civilnu uporabu nuklearne energije. "Energoinvest je bio odlična maska. U slučaju da nešto prodre u javnost, uvijek se moglo naći opravdanje da je riječ o istraživanjima za civilnu uporabu nuklearne energije." Božidar Matić:Dnevni list, 12.3.2016

Vrijeme rata u Bosni i Hercegovini

Tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine Energoinvest je pretrpio ogromnu štetu. Većina fabrika, pa čak i upravna zgrada na Pofalićima u Sarajevu, su tokom rata oštećeni. Osim toga, nakon rata je stvaranjem entiteta na području Bosne i Hercegovine imovina Energoinvesta podijeljena, pa je tako imovina u Federaciji Bosne i Hercegovine ostala kod Energoinvesta, dok je imovina u entitetu "Republika Srpska" odcjepljena od Energoinvesta, pa su tako Energoinvest-ove fabrike u RS-u postale samostalna preduzeća[7].

Međutim, najveći događaj koji je pretresao Energoinvest je ubistvo tadašnjeg direktora te kompanije, Hakija Turajlića[8]. On je ubijen 8. Januara 1993. godine u Sarajevu, kada je bio na putu da pozdravi Orhana Sefa Kilercioğlua, koji je pratio humaniturnu pomoć iz Turske. Kada je se vraćao iz Sarajeva, svoj UNPROFOR-ov konvoj je stopiran od strane pripadnika "Vojske Republike Srpske". Nakon 90 minuta čekanja, jedan francuski vojnik vrata Turajlićevog vozila, nakon čega je jedan pripadnik VRS-a počeo pucati na njega. Francuski vojnici nisu uzvratili, več su jednostavno pobjegli, a nisu ni zvali UN-vojnike, koji su se nalazili u blizini događaja. Taj događaj je prouzrokovalo da pregovori u Ženevi propadnu.

Vrijeme moderne Bosne i Hercegovine

Nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini većina Energoinvest-ovih fabrika bile su jako oštećene. Nakon kraja rata, nakon 2000. godine počelo je se i sa privatizacijom Energoinvest-ovih fabrika, nakon koje je gotovo vazda ugašena proizovodnja i radnici dobili otkaze, dok je nekoliko firmi ipak opstalo.

Nakon niza tih svih poteza, od Energoinvesta je od giganta proizovodnje energetske opreme i inžnjeringa sa oko 42.000 zaposlenih i oko jedne miljarde američkih dolara na svom vrhuncu 1987. godine ostala samo još jedna inženjering kompanija bez proizvodnih kapaciteta sa oko 500 zaposlenih u matičnom preduzeću.

U aprilu 2010. godine dolazi do stvaranja Energoinvest Group-e. Ona se sastoji većinom od bivših Energoinvest-ovih fabrika i firmi, koje su postale samostalne. Energoinvest tim potezom želi ponovo postići svoju proizvodnju mrežu i postati konkurentnija[9].

Međutim, Energoinvest i dalje dobiva relativno velike poslove, najviše u afričkim zemljama, posebno arapskim, kao što su Alžir ili Libija. Dodatni problem pretstvlja i ratno stanje u Libiji i Iraku, zemljama u kojima je Energoinvest najviše poslovao, jer Eneroginvest sada ne može više dobivati poslove od tih zemalja, niti ne može naplatiti višemilionska potraživanja od tih zemalja.[10] Trenutno se najviše poslova dobiva od Kosova, Albanije, Alžira ili Etiopije. [11]

U junu 2014. godine je Energoinvest od alžirske elektroprivrede Sonelgaz dobio najveći posao nakon kraja rata u BiH, čija je vrijednost 104 miliona KM. Energoinvest je angažiran za opremanje trafostanice El Milia sa naponskim nivoem od 400/220 kV. [12]

Energoinvest-Group

U aprilu 2010. godine dolazi do potpisivanja Sporazuma o organiziranju Poslovne unije "Energoinvest Group". Ona se sastoji većinom od bivših Energoinvest-ovih fabrika ili firmi, koje su postale samostalne. Razlog te poslovne unije je pokušaj Energoinvesta da ponovo uspostavi svoju poslovnu mrežu i svoj sopstveni proizvod, čime bi postala konkurentnija. [13]

Članice Energoinvest-Group su:

Vanjski linkovi

Reference

  1. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Energoinvest d.d. Sarajevo". sase.ba. SASE. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ Tucakovic', Haris. "Most 179 (90) - Safet O. Hasanbegovic' i dr.: Veliki vizionar Emerik Blum". www.most.ba. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "VELIKA TAJNA BIVŠE DRŽAVE Kako je SFRJ tajno pravila nuklearnu bombu". Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ "Energoinvest: rat, podjela i uništenje giganta". Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ "Archives | The Dallas Morning News, dallasnews.com". nl.newsbank.com. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ "Direktor Energoinvesta: Dok se mir ne uspostavi, nema ozbiljnijeg posla u Libiji". Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  11. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  12. ^ "Energoinvest isporučuje Alžiru opremu napravljenu u Bosni i Hercegovini (FOTO) - Faktor.ba". 2015-09-02. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  13. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 2016-08-26. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Energoinvest&oldid=2748256"