Porodični nedostatak lipoprotein-lipaze

Nedostatak lipoprotein-lipaze je genetički poremećaj u kojem osoba ima defektan gen za lipoprotein-lipazu, što dovodi do vrlo visokih razina triglicerida, što uzrokuje bol u želucu i naslage masti ispod kože i dovesti do problema sa gušteračom i jetrom. To može izazvati dijabetes. Poremećaj se javlja samo ako dijete od oba (heterozigotna) [[roditelja dobije defektni gen (on je autosomno recesivan). Njime se upravlja ograničavanjem masti u ishrani na manje od 20 g/dan.[7]

Nedostatak lipoprotein-lipaze

(LPLD)
(Sindrom porodične hilomikronemije)[1]
(Hilomikronemija)[2]:533
(Hilomikronemijski sindrom)[3]

(Porodična hiperhilomikronemija)
(Sindrom porodične hiperhilomikronemije)[4]
(Hiperlipoproteinemija tip Ia)[5]
(Tip I hiperlipoproteinemije)[6]
Nedostatak lipoprotein-lipaze nasljeđuje se autosomno recesivno
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E78
OMIM238600
DiseasesDB4697
MedlinePlus000408
MeSHD008072
GeneReviewsFamilial Lipoprotein Lipase Deficiency

Znakovi i simptomi uredi

Bolest se često manifestira u dojenčadi, bolom u grčevima, nemogućnošću razvoja i drugim simptomima i znacima sindroma hilomikronemije. Kod žena su upotreba estrogena ili prva trudnoća također dobro poznati okidački faktori za početnu manifestaciju LPLD. U svim životnim dobima, najčešće kliničko ispoljavanje je ponavljajući bol u trbuhu i akutni pankreatitis. Bol može biti epiželučani, sa zračenjem u leđima, ili može biti difuzan, sa pojavom emergentnog akutnog abdomena. Drugi tipski simptomi su eruptivni ksantomi (kod oko 50% pacijenata), lipemija mrežnjače i hepatosplenomegalija.

Komplikacije uredi

Pacijenti sa LPLD su pod visokim rizikom od akutnog pankreatitisa, koji može biti opasan po život i može dovesti do hronične pankreatsne insuficijencije i dijabetesa.

Dijagnoza uredi

Laboratorijski testovi pokazuju masivno nakupljanje hilomikron a u plazmi i odgovarajuću tešku hipertrigliceridemiju. U uzorku krvi natašte plazma obično izgleda kremasto (laktescencija plazme).

Porodični nedostatak LPL-a treba razmotriti kod svakoga sa teškom hipertrigliceridemijom i sindromom hilomikronemije. Odsustvo sekundarnih uzroka teške hipertrigliceridemije (kao npr. dijabetes, alkohol, estrogena, glukokortikoidna, antidepresivska ili izotretinoinska terapija, određeni antihipertenzivi i paraproteinemijski poremećaji) povećava mogućnost nedostatka LPL. U ovom slučaju pored LPL-a takođe treba uzeti u obzir i druge mutacije gubitka funkcije u genima koji regulišu katabolizam lipoproteina bogatih trigliceridima (kao npr. ApoC2, ApoA5, LMF-1, GPIHBP-1 i GPD1).

Dijagnoza porodičnog nedostatka lipoprotein-lipaze je konačno potvrđena otkrivanjem ili homozigotnosti ili sjedinjene heterozigotnosti varijanti patogenog gena u LPL sa niskim razinama ili odsustvom aktivnosti enzima lipoprotein-lipaze.

Mjerenja lipida
  • Mliječna, lipemijska plazma otkriva tešku hiperhilomikronemiju;
  • Jako povišeni trigliceridi u plazmi natašte (>2000 mg/dL);
LPL enzim
  • Niska ili odsutna aktivnost LPL u plazmi nakon heparina;
  • Nivo mase LPL smanjen ili odsutan u plazmi nakon heparina;{

Molekulskogenetičko testiranje LPL gen se nalazi na kratkom (p) kraku hromosoma 8 na poziciji 22. Do sada, utvrđeno je da više od 220 mutacija u LPL genu uzrokuje nedostatak porodične lipoproteinske lipaze.

Liječenje uredi

Liječenje LPLD-a ima dva različita cilja: hitnu prevenciju napada pankreatitisa i dugoročno smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti. Liječenje se uglavnom temelji na terapiji medicinskom ishranom za održavanje koncentracije triglicerida u plazmi ispod 11,3 mmol/L (1000 mg/dL). Održavanje nivoa triglicerida ispod 22,6 mmol/L (2000 mg/dL) općenito sprječava ponavljajuće bolove u trbuhu.

Stroga dijeta sa malo masti i izbegavanje jednostavnih ugljenih hidrata uredi

Ograničenje masti u ishrani na najviše 20 g/dan ili 15% ukupnog energetskog unosa obično je dovoljno da se smanji koncentracija triglicerida u plazmi, iako mnogi pacijenti navode da je optimalno ograničenje manje od 10g/dan, da bi se oslobodili simptoma. Treba izbjegavati i jednostavne ugljikohidrate. Trigliceridi srednjeg lanca mogu se koristiti za kuhanje, jer se apsorbuju u portnu venu bez ugradnje u hilomikrone. U masti topljivi vitamini A, D, E i K, kao i minerali treba da se suplementiraju pacijentima sa rekurentnim pankreatitisom jer često imaju nedostatke kao rezultat malapsorpcije masti. Međutim, za mnoge pacijente, pristup dijeti je teško održati.

Lijekovi za snižavanje lipida uredi

Sredstva za snižavanje lipida kao što su fibrati i omega-3-masne kiseline mogu se koristiti za snižavanje nivoa TG u LPLD; međutim, ti lijekovi vrlo često nisu dovoljno efikasni da postignu ciljeve liječenja kod pacijenata sa LPLD. Trebalo bi uzeti u obzir da statini snižavaju povišeni ne-HDL-holesterol. Dodatne mjere su izbjegavanje agenasa za koje se zna da povećavaju nivoe endogen[]ih triglicerida, kao što su alkohol, estrogeni, diuretici, izotretinoin, antidepresivi (npr. sertralin) i b-nadbubrežnim blokatori.

Genska terapija uredi

Evropska komisija je 2012. godine odobrila alipogeni tiparvovec (Glybera), kao gensku terapiju za odrasle, s dijagnozom porodične LPLD (potvrđeno genetičkim testiranjem) i koji pate od teških ili višestrukih napada pankreatitisa, uprkos ograničenjima masti u ishrani. Bila je to prva genska terapija koja je dobila dozvolu za promet u Evropi; bio je po cijeni od oko milion dolara po tretmanu, a od 2016. samo je jedna osoba komercijalno liječena njime.[8] Ukupno 31 pacijent je liječen Glyberom, većina besplatno u kliničkim ispitivanjima prije nego što je lijek stavljen s tržišta.[9]

Učestalost uredi

Poremećaj pogađa oko 1 od 1,000.000 ljudi;[10] međutim, epidemiološki podaci su ograničeni i postoje regionalne razlike zbog efekta osnivača (npr. u Kanadi) ili raasno mješovitih brakova.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Santamarina-Fojo, S (1998). "Familial lipoprotein lipase deficiency". Endocrinol Metab Clin North Am. 27 (3): 551–567. doi:10.1016/S0889-8529(05)70025-6. PMID 9785052.
  2. ^ James, William D.; Berger, Timothy G.; et al. (2006). Andrews' Diseases of the Skin: clinical Dermatology. Saunders Elsevier. ISBN 978-0-7216-2921-6. OCLC 62736861.
  3. ^ Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. (2007). Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. ISBN 978-1-4160-2999-1. OCLC 212399895.
  4. ^ Santamarina-Fojo, S; Brewer HB, Jr (20. 2. 1991). "The familial hyperchylomicronemia syndrome. New insights into underlying genetic defects". JAMA. 265 (7): 904–8. doi:10.1001/jama.1991.03460070086049. PMID 1992190.
  5. ^ OMIM: HYPERLIPOPROTEINEMIA, TYPE I -238600, updated 03/18/2004. As of October 2012, mention of type Ia no longer appears in the OMIM record.
  6. ^ "Familial lipoprotein lipase deficiency: MedlinePlus Medical Encyclopedia". medlineplus.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 4. 2019.
  7. ^ Burnett, John R.; Hooper, Amanda J.; Hegele, Robert A. (22. 6. 2017). "Familial Lipoprotein Lipase Deficiency". u Adam, MP; Ardinger, HH; Pagon, RA; et al. (ured.). GeneReviews. Seattle: University of Washington. PMID 20301485.
  8. ^ Regalado, Antonio (4. 5. 2016). "The World's Most Expensive Medicine Is a Bust". MIT Technology Review (jezik: engleski).
  9. ^ Crowe, Kelly (17. 11. 2018). "The million-dollar drug". CBCNews. CBC (Canadian Broadcasting Corporation). Pristupljeno 17. 11. 2018. How a Canadian medical breakthrough that was 30 years in the making became the world’s most expensive drug — and then quickly disappeared
  10. ^ A.D.A.M. Editorial Board (29. 5. 2011). Dugdale, III, David C.; Zieve, David (ured.). Familial lipoprotein lipase deficiency. A.D.A.M. Medical Encyclopedia. National Center for Biotechnology Information. Pristupljeno 15. 10. 2012.

Dopunska literatura uredi

Vanjski linkovi uredi