Peptid YY (PYY), poznat i kao peptid tirozinski tirozin, je peptid kojeg kod čovjeka kodira gen PYY.[5] To je kratki 36- aminokiselinski peptid koji se oslobađa iz ćelija u ileumu i debelom crijevu, kao odgovor na hranu. U krvi, crijevima i drugim elementima periferije, PYY djeluje na smanjenje apetita. Slično, kada se ubrizgava direktno u centralni nervni sistemi, PYY je također anoreksik, tj. smanjuje apetit.[6]

PYY
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2L60, 2DEZ, 2DF0

Identifikatori
AliasiPYY
Vanjski ID-jeviOMIM: 600781 MGI: 99924 HomoloGene: 3066 GeneCards: PYY
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 17 (čovjek)
Hrom.Hromosom 17 (čovjek)[1]
Hromosom 17 (čovjek)
Genomska lokacija za PYY
Genomska lokacija za PYY
Bend17q21.31Početak43,952,733 bp[1]
Kraj44,004,469 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 11 (miš)
Hrom.Hromosom 11 (miš)[2]
Hromosom 11 (miš)
Genomska lokacija za PYY
Genomska lokacija za PYY
Bend11|11 DPočetak101,997,502 bp[2]
Kraj101,998,658 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
hormone activity
neuropeptide hormone activity
G protein-coupled receptor binding
Ćelijska komponenta extracellular region
Vanćelijsko
Biološki proces G protein-coupled receptor signaling pathway
regulation of appetite
Ćelijska proliferacija
neuropeptide signaling pathway
ponašanje pri hranjenju
regulation of signaling receptor activity
intestinal epithelial cell differentiation
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_004160
NM_001394028
NM_001394029

NM_145435
NM_001346771

RefSeq (bjelančevina)

NP_004151

NP_001333700
NP_663410

Lokacija (UCSC)Chr 17: 43.95 – 44 MbChr 11: 102 – 102 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Konzumiranje hranjivih vlakana iz voća, povrća i cjelovitih žitarica, povećava brzinu tranzita crijevnog himusa u ileum, da bi se povećao nivo PYY3-36</ sub> i izaziva sitost. Peptid YY može se proizvesti kao rezultat enzimske razgradnje sirovih proteina ribe i unositi kao prehrambeni proizvod.[7]

Struktura

uredi

Peptid YY povezan je s porodicom pankreasnih peptida tako što se 18, od njegovih 36 aminokiselina, nalazi na istim položajima kao i kod peptida gušterače.[8] Dva glavna oblika peptida YY su PYY1-36 i PYY3-36, koji imaju strukturne motive PP. Međutim, najčešći oblik cirkulirajuće imunoreaktivnosti PYY je PYY3-36, koji se veže na Y2 receptor (Y2R) porodice Y receptora.[9] Peptid YY3-36(PYY) je linearni polipeptid koji se sastoji od 34 aminokiseline, sa strukturnom homologijom sa NPY i polipeptidom gušterače.

Lučenje

uredi

PYY se nalazi u L-ćelijama sluznice želučanocrijevnog trakta, posebno u ileumu i debelom crijevu. Također, mala količina PYY, oko 1-10%, nalazi se u jednjaku, želucu, dvanaestopalačnom crijevu i jejunumu.[10] Koncentracija PYY u cirkulaciji raste postprandijalno (nakon uzimanja hrane) i smanjuje se tokom posta.[9] Pored toga, PYY proizvodi diskretna skupina neurona u, posebno lokaliziran u moždanom stablu, posebno u gigantoćelijskom mrežastom jezgru produžene moždine.[11] C. R. Gustavsen et al. pronašli su ćelije koje proizvode PYY i nalaze se na Langerhansovim otočićima kod pacova. Zapaženi su kao ili sami ili su lokalizirani sa glukagonom ili sa PP.[12]

Funkcija

uredi

PYY djeluje putem NPY-receptora; inhibira pokretljivost želuca i povećava apsorpciju vode i elektrolita u debelom crijevu.[13] PYY također može suzbiti sekreciju gušterače. Izlučuju ga neuroendokrine ćelije u ileumu i debelo crijevo, kao odgovor na obrok, a pokazalo se da smanjuje apetit. PYY djeluje usporavajući pražnjenje želuca; stoga povećava efikasnost probave i apsorpciju hranjivih sastojaka nakon obroka. Istraživanje je takođe pokazalo da PYY može biti koristan u uklanjanju aluminija nakupljenog u mozgu.

Studije na životinjama

uredi

Nekoliko studija pokazalo je da akutna periferna primjena PYY3-36 inhibira ishranu glodara i primata. Druge studije na Y2R-nokaut miševima nisu pokazale anoreksijski efekat na njih. Ovi nalazi ukazuju na to da PYY3-36 ima anoreksijski učinak (gubitak apetita), za koji se sugerira da posreduje Y2R. PYY-nokautirani ženski miševi povećavaju tjelesnu težinu i masnu masu. S druge strane, PYY-nokautirani miševi otporni su na gojaznost, ali imaju veću masnu masu i nižu toleranciju glukoze, kada se hrane hranom s visokim udjelom masti, u odnosu na kontrolne miševe. Dakle, PYY također ima vrlo važnu ulogu u energetskoj homeostazi, uravnotežujući unos hrane.[9] Utvrđeno je da PYY oralni sprej promovira popunjenost.[14] Virusna genska terapija pljuvačnih žlijezda rezultirala je dugotrajnim smanjenjem unosa hrane.[15]

Relevantnost za gojaznost

uredi

Leptin također smanjuje apetit kao odgovor na hranjenje, ali gojazni ljudi razvijaju otpornost na leptin. Gojazni ljudi luče manje PYY od negojaznih,[16] a pokušaji da se PYY izravno koristi kao lijek za mršavljenje imali su određeni uspjeh. Istraživači su primijetili da je unos kalorija tokom bife-ručka dva sata nakon infuzije PYY smanjen za 30% kod gojaznih osoba (P<0,001) i 31% kod mršavih ispitanika.[17]

Iako su neke studije pokazale da gojazne osobe poslije obroka imaju niži nivo cirkulacije PYY postprandialno, druge su izvijestile da imaju normalnu osjetljivost na anoreksijski efekt PYY3-36. Stoga, smanjenje osjetljivosti na PYY možda nije jedan od uzroka gojaznosti, za razliku od smanjenja osjetljivosti na leptin. Anoreksijski učinak PYY mogao bi, u budućnostibiti biti lijek za gojaznost.[9]

Konzumacija proteina pojačava nivo PYY, pa je kod pokusnih ispitanika uočena određena korist u smanjenju gladi i podsticanju gubitka kilograma.[18] Ovo bi moglo djelomično objasniti gubitak kilograma doživljen sa dijetom s visokim udjelom proteina, ali izgleda da je visoki toplotni učinak proteina vodeći uzrok.

Gojazni pacijenti koji su bili podvrgnuti želučanoj premosnici, pokazali su značajne metaboličke adaptacije, što je rezultiralo čestom remisijom dijabetesa, godinu dana kasnije. Kada se umanji zbunjujuće ograničenje kalorija, funkcija β-ćelija se brzo poboljšava, vrlo vjerojatno pod utjecajem pojačane reakcije GLP-1. Osjetljivost na insulin poboljšava se srazmjerno gubitku težine, uz moguće sudjelovanje PYY.[19]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000131096 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000017311 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ EntrezGene-5697
  6. ^ Woods S. C.; D'Alessio D. A. (2008). "Central control of body weight and appetite". J Clin Endocrinol Metab. 93 (11 Suppl 1): S37–50. doi:10.1210/jc.2008-1630. PMC 2585760. PMID 18987269.
  7. ^ http://www.bio.umass.edu/biology/mccormick/pdf/Murashita%20et%20al%202009.pdf
  8. ^ DeGroot, Leslie Jacob (1989). J. E. McGuigan (ured.). Endocrinology. Philadelphia: Saunders. str. 2754. ISBN 978-0-7216-2888-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ a b c d Murphy KG, Bloom SR (decembar 2006). "Gut hormones and the regulation of energy homeostasis". Nature. 444 (7121): 854–9. doi:10.1038/nature05484. PMID 17167473.
  10. ^ Taylor IL (mart 1985). "Distribution and release of peptide YY in dog measured by specific radioimmunoassay". Gastroenterology. 88 (3): 731–7. doi:10.1016/0016-5085(85)90144-1. PMID 3838162.
  11. ^ Glavas MM, Grayson BE, Allen SE, Copp DR, Smith MS, Cowley MA, Grove KL (2008). "Characterization of brainstem peptide YY (PYY) neurons". J Comp Neurol. 506 (2): 194–210. doi:10.1002/cne.21543. PMID 18022952.
  12. ^ Gustavsen CR, Pillay N, Heller RS (2008). "An immunohistochemical study of the endocrine pancreas of the African ice rat, Otomys sloggetti robertsi". Acta Histochem. 110 (4): 294–301. doi:10.1016/j.acthis.2007.11.003. PMID 18406449.
  13. ^ Liu C, Aloia T, Adrian T, Newton T, Bilchik A, Zinner M, Ashley S, McFadden D (1996). "Peptide YY: a potential proabsorptive hormone for the treatment of malabsorptive disorders". Am Surg. 62 (3): 232–6. PMID 8607584.
  14. ^ "UF researchers use oral peptide spray to stimulate weight loss in animals". Dec 19, 2013.
  15. ^ Acosta A, Hurtado MD, Gorbatyuk O, La Sala M, Duncan D, Aslanidi G, Campbell-Thompson M, Zhang L, Herzog H, Voutetakis A, Baum BJ, Zolotukhin S (2011). "Salivary PYY: a putative bypass to satiety". PLOS ONE. 6 (10): e26137. doi:10.1371/journal.pone.0026137. PMC 3189958. PMID 22028819.
  16. ^ Alvarez Bartolomé M, Borque M, Martinez-Sarmiento J, Aparicio E, Hernández C, Cabrerizo L, Fernández-Represa JA (2002volume = 12). "Peptide YY secretion in morbidly obese patients before and after vertical banded gastroplasty". Obes Surg (3): 324–3277. doi:10.1381/096089202321088084. PMID 12082881. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  17. ^ Batterham RL, Cohen MA, Ellis SM, Le Roux CW, Withers DJ, Frost GS, Ghatei MA, Bloom SR (2003). "Inhibition of food intake in obese subjects by peptide YY3-36". The New England Journal of Medicine. 349 (10): 941–8. doi:10.1056/NEJMoa030204. PMID 12954742.
  18. ^ Batterham RL, Heffron H, Kapoor S, Chivers J, Chandarana K, Herzog H, Le Roux CW, Thomas EL, Bell JD, Withers DJ (2006). "Critical role for peptide YY in protein-mediated satiation and body-weight regulation". Cell Metabolism. 4 (3): 223–233. doi:10.1016/j.cmet.2006.08.001. PMID 16950139.
  19. ^ Nannipieri M, Baldi S, Mari A, Colligiani D, Guarino D, Camastra S, Barsotti E, Berta R, Moriconi D, Bellini R, Anselmino M, Ferrannini E (novembar 2013). "Roux-en-Y Gastric Bypass and Sleeve Gastrectomy: Mechanisms of Diabetes Remission and Role of Gut Hormones". J. Clin. Endocrinol. Metab. 98 (11): 4391–9. doi:10.1210/jc.2013-2538. PMID 24057293.

Dopunska literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi