Otvori glavni meni

Paolo Maldini bivši je italijanski nogometni reprezentativac, koji je tokom čitave karijere nastupao za Milan, u kojem je trenutno je direktor za sportsku strategiju i razvoj.

Paolo Maldini
Maldini2008.JPG
Lični podaci
Puno ime Paolo Cesare Maldini
Datum rođenja 26. juni 1968.
Mjesto rođenja Milano, Italija
Visina 186 cm
Pozicija Odbrambeni
Datum i mjesto debija 20. januar 1985.
Omladinski pogoni
1978–1985. AC Milan
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1984–2009. AC Milan 647 (29)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1986–1988. Italija U-21 12 (5)
1988–2002. Italija 126 (7)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 12. 3. 2019.

KarijeraUredi

Ligaški debi imao je u sezoni 1984/85, u utakmici protiv Udinesea (1:1) 20. januara 1985, kad je u igru ušao umjesto povrijeđenog Sergia Battistinija. Tada je imao samo 16 godina.[1][2] To mu je bio jedini ligaški nastup te sezone, ali je već sljedeće uspio izboriti mjesto u startnoj postavi. Svoj prvi trofej u karijeri osvojio je u sezoni 1987/88, a to mu je bila i prva titula prvaka Italije od sedam, koliko ih je osvojio s Milanom.[3] Posljednja linija odbrane, koju je činio s Baresijem, Costacurtom i Tassottijem, smatrana je jednom od najboljih u historiji nogometa. Kasnije je Maldini činio tandem s Nestom u odbrani Milana, kao i italijanske reprezentacije.

Osvajanje Lige prvaka i plasman u finale Svjetskog prvenstva 1994. doprinijeli su da Maldini postane prvi defanzivac koji je izabran za nogometaša godine u izboru časopisa World Soccer. U utakmici protiv Trevisa 25. septembra 2005. oborio je rekord po broju nastupa u Seriji A, koji je dotad držao Dino Zoff.[4] To mu je bio 571. nastup u prvenstvu, dok je samo sedam dana prije toga odigrao 800. utakmicu u dresu Milana, u svim takmičenjima. Svoj 600. nastup u Seriji A zabilježio je 13. maja 2007. protiv Catanije (1:1).[5] Svoju 1000. utkamicu u seniorskoj konkurenciji odigrao je 16. februara 2008. protiv Parme, kad je u igru ušao s klupe.

Osam puta igrao je u finalima Lige prvaka. Više od njega u finalima evropskih kupova nastupio je samo Francisco Gento, koji ima i jedan nastup u finalu Kupa pobjednika kupova, što čini ukupno devet nastupa u finalima svih evropskih kupova. S Milanom je Maldini pet puta podizao pehar namijenjen osvajaču Lige prvaka, a posljednji put nakon pobjede nad Liverpoolom (2:1) u finalu 2007. Prije tog finala u jednom intervjuu izjavio je da mu je prethodno finale, koje je Milan igrao 2005, najgori trenutak u karijeri. Milan je tada, također protiv Liverpoola, ispustio prednost od 3:0 i poražen nakon izvođenja penala. U tom čuvenom finalu Maldini je postao strijelac najbržeg gola u historiji finala Lige prvaka savladavši Dudeka u 51. sekundi, čime je postao i najstariji strijelac u finalima tog takmičenja.

Svoju 900. utakmicu za Milan u zvaničnim takmičenjima odigrao je 17. maja 2009. protiv Udinesea. Posljednji put pred domaćom publikom igrao je u porazu od Rome (2:3) 24. maja. Od aktivnog igranja oprostio se 31. maja 2009. u posljednjem kolu prvenstva, na gostovanju kod Fiorentine (2:0).

Milan je povukao iz upotrebe dres s brojem 3, koji je Maldini nosio tokom čitave karijere, uz mogućnost da bude vraćen u upotrebu u slučaju da jedan od njegovih sinova stigne do prvog tima.[6]

ReprezentacijaUredi

Maldiniju je 1986. njegov otac Cesare uputio poziv za reprezentaciju Italije do 21 godine. U toj selekciji Paolo je tokom dvije godine odigrao 12 utakmica i postigao pet golova. Za seniorsku reprezentaciju debitirao je 31. marta 1988. u prijateljskoj utakmici protiv Jugoslavije (1:1), kad mu je bilo 19 godina. S olimpijskom selekcijom učestvovao je na OI 1988. Na Euru 1988. nastupio je na sve četiri utakmice svoje reprezentacije, koja je eliminirana u polufinalu od Sovjetskog Saveza (0:2). Maldini je s reprezentacijom osvojio treće mjesto na SP 1990, kojem je Italija bila domaćin. U polufinalu su tada ispali od Argentine nakon izvođenja penala, dok su u utakmici za treće mjesto savladali Englesku (2:1).

Prvi gol u dresu reprezentacije postigao je u 44. nastupu, u pobjedi nad Meksikom (2:0) u prijateljskoj utakmici odigranoj 20. januara 1993. Na SP 1994. stigao je do finala, u kojem je reprezentacija Italije poražena od Brazila nakon izvođenja penala. Uvršten je u najbolji sastav prvenstva, 32 godine nakon što je to uspjelo njegovom ocu na SP-u 1962. Nakon tog prvenstva i povlačenja iz reprezentacije dotadašnjeg kapitena Baresija Maldini je naslijedio kapitensku traku i u Milanu i u reprezentaciji.

Na Euru 1996. Italija je eliminirana još u grupnoj fazi, dok je na SP-u 1998. eliminirana od Francuske u četvrtfinalu nakon izvođenja penala. Italija je do još jednog finala stigla na Euru 2000, ali je ponovo pretrpjela poraz, opet od Francuske zlatnim golom Davida Trezegueta u produžecima.

Nakon eliminacije u osmini finala na SP-u 2002. od Južne Koreje Maldini se povukao kao igrač s najviše nastupa u selekciji Italije. U tim utakmicama uspio je postići sedam golova, sve na domaćem terenu. Za reprezentaciju je nastupao 16 godina, a više od polovine tog vremena bio je kapiten. S kapitenskom trakom na ruci u dresu s državnim grbom odigrao je 74 utakmice.[7]

U februaru 2009. selektor reprezentacije Marcello Lippi pružio je podršku za organiziranje Maldinijeve oproštajne utakmice, na kojoj bi on posljednji put nastupio za Azzurre. Nogometni savez Italije ponudio mu je da se od aktivnog igranja oprosti na prijateljskoj utakmici protiv Sjeverne Irske, ali je Maldini to odbio jer je karijeru želio završiti na nekoj utakmici s takmičarskim značajem.[8]

PovlačenjeUredi

Pred sami završetak karijere rekao je da nikad neće ući u trenerske vode.[9][10] Bio mu je ponuđen posao u stručnom štabu Chelseaja koji bi ga ponovo spojio s njegovim bivšim trenerom u Milanu, Carlom Ancelottijem. Navodno se i susreo s Ancelottijem i vlasnikom Chelseaja, Romanom Abramovičem kako bi razgovarali o ovoj mogućnosti.[11] Dana 30. juna 2009. Ancelotti je objavio da je Maldini odbio ponudu.

Lični životUredi

Oženjen je od 1994, a supruga mu je bivša venecuelska manekenka Adriana Fossa. Imaju dva sina: Christian (r. 1996) i Daniel (r. 2001). Obojica su prošla ili još prolaze kroz Milanove omladinske pogone.[12][13]

Godine 2003. podigao je trofej za pobjednika Lige prvaka tačno 40 godina nakon što je istu stvar uradio njegov otac u istom klubu. Jedini ostali parovi "otac-sin" kojima je to uspjelo jesu Manuel Sanchís Martínez i Manuel Sanchís u Real Madridu te Carles i Sergio Busquets u FC Barceloni.

StatistikaUredi

AC MilanUredi

Klub Sezona Serie A Kup Evropa1 Ostalo2 Ukupno
Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol
Milan 1984/85. 1 0 1 0
1985/86. 27 0 6 0 6 0 1 0 40 0
1986/87. 29 1 7 0 13 37 1
1987/88. 26 2 1 0 2 0 29 2
1988/89. 26 0 7 0 7 0 40 0
1989/90. 30 1 6 0 10 0 1 0 47 1
1990/91. 26 4 3 0 5 0 1 0 35 4
1991/92. 31 3 7 1 38 4
1992/93. 31 2 8 0 10 1 1 0 50 3
1993/94. 30 1 2 0 12 1 2 0 46 2
1994/95. 29 2 1 0 12 0 1 0 43 2
1995/96. 30 3 3 0 8 0 41 3
1996/97. 26 1 3 0 6 0 1 0 36 1
1997/98. 30 0 7 0 37 0
1998/99. 31 1 2 0 33 1
1999/00. 27 1 4 0 6 0 1 0 38 1
2000/01. 31 1 4 0 14 0 49 1
2001/02. 15 0 4 0 19 0
2002/03. 29 2 1 0 19 0 49 2
2003/04. 30 0 10 0 2 0 42 0
2004/05. 33 0 13 1 1 0 47 1
2005/06. 14 2 9 0 23 2
2006/07. 18 1 9 0 27 1
2007/08. 17 1 4 0 2 0 23 1
2008/09. 30 0 2 0 32 0
Ukupno 647 29 72 1 168 3 15 0 902 33

1Uključuje Ligu prvaka, Kup UEFA i UEFA Superkup
2 Uključuje Superkup Italije, Interkontinentalni kup i Svjetsko klupsko prvenstvo.
3Doigravanje za evropska takmičenja

ReprezentacijaUredi

Nogometna reprezentacija Italije
GodinaNastupiGolovi
1988. 10 0
1989. 7 0
1990. 11 0
1991. 8 0
1992. 7 0
1993. 5 2
1994. 12 0
1995. 7 1
1996. 7 0
1997. 11 2
1998. 11 1
1999. 7 1
2000. 11 0
2001. 7 0
2002. 5 0
Ukupno 126 7

Golovi za reprezentacijuUredi

Trofeji i priznanjaUredi

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ "Paolo Maldini". Talk Football. 
  2. ^ Richard Williams (23. 5. 2007). "Maldini the fulcrum of Milan generation]". The Guardian. 
  3. ^ "Paolo Maldini". UEFA.com. 
  4. ^ ""Maldini oborio rekord"". soccernet.espn.go.com. 25. 9. 2005. 
  5. ^ "Maldini infinito: e sono 600". Gazzetta dello Sport. 14. 5. 2007.  (it)
  6. ^ "Paolo Maldini: like father, like son". FIFA.com. 
  7. ^ Sam Lewis (28. 7. 2011). "Legend of Calcio: Paolo Maldini". forzaitalianfootball.com. 
  8. ^ "Paolo Maldini nie chce pożegnalnego meczu w kadrze". sport.pl (zasnovano na Gazzetti dello Sport). 7. 5. 2009.  (pl)
  9. ^ "AC Milan Legend Paolo Maldini Not Keen on Coaching". goal.com. 8. 5. 2009. 
  10. ^ "Maldini: 'I'll win the derby and finish off with the League']". Gazetta dello Sport. 30. 9. 2009. Arhivirano s originala, 22 Juli 2011. Pristupljeno 25 Novembar 2011.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  11. ^ "Wilkins cool over Maldini rumours". BBC Sport. 18. 6. 2009. 
  12. ^ "Allievi regionalni tim". ACMilan.com. 
  13. ^ "Tim Esordienti 2001". ACMilan.com. 

Vanjski linkoviUredi