Calcio Catania
Calcio Catania je italijanski nogometni klub osnovan 1908. godine u Cataniji na Siciliji. Klub je većinu postojanja proveo u Serie B, dok su pet puta izborili plasman u Serie A u kojoj se i danas takmiče.
| Catania | ||||
|---|---|---|---|---|
 | ||||
| Puno ime | Calcio Catania SpA | |||
| Nadimak | Rossazzurri ("Crveno-svjetloplavi"), Gli Elefanti ("Slonovi"), Etnei ("Etnejani") | |||
| Osnovan | 1908 (Educazione Fisica Pro Patria)[1] 1946 (Club Calcio Catania) | |||
| Lokacija |  Catania | |||
| Stadion | Stadio Angelo Massimino | |||
| Kapacitet | 23.420 | |||
| Predsjednik | Antonino Pulvirenti | |||
| Menadžer | Rolando Maran | |||
| Liga | Serie A | |||
| Federacija | FIGC | |||
| Konfederacija | UEFA | |||
| Pozicija 2012/13. | Serie A, 8. mjesto | |||
| ||||
| Veb-sajt | calciocatania.it | |||
Klub nije nikada zabilježio značajnije uspjehe, a najbolji plasman na tabeli je 8. mjesto koje su osvojili početkom 1960-ih godina, te u sezoni 2012/13. U kup takmičenjima su najveći uspjeh ostvarili kada su ušli u finale Coppa delle Alpi.
Historija
urediPočeci nogometa na Siciliji
urediKorijeni igranja nogometa u provinciji Catania se mogu pratiti do Engleskih teretnih brodova, i radnika koji su taj sport donijeli na Siciliju. Posebno se to odnosi na najraniji tim u Cataniji koji je odigrao jedan zvanični meč 2. maja 1901. protiv Messine, a to je bio Royal Yacht Catania koji je ime dobio po Engleskom brodu, ali su igrači bili sicilijanci.[2]
Tim lučkih radnika je ipak bio samo začetnik profesionalnog nogometa na Siciliji. Prvi profesionalni klub u Cataniji je osnovan pod imenom A.S. Educazione Fisica Pro Patria. U početku su igrali protiv mornara koji bi dolazili u luku u Cataniji, uglavnom protiv stranaca.
Ipak, prvu utakmicu su odigrali protiv ekipe Italijanskog borbenog broda Regina Margherita, u utakmici koja je završena rezultatom 1-1 za ekipu iz Catanije su igrali: Vassallo, Gismondo, Bianchi, Messina, Slaiter, Caccamo, Stellario, Binning, Cocuzza, Ventimiglia i Pappalardo. Dvije godine kasnije su promijenili ime u Unione Sportiva Catanese.[3]
Na sjeveru Italije, nogomet je bio bolje organizovan i te ekipe su se takmičile u ligaškom sistemu, dok su Catania i ostali timovi s juga organizovali kup takmičenja kao što su bili Lipton, Sant' Agata i Agordad kup.
Period nakon I Svjetskog rata
urediU.S. Catanese je preživjela Prvi svjetski rat i nakon toga su igrali lokalni Coppa Federale Siciliana. Sedam sezona kasnije, u 1927. su ušli u Campionato Catanese koji su osvojili 1929. godine. Nakon toga su napredovali u Drugu diviziju, te promijenili ime u Società Sportiva Catania. U sezoni 1934/35., po prvi put su se takmičili u Serie B. kada su završili na 4. mjestu tabele.[4] Tada je Genoa osvojila titulu prvaka Serie B.
Catania je igrala u toj ligi 3 sezone, da bi kasnije ispali u Serie C. 1939. su završili na prvom mjestu ispred Siracuse i Messine (oba tima sa Sicilije) i vratili se u Serie B. Iduće godine su pobjedili u samo 3 utakmice i vratili se u niži rang. Klub je kratko promijenio ime u Associazione Calcio Fascista Catania tokom sezone 1942/43. koja je završila prerano zbog početka Drugog svjetskog rata.
Period nakon II Svjetskog rata
urediNakon završetka Drugog svjetskog rata, organizovano je lokalno takmičenje, Campionato Siciliano. US Catanese se vratila, a krajem te sezone klubu se pridružio lokalni tim Elefante Catania.[5] Klub se takmičio u Serie C tokom sezone 1945/46, ali su završili na posljednjem mjestu. U istoj ligi se takmičio i tim Virtus Catania koji je završio na 8. mjestu.[6]
Krajem sezone Catanese i Virtus su se spojili u Club Calcio Catania kojem je prvi predsjednik bio Santi Manganaro-Passanisi (koji je bio predsjednik Catanesea). Igrali su u Serie C gdje su proveli tri sezone, a 1948. su izborili promociju u Serie B nakon meča protiv Reggine kada su klub do trijumfa vodili igrači kao Goffi, Messora, Ardesi i Prevosti.
Zlatne godine kluba
urediKasne 1950-te i 1960-te godine se smatraju za zlatne godine ovog kluba, obzirom da su uspjeli da izbore plasman u Serie A u dva navrata tokom tog vremena. Prvi put je to bilo 1954. godine, kada su u Serie A osvojili solidno 12. mjesto, ali su izbačeni iz lige zbog finansijskog skandala (zajedno sa Udineseom).
Pod vodstvom Carmela Di Belle Catania je 1960. izborila još jedan nastup u Serie A. Utrka za plasman u viši rang takmičenja je završena tek u posljednjem kolu kada je Catania bila ovisna o rezultatu Parme koja je morala da pobjedi Triestinu. Parma je uspjela i Catania je ušla u Serie A.
Nakon toga, Catania je provela punih šest godina u najjačem rangu takmičenja, a u prvoj sezoni postigli su najbolji rezultat do danas (koji su ponovili u sezoni 1964/65 i 2012/13), a to je bilo 8. mjesto iznad klubova kao što su Lazio i Napoli. U toj sezoni su pobjedili Napoli i Bolognu dva puta, Sampdoriju sa 3-0, a najveći podvig su postigli pobjedivši oba Milanska tima na domaćem terenu. Milan je pao rezultatom 4-3, a Inter je savladan sa 2-0 golovima Castellazzija i Calvanesea. Interu su tada zadali posljednji udarac u zadnjem kolu, i pomogli Juventusu da osvoji još jednu titulu.
Četiri godine kasnije su također završili na 8. mjestu, iznad Rome i sicilijanskog rivala Messine. Mnoge klupske legende su igrale u to doba, vezni igrači Alvaro Biagini i Brazilac Cinesinho, kao i krilni igrači Carlo Facchin i Giancarlo Danova. U toj sezoni su pred Catanijom pali Juventus (2-0), Fiorentina (2-0) i Lazio (1-0).
Teška vremena
uredi1966. su opet ispali u Serie B, a Carmelo Di Bella je napustio klub. 1970. su se vratili u Serie A, ali su jako kratko ostali, tačnije samo jednu sezonu. Zapamćeni su rezultati pobjeda nad Laziom od 3-1 i remi sa Milanom na domaćem terenu. U toj sezoni su postigli tek 18 golova u 30 utakmica. Ipak, najgore je tek slijedilo za klub. 1973. su ispali skroz do Serie C, ali su se odmah vratili u Serie B. Također, ista situacija desila se tri godine kasnije kada su ispali u Serie C. Ipak, tada su im trebale tri sezone da se vrate u Serie B.
Nakon tri sezone u Serie B, napredovali su u najveći rang italijanskog nogometa završivši na trećem mjestu iza Milana i Lazija. Sezonu 1983/84 proveli su u Serie A, ali nisu se proslavili sa samo jednom pobjedom i 12 bodova.
Nakon toga slijedili su mračni dani za klub. Tim nikako nije uspjevao da se vrati u društvo najboljih, čak su opet izbačeni do Serie C krajem 1980-ih. Ipak najniže u klupskoj historiji su pali 1993. godine kada je tim imao velike finansijske probleme i bilo je dovedeno u pitanje da li će se klub uopšte takmičiti te sezone. Nakon sudske borbe, sud je proglasio odluku FIGC-a neregularnom i tim je odigrao tu sezonu u šestom rangu Italijanskog nogometa.
2002. godine su se vratili u Serie B, a 2003. su bili u centru kontroverzi koje su dovele do proširenja Serie B na 24. tima, što se od tada zove Caso Catania (Slučaj Catania). Klub je tvrdio da je za Sienu tada igrao nogometaš koji nije imao pravo nastupa u meču koji je doveo do ispadanja Catanije iz Serie B.
Za zelenim stolom im je dodijeljena pobjeda od 2-0, a u augustu FIGC je donio odluku da se Catania, Genoa i Salernitana mogu takmičiti i dalje u Serie B. Drugi timovi iz Serie B su se žalili na tu odluku, što je dovelo do prolongiranja početka Serie B.
Povratak u Serie A
urediBroj timova u ligi se smanjio na 22 u sezoni 2004/05, dok se Serie A proširila na 20 timova. Tokom te sezone klub je kupio Antonio Pulvirenti, predsjednik aviokompanije Windjet, i pomogao Cataniji da se vrati u Serie A 2006. godine.
U sezoni 2006/07 Catania je po prvi put nastupila u Serie A nakon 22 godine. U toj sezoni su počeli dobro i nakon 20 utakmica su bili na četvrtom mjestu. Ipak drugi dio sezone nije bio tako bajan za klub. U derbiju sa Palermom ubijen je policajac Filippo Raciti od strane navijača Catanije van stadiona[7] , te je predsjednik saveza Luca Pancalli otkazao sve utakmice do daljnjeg. Pulvirenti je tada objavio da želi napustiti svijet nogometa, zbog tog događaja. Nakon što je takmičenje nastavljeno, Catania nije uspjela povratiti formu, te su završili na 13. mjestu.
Trenutni tim
urediZaključno sa 1. juli 2013. [8]
Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.
|
|
Predsjednici
urediOvdje se nalazi lista svih predsjednika kluba.
|
|
Stadion
uredi
- Ime: Stadio Angelo Massimino
- Lokacija: Catania
- Kapacitet: 23,420
- Otvoren: 27. novembar 1937
- Dimenzije: 110 x 70 m
Catania je debitirala na stadionu Angelo Massimino, tada zvanom Stadio Cibali, 1937. godine. Stadion je preimenovan u čast bivšeg predsjednika kluba Angela Massimina 2002. godine. On je bio predsjednik kluba od 1969. do 1996.
Catania bi trebala uskoro preseliti na Stadio Dèi Palici sa kapacitetom od 33,765 sjedećih mjesta koji se nalazi u industrijskoj zoni Pantano d'Arci.[9]
Reference
uredi- ^ "ForzaCatania.it". Arhivirano s originala, 26. 4. 2009. Pristupljeno 20. 6. 2007.
- ^ "ClubCalcioCatania.it". Arhivirano s originala, 15. 6. 2007. Pristupljeno 20. 6. 2007.
- ^ "RSSSF.com". Pristupljeno 20. 6. 2007.
- ^ "ClubCalcioCatania.it". Arhivirano s originala, 27. 9. 2007. Pristupljeno 20. 6. 2007.
- ^ "ClubCalcioCatania.it". Arhivirano s originala, 27. 9. 2007. Pristupljeno 20. 6. 2007.
- ^ "ClubCalcioCatania.it". Arhivirano s originala, 27. 9. 2007. Pristupljeno 20. 6. 2007.
- ^ "Italian league halted by violence" – BBC News
- ^ "Ekipa" (jezik: Italian). Catania Calcio. Arhivirano s originala, 3. 9. 2014. Pristupljeno 4. 1. 2013.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ "WorldStadiums.com". Arhivirano s originala, 16. 6. 2007. Pristupljeno 20. 6. 2007.
Vanjski linkovi
uredi
- Službeni sajt
- Calcio Catania na UEFA.com