Oproštajni hadž

Oproštajni hadž (arapski: حِجَّة ٱلْوَدَاع) odnosi se na hadžsko hodočašće koje je islamski poslanik Muhammed obavio u 10. godini po Hidžri, nakon osvajanja Mekke. Muslimani vjeruju da je ajet 22:27 Kur'ana naveo Muhammeda da obavi hadž te godine. Kada je Muhammed objavio namjeru, oko 100.000 njegovih ashaba okupilo se u Medini da obavi godišnje hodočašće s njim. Muhammed je obavio hadž kiran.

Prema mišljenju sunita, hadž kiran je vrsta hadža u kojem se umra i hadž obavljaju zajedno. Devetog dana zul-hidžeta, na dan Arefata, Muhammed je održao oproštajnu propovijed na vrhu planine Arefat izvan Mekke.

Muhammedovo hodočašće definisalo je nekoliko rituala i obreda hadža i jedan je od najzabilježenijih trenutaka njegovog života, kasnije prenošen preko ashaba, koji su mu se pridružili u hodočašću. Posmatrajući svaki Muhammedov gest, njegova djela postali su sunnet hadža.

Pozadina

Muhammed je živio u Medini 10 godina od hidžre i nije učestvovao ni na jednom hadžu, iako je umru obavio dva puta prije toga. Muslimani vjeruju da je objava 27. ajeta sure 22, el-Hadž: ^{[Kur'an 22:27]}

I objavite ljudima hadž; doći će k vama pješice i na svakoj mršavoj devi; oni će doći sa svakog udaljenog prolaza.

Muhammed se obavezao na hadž te godine. Muslimani u Medini i okolnim regijama okupili su se sa Muhammedom da krenu na put. Muhammed je imenovao Ebu-Dudžana, ensariju, za guvernera Medine tokom njegovog odsustva. Dana 25. Zul-ka'de (februara 632.), napustio je Medinu u pratnji svih svojih žena.

Prije odlaska u Mekku, Muhammed je boravio u Zul-Hulejfi gdje je podučavao muslimane o načinu nošenja Ihrama. Obavio je gusul prije nego što je obukao svoj ihram, za koji se kaže da se sastojao od dva komada jemenskog nešivenog bijelog pamuka. Muhammed je zatim klanja podne namaz prije nego što je otišao na kamili po imenu el-Kasva'. Muhammed je zatim nastavio sa svojim putovanjem sve dok nije stigao u Mekku, stigavši osam dana kasnije.^[1]^[2]^[3]^[4]

Hodočašće

Planina Arefat, poznata i kao Džebal Rahma, sa bijelim mermernim stubom koji označava lokaciju na kojoj je Muhammed održao oproštajnu propovijed.

Provodeći noć u mjestu izvan Mekke, Muhammed i njegovi ashabi stigli su u mesdžidul-haram sljedećeg dana. Ušli su sa današnje kapije el-Salam i približili se Kabi. Muhammed je zatim kružio Kabu (tavaf), nakon čega je još jednom dodirnuo i poljubio crni kamen. Nakon molitve, Muhammed je pio iz bunara Zem-zem, molio se, a zatim je nastavio do brda Safe i Merve, gdje je izveo ritualno hodanje između dvije planine (Sajj).^[3] Muhammed se tada premjestio u el-Hudžun; nije uklonio svoj ihram nakon Sajj-a jer je namjeravao obaviti hadž Kiran, što uključuje i obavljanje umre. Muhammed je tada naredio onima koji su stigli bez kurbana da poštuju ihram za umru i da obave tavaf i sajj, nakon čega su se oslobodili ihrama.^[4]

Na zalasku sunca 8. zul-hidžeta, Muhammed je otišao na Minu i klanjao sve molitve od podne do sabah namaza, prije nego što je sljedećeg jutra otišao na Arefat, hodajući uz svoju devu. Dok se popeo na planinu, bio je okružen hiljadama hodočasnika koji su izgovarali tekbir. Muhammed je naredio da mu se podigne šator na istočnoj strani planine, mjestu zvanom Namira. Odmarao se u šatoru dok sunce nije prešlo iznad njih, zatim je jahao svoju kamilu dok nije stigao u dolinu Urana. Muhammed je održao svoju posljednju propovijed petkom (hutba), poznatu kao oproštajna propovijed, više od 100.000 ashaba prije nego što je zajedno predvodio podne namaz i ikindiju. Nakon toga se premjestio u ravnicu Arefata i proveo popodne u molitvi.^[1] Prema većini učenjaka, 3. ajet 5. sure el-Ma'ide, objavljen je Muhammedu nakon što je održao ovu propovijed:^[4]

Danas sam vam usavršio vjeru vašu i zadovoljan sam da vam vjera bude islam.

Po zalasku sunca 9. zul-hidžeta, Muhammed je stigao u Muzdelifu i obavio svoju akšam namaz i jaciju prije nego što se odmorio. U zoru se molio prije nego što se ujutro vratio u Minu i izvršio ritual kamenovanja šejtana, izgovarajući tekbir svaki put kada bi bacio kamen na Džemru.^[5] Muhammed je tada naredio žrtvovanje kurbana kojeg je donio sa sobom. Muhammed i njegovi ashabi su jeli malo od onoga što su žrtvovali, a ostalo su dali u dobrotvorne svrhe. Muhammed se zatim vratio u Mekku, obavio još jedan tavaf i klanjao podne u mesdžiul-haramu. Zatim je pio iz bunara zem-zema prije nego što se istog dana vratio u Minu i nastavio kamenovanje.^[5] Muhammed je zatim proveo sljedeća tri dana, 11, 12. i 13, poznatih kao dani tašrika, u Mini izvodeći kamenovanje.

Također pogledajte

Reference

^ ^a ^b Abu Muneer Ismail Davids (2006). Getting the Best Out of Hajj. Darussalam. str. 315–. ISBN 978-9960-9803-0-0. Pristupljeno 18. 10. 2015.
^ Patrick Hughes; Thomas Patrick Hughes (1995). Dictionary of Islam. Asian Educational Services. ISBN 978-81-206-0672-2. Pristupljeno 18. 10. 2015.
^ ^a ^b Muḥammad Ḥusayn Haykal (1. 5. 1994). The Life of Muhammad. The Other Press. ISBN 978-983-9154-17-7.
^ ^a ^b ^c Mubārakfūrī, Ṣafī al-Raḥmān. (2011). The sealed nectar : Ar-raheequl makhtum, biography of the Noble Prophet ṣallá Allāh ʻalayhi wa-sallam. Riyadh: Darussalam. ISBN 978-603-500-110-6. OCLC 806790487.
^ ^a ^b IslamKotob. en_TheBiographyoftheProphet. IslamKotob. str. 154–. GGKEY:DS5PE7D2Z35. Pristupljeno 18. 10. 2015.

[Davids20062-1] Abu Muneer Ismail Davids (2006). Getting the Best Out of Hajj. Darussalam. str. 315–. ISBN 978-9960-9803-0-0. Pristupljeno 18. 10. 2015.

[HughesHughes1995-2] Patrick Hughes; Thomas Patrick Hughes (1995). Dictionary of Islam. Asian Educational Services. ISBN 978-81-206-0672-2. Pristupljeno 18. 10. 2015.

[Haykal19942-3] Muḥammad Ḥusayn Haykal (1. 5. 1994). The Life of Muhammad. The Other Press. ISBN 978-983-9154-17-7.

[:03-4] Mubārakfūrī, Ṣafī al-Raḥmān. (2011). The sealed nectar : Ar-raheequl makhtum, biography of the Noble Prophet ṣallá Allāh ʻalayhi wa-sallam. Riyadh: Darussalam. ISBN 978-603-500-110-6. OCLC 806790487.

[IslamKotob-5] IslamKotob. en_TheBiographyoftheProphet. IslamKotob. str. 154–. GGKEY:DS5PE7D2Z35. Pristupljeno 18. 10. 2015.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]