Operacija "Odmazda" (1943)
Tokom Drugog svjetskog rata operacija "Odmazda" bila je zračna i pomorska blokada osmišljena s ciljem da se spriječi evakuacija trupa sila Osovine iz Tunisa na Siciliju morskim putem. (Ekvivalentna blokada zračne evakuacije zvala se Operacija "Lan".) Trupe sila Osovine izolirane su u sjevernom Tunisu i suočile su se s konačnim napadom Saveznika.
| Operacija "Odmazda" (1943) | |||
|---|---|---|---|
| Dio Tuniske kampanje u Drugom svjetskom ratu | |||
 Sicilijanski moreuz i okolne vode | |||
| Datum | 8–13. maj 1943. | ||
| Lokacija | Sicilijanski moreuz i poluostrvo Bon (Tunis) | ||
| Ishod | Pobjeda Saveznika | ||
| Sukobljene strane | |||
| |||
| Komandanti | |||
| |||
Britanski admiral Andrew Cunningham (zapovjednik savezničkih pomorskih snaga) počeo je ovu operaciju 7. maja 1943. uz živopisnu naredbu: "Potopi, spali i uništi! Neka ništa ne prođe!" On je također nazvao ovu operaciju "Odmazda" u znak sjećanja na gubitke koje su njegove snage pretrpjele tokom njemačke okupacije Grčke i Krete.[1] Nijemci nisu bili u mogućnosti organizirati značajniji pokušaj spašavanja.
Neprilike u kojima su se našle trupe sila Osovine već su ranije bile uočene i očekivao se pokušaj spašavanja velikih razmjera. Dakle, svim lahkim mornaričkim snagama[a] naređeno je da se koncentriraju na Malti ili Bôneu, uz već određena područja za patroliranje. Da bi se ovo postiglo, kretanje konvoja je ograničeno kako bi se otpustili njihovi prateći brodovi. Očekivala se intervencija italijanske flote, pa su ratni brodovi Nelson i Rodney te nosač aviona Formidable prebačeni u Alžir u stanju pripravnosti za veću akciju.[2]
U samom događaju italijanska flota nije napustila luku i nije bilo organiziranog pokušaja da se trupe sila Osovine evakuiraju morskim putem. Dva broda sa zalihama na putu za Tunis presretnuta su i potopljena. Priobalne flotile britanskih MTB-ova i američkih PT-čamaca presrele su jedan manji brod i vršili napade u vodama oko Ras Idde i Kelibije.[1] Jedina znatnija prijetnja pomorskim snagama bila je prijateljska vatra, tj. napadi savezničkih aviona, nakon čega su na brodove crvenom bojom stavljene oznake za prepoznavanje.[3] Saveznici su zarobili 897 vojnika, za 653 Nijemca smatralo se da su pobjegli u Italiju, a nepoznat broj njih se utopio.
Trupe sila Osovine u sjevernoj Africi, stisnute na malo područje i s minimalnim zalihama, a suočavajući se s dobro opskrbljenim protivnicima, predale su se 13. maja. Sjevernoafričke luke brzo su očišćene i pripremljene da budu podrška nadolazećim invazijama na južnu Evropu. 12, 13. i 14. minolovačka flotila s Malte, dvije grupe kočarica-minolovaca i manjih plovila očistili su kanal od minskih polja u Sicilijanskom moreuzu do Tripolija, uklonivši gotovo 200 sidrenih nekontaktnih mina. Cunningham je 15. maja signalizirao da je "prolaz kroz Sredozemno more čist" i da konvoji iz Gibraltara za Aleksandriju mogu krenuti odmah. Tako je direktna ruta između Gibraltara i Aleksandrije, koja je bila zatvorena od maja 1941, ponovo otvorena s velikim uštedama na pošiljkama i njihovim pratećim brodovima.[3]
Reference
uredi- ^ a b Tomblin, Barbara (31. 10. 2004). With utmost spirit: Allied naval operations in the Mediterranean, 1942-1945. The University Press of Kentucky. ISBN 0-8131-2338-0. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Eisenhower, Dwight. "Report of the Commander-in-Chief Allied Forces..." str. 47–48. Pristupljeno 26. 9. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ a b Roskill, Stephen. "THE AFRICAN CAMPAIGNS; 1st January – 31st May, 1943". HyperWar Foundation. str. 441–442. Pristupljeno 27. 9. 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)