Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca
Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB; albanski: Ushtria Çlirimtare e Preshevës, Medvegjës dhe Bujanocit, UÇPMB) bila je albanska separatistička paravojna formacija, stvorena s ciljem borbe za odcjepljenje triju općina na jugu Srbije naseljenih pretežno albanskim stanovništvom (Preševo, Bujanovac, Medveđa) i njihovo pripojenje Kosovu, a kasnije i željenoj Velikoj Albaniji.[3]
Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca | |
|---|---|
 | |
| Država / Teritorija |  SR Jugoslavija ( Srbija) (područje djelovanja) |
| Utemeljena | 1999., raspuštena 2001. |
| Vodstvo | |
| Vrhovni komandant | Muhamet Xhemajli Ridvan Qazimi |
| Vojna statistika | |
| Aktivni sastav | 1.500 - 5.000[1][2] |
Uniforme, oznake i taktika OVPMB-a podsjećale su na netom raspuštenu Oslobodilačku vojsku Kosova, a iz nje je primila i dio boraca. OVPMB je 1999. godine pokrenula gerilsku/terorističku kampanju koja je potrajala do 2001. godine, kada je ova organizacija službeno raspuštena. Evropska Unija smatra OVPMB terorističkom organizacijom.[4]
Historija
urediPo završetku Rata na Kosovu 1999. godine, na granici Kosova i Savezne Republike Jugoslavije uspostavljena je tzv. sigurna zona u dubini od 5 kilometara unutar srbijanskog i crnogorskog teritorija. U sigurnu su zonu smjeli ulaziti samo pripadnici jugoslavenskog MUP-a, ali ne i Vojska Jugoslavije (VJ), dok je sama zona službeno bila pod nadzorom KFOR-a.[5] Sigurna je zona obuhvaćala nekoliko sela i gradića uglavnom naseljenih Albancima, no najveći su centri albanske manjine u južnoj Srbiji - Preševo, Bujanovac i Medveđa - ostali izvan nje.
Demilitariziranu su zonu ubrzo iskoristili gerilci bivše Oslobodilačke vojske Kosova i u njoj uspostavili baze za buduće napade na jugoslavensku vojsku, policiju i državni aparat.[3] Srbijanska je policija nakon nekog vremena prestala patrolirati u sigurnoj zoni zbog opasnosti od zasjeda. Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca službeno je osnovana u pograničnom selu Dobrosinu, početkom januara 2000. godine.[6]
Akcije OVPMB-a uključivale su atentate na lokalne albanske političare koji su podržavali Slobodana Miloševića (primjerice atentat na Zemaila Mustafija, potpredsjednika bujanovačkog ogranka Socijalističke partije Srbije), zasjede na vojsku i policiju, granatiranje naselja pod nadzorom SRJ itd. Između 21. juna 1999. i 12. novembra 2000. godine zabilježena su 294 napada OVPMB-a (246 u Bujanovcu, 44 u Medveđi i 6 u Preševu). U njima je smrtno stradalo 14 (šest civila i osam policajaca), a ranjeno 37 osoba (dva UN-ova promatrača, tri civila i 34 policajca), dok je pet civila oteto. Smatra se da je OVPMB u svoje redove prihvaćala i maloljetnike.[7]
Kada je procijenjeno da situacija izmiče kontroli, NATO je 24. maja 2001. godine dozvolio Vojsci Jugoslavije da ponovno preuzme nadzor nad tzv. sigurnom zonom, istovremeno pružajući mogućnost gerilcima OVPMB-a da se predaju snagama KFOR-a i tako izbjegnu zarobljavanje od strane jugoslavenskih vlasti. Otprilike 450 gerilaca tu je priliku i iskoristilo, uključujući neke od članova vodstva te paravojske.
Dio pripadnika OVPMB-a je ubrzo po napuštanju južne Srbije prešao na teritorij susjedne Sjeverne Makedonije, gdje se tek rasplamsavao albansko-makedonski sukob, te je tamo sudjelovao u osnivanju albanske Oslobodilačke narodne armije.[3][8]
Reference
uredi- ^ Jane's Terrorism and Security Monitor. Jane's Information Group. 2005. str. 51.
- ^ Nigel Thomas, K. Mikulan, Darko Pavlović, The Yugoslav Wars, str. 51
- ^ a b c Reuveny, Rafael; Thompson, William R. (5. 11. 2010). Coping with Terrorism: Origins, Escalation, Counterstrategies, and Responses (jezik: engleski). SUNY Press. ISBN 978-1-4384-3313-4.
- ^ Staf, European Centre for Minority Issues (1. 1. 2003). European Yearbook of Minority Issues: 2001/2 (jezik: engleski). Martinus Nijhoff Publishers. ISBN 978-90-411-1956-8.
- ^ "NATO Update - 2001 (e140301a)". www.nato.int. Pristupljeno 21. 4. 2021.
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. "Хапшење због напада у Добросину". www.rts.rs. Pristupljeno 21. 4. 2021.
- ^ Refugees, United Nations High Commissioner for. "Refworld | Child Soldiers Global Report 2001 - Federal Republic of Yugoslavia". Refworld (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 4. 2021.
- ^ Kolstø, Professor Pål (28. 12. 2012). Media Discourse and the Yugoslav Conflicts: Representations of Self and Other (jezik: engleski). Ashgate Publishing, Ltd. ISBN 978-1-4094-9164-4.