Nova Hronologija

Nova Hronologija je historijska koncepcija ruskih matematičara Anatolija Fomenka i Gleba Nosovskog. Ovu koncepciju podržao je šahist Gari Kasparov, koji je u razdoblju od 1998 do 2002 g. sarađivao s Fomenkom i Nosovskim da propagirao ideje Nove Hronologije.[1]

U 1999. godini od strane historijskog fakulteta Moskovskog univerziteta i Odjeljenja za historiju Ruske akademije nauka, Nova Hronologija osuđena kao "opasna pseudonauka".

Historija Nove Hronologije

uredi

Moderna opšteprihvaćena koncepcija historije zasnovana je na radovima Josifa Skaligera, "osnivači savremene hronologije kao nauke".[2]

Izvjesni naučnici su kritikovali hronologiju Scaligera.

Isaac Newton dio historije Stare Grčke pomjerio je vremenski naviše u prosjeku za 300 godina bliže nama. Historiju Starog Egipta (koja, u skladu sa danas prihvaćenom verzijom, obuhvata nekoliko hiljada godina, od 3000. godine p. n. e. naviše), Newton je pomjerio naviše i sažeo u vremenski odsječak dužine svega 330 godina: od 946. godine p. n. e. naviše. Pri tome je neke osnovne datume historije Starog Egipta Newton pomjerio naviše za približno 1800 godina.[3] Ali poslije velike diskusije istraživanja Newtona bili su zaboravljeni.

Najveći pomak na polju hronološke nauke napravio je Nikolaj Morozov (1854-1946), ruski akademik, po kome se cjelokupna danas poznata historija odigrala poslije četvrtog vijeka nove ere. U razdoblju 1907-1932 g. Morozov je objavio svoje radove o revidiranju hronologije, ali oni nisu bili prihvačeni od strane sovjetskih historičara.

Matematička kritika hronologije Scaligera

uredi

U razdoblju od 1975. do 1981. g. Anatolij Fomenko i njegove kolege, matematičari, proveli su statističku istragu Scaligerijeve hronologije. Naučnici sa Moskovskog univerziteta su prikupili dinastičke podatke brojnih kraljevskih porodica Evrope i Azije, analizirali ih i usporedili rezultate. Rezultati su bili dva zaključka:

  1. Biografije su se podudarale kod vladara koji su živjeli prije 17. vijeka n. e. Nakon 17. vijeka, nije uočena podudarnost. Na primjer, biografije svih kineskih careva prije 17. vijeka tačno se dupliciraju s biografijama srednjovjekovnih evropskih vladara. Osim dupliciranja jednih te istih heroja pod različitim imenima, uočeni su i ogromni pomaci u vremenu u kojemu su se (navodno) događaji zbivali. Među najznačajnijim primjerima su brojne koincidencije brojčanih karakteristika biografija egipatskih faraona i careva Svetog Rimskog Carstva. Analizirajući (matematičko-statistički) napise rimskog historičara Josephusa Flaviusa, jednog od klasika, čiji radovi opisuju solidne periode historije i Izraela i drevnog Rima, Fomenko je otkrio da s tačke gledišta matematike-statistike, sve to je jednostavno ponavljanje Starog Zavjeta s miješanjem imena i geografskog područja događanja. Tako, temeljito istraživanje pokazuje da doslovce ne postoje informacije koje se mogu pouzdano datirati, o događajima prije 10. vijeka n. e.
  2. Scaligerijeva glavna djela Opus Novum de emendatione temporum (1583) i Thesaurum temporum (1606) predstavljaju ogromno polje datuma proizvedenih bez bilo kakvog obrazloženja, sadrže ponavljajuće nizove datuma s pomacima jednakim višekratnicima glavnih kabalističkih brojeva 333 i 360. Numerologija je u to doba bila važna nauka i J.J.Scaliger je bio prominentni kabalist svoga doba.

Astronomska datiranja

uredi

A.T. Fomenko, G.V. Nosovski i V.V. Kalašnikov (1942-2001) detaljno su proučili Almagest antičkog astronoma Ptolomeja koji se smatra kamenom temeljcem klasične historije i navodno je sastavljen 150. g. n. e. Po opisu rasporeda zvijezda ruski istraživaci su proračunali: Almagest je sastavljen u 16-17 v. od astronomskih podataka iz 9-16 v., dakle Ptolomej je živio u Srednjem vijeku.

Fomenko i Nosovski također dekodirali su 34 drevna Egipatska horoskopa ocrtana u grobnicama u Dolini Kraljeva ili uklesana u kamen u Denderi i Esni. Egiptologija ove horoskope datira ili u neka davna vremena ili kaže da se ne podudaraju ni sa kakvim datumima. U stvari ovi horoskopi sadrže dovoljno astronomskih podataka i svi datumi na temelju njih su neporecivo srednjovjekovni i odnose se najranije na 10 vijek n. e.[4] Znači, egipatske piramide bili su izgrađeni u Srednjem vijeku.

Hipotetička rekonstrukcija

uredi

Isus Hrist

uredi

Rezultati Nove Hronologije pokazuju da je Hrist živio u 1152.-1185. godine, da su Isus Hrist, vizantijski car Andronik I Komnin, apostol Andrej Prvozvani i ruski knez Andrej Bogoljubski jedna ličnost[5]. Posljednja hipoteza Fomenka i Nosovskog iz knjige "Zaboravljeni Jerusalem"[6] pokazuje da je evanđeoski Jerusalem, u stvari, utvrđenje Yoros.

U knjizi se priča o jednom spomeniku kod Carigrada, muslimanskog sveca koga Turci nazivaju Juša[7]. Muslimani smatraju da je to grobnica Isusa Navina. To je ogroman (17*2 metra) spomenik na Beykozu, južno od Yorosa, na azijskoj obali Bosfora. Nije isključeno da je to neki spomenik i sjećanje o događajima oko raspeća Isusa Hrista (Golgota). U Evropi se o tome praktično ništa ne zna, iako je spomenik među osmanskim naseljenicima, muslimanima, veoma poštovan.

Imperija i njen raspad

uredi

Fomenko i Nosovski smatraju da osvajanja Aleksandra Velikog, velika seoba naroda, invazija mongolskih horda i turska osvajanja jedini isti događaj, koji je desio u 14. vijeku da je bio Slavensko-turskim osvajanja Evrope, Azije i Sjeverne Afrike. "Mongolska" imperija je živjela od 14. do kraja 16. vijeka da je bila u stvari konfederacija Rusije i Turska sa kozacima kao vojskom. Zatim se, po hipotezi Fomenka i Nosovskog, krajem 16. vijeka, ta imperija raspala kao rezultat pobune zapadnoevropskih separatista. Raspad imperije je nama poznat pod imenom: reformacija u Zapadnoj Evropi. U Rusiji je na vlast došla prozapadna marionetska dinastija Romanovih, koji su započeli niz dugogodišnjih ratova sa Turcima. Poceli su krvavi ratovi na Balkanu, što je dovelo do oštra pogoršanja međureligioznih i međunacionalnih odnosa. Osim što Romanovi su iskorenili prethodnu dinastiju i uništili originalne historijske dokumente.

U Zapadnoj Evropi također su falsificirali historiju. U tom cilju događaji oko mongolskih osvajanja pod različitim naslovima bili su odgurani u izmišljenu prošlost. Velika slavenska osvajanja, odnosno preseljenja naroda, bili su pomjereni u 5. i 6. vijek naše ere.

Uprkos krivotvorenju tragovi slavenskih osvajanja su se sačuvali. Na primjer, etruščanski natpisi u Italije, koji su Tadeusz Wolanski i Valerij Čudinov dešifrirali pomoću slavenskih jezika.

Lingvistička zapažanja

uredi

Neke zapadnoevropske riječi, koje slični na imena slavenskih naroda, imaju uvredljiv i ponižavajući smisao.

  • eng.slave - rob, eng.Slav - Slaven, slavenski;
  • lat.servus - sluga (slično na Srbi);
  • eng.vulgar - grub, trivijalan (slično na Bulgari i na rijeka Volga);
  • njem.Russe - 1.ruski 2.bubašvaba;

Po mišljenju Fomenka i Nosovskog da je to rezultat namerana djelatnost zapadnih filologa i lingvista za "vaspitne" i propagatorske cilje.

Reference

uredi
  1. ^ http://www.new-tradition.org/view-garry-kasparov.htm Arhivirano 28. 11. 2007. na Wayback Machine Mathematics of the Past by Garry Kasparov
  2. ^ Bickerman E.J. Chronology of the Ancient World.-London, 1969.
  3. ^ Newton Isaac The Chronology of Ancient Kingdoms.-London, 1728. Reprint: London, 1988.
  4. ^ http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=1591 sen-sei Historija - istina ili laž.
  5. ^ Носовский Г.В., Фоменко А.Т. «Цaрь Слaвян»-СПб., 2004.-640 с.
  6. ^ Носовский Г.В., Фоменко А.Т. «Зaбытый Иерусaлим: Стaмбул в свете новой хронологии: С приложением описaния дворa султaнов из «Скифской истории» А.И. Лызловa»,— М.: Астрель, АСТ, 2007, 320 с.
  7. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 15. 5. 2008. Pristupljeno 12. 3. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjski linkovi

uredi
  1. Nova Hronologija (Zvanični sajt)
  2. Grobnica Juše[mrtav link] (enciklopedija "Hronologija")
  3. Matematičari “podmlađuju” Hrista (članak prof. historije Zorana Pejašinovića)
  4. Hum Juše Arhivirano 10. 3. 2008. na Wayback Machine (fotografije)

Također pogledajte

uredi