Isus

Isus
Isus
	Najstarija poznata ikona Hrista Pantokratora, manastir svete Kataríne, Egipat
Rođenje	c. 4 BC; Judeja, Rimsko Carstvo
Smrt	c. AD 30 / 33 (33–36 god.); Jerusalem, Judeja, Rimsko Carstvo
Roditelji	Marija; Sveti Josip;

Isus Krist ili Isus Hrist (latinski: Iesus Christus; grčki: Ίησοΰς Χριστός; Betlehem, 1. po. Kr.– Jerusalem, 33.) osnivač je kršćanstva^[1] i važna figura^[2] u nekoliko drugih religija. Krist ili Hrist je titula koja dolazi od grčke riječi za Pomazanika, i ta se riječ dobro uklapa u hebrejsku riječ Mesija. Četiri su evanđelja (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu) koja govore o Isusu, odnosno o njegovom učenju i životu.

U kršćanstvu

Prema kršćanskom vjerovanju Isus je utjelovljeni Sin Božiji, utjelovljena Božija Riječ (utjelovljenje), Mesija, Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Ime Isus osobno je ime historijskog Isusa iz Nazareta, a vjeroispovjedni naslov Krist s vremenom je postao drugom sastavnicom dvojnog imena. Odnos ljudske i božanske prirode u Isusu Kristu proučava kristologija, a spasenjsku stranu njegova djela soteriologija.

Michelangelova skulptura poznata pod nazivom "Pietà" pokazuje Mariju koja drži mrtvo tijelo Isusa.

Glavni izvori o historijskom Isusu su novozavjetni spisi (evanđelja i poslanice), a od nekršćanskih antičkih izvora Tacit, Plinije Mlađi, Svetonije, Josip Flavije i Talmud.

Prema Novom zavjetu Isus se rodio u Betlehemu u rimskoj provinciji Judeji za vrijeme vladavine rimskog cara Augusta. Od godine njegova rođenja računa se kršćanska era (po novijim proračunima Isus je rođen nekoliko godina prije). Odrastao je u židovskoj porodici u Nazaretu, pa se u evanđeljima naziva Isusom iz Nazareta ili Isusom Nazarećaninom. Po zanimanju je bio tesar. O njegovu životu do njegove tridesete godine ne zna se ništa, a tada, nakon krštenja u rijeci Jordanu i kušnje u pustinji, počinje njegovo javno djelovanje u Galileji, Judeji i Jerusalemu. Povremeno je zalazio i u paganske krajeve (Tir, Sidon, Dekapol, Cezareja Filipova). Posljednje dane prije muke i smrti je proveo u Jerusalemu. Ondje je po nalogu židovskih vjerskih poglavara bio uhapšen, optužen da smućuje narod i da je odan rimskom upravniku Ponciju Pilatu, koji ga je osudio na smrt razapinjanjem na križ. Prema vjerovanju njegovih učenika uskrsnuo je treći dan i uzašao na nebo kao iščekivani Mesija ili Krist.

U svome javnom djelovanju i propovijedanju Isus je nastupio nagovještavajući kraljevstvo Božije. U taj je starozavjetni pojam unio nove sadržaje i nijanse. Nije više riječ o iščekivanju ovozemaljskog kraljevstva, već duhovnog. Na ovom se svijetu očituje u obraćenju (metanoja), a na drugom u vječnom blaženstvu na nebu. Starozavjetnom je legalizmu suprotstavio unutrašnji stav i čistoću srca, a religiji zatvorenoj u etničke granice univerzalnost evanđelja i ljubav prema bližnjem. Srž je Isusove poruke izražena u Govoru na gori. Isus nije ništa napisao, a njegovu poruku (Evanđelje) poslije su zabilježili njegovi učenici, apostoli i evanđelisti, u Novom zavjetu. Ondje je Isus prikazan i kao začetnik novog poimanja Boga (Trojstvo), osnivač Crkve (Dvanaestorica, Dvanaest apostola) i sakramenata.

U islamu

Isa, sin Merjemin^[3]^[4](ar. Isa ibn Maryam) ili Isa zauzima jedinstveno uzvišeno mjesto u islamu i smatra se Božijim Poslanikom. Po Kur'anu je Isaa rodila djevica, da je on "Duh od Boga (udahnut)" (Ruhun mina'Llah) i "Riječ Božija" (Kalimatu-Lllah). On se obično naziva "Isa, sin Merjemin", a u njegove titule spadaju: Mesih, vjerovjesnik, Božiji poslanik, i "jedan od Allahu bliskih". Prema Kur'anu on je izvodio različita čuda: oživljavao je mrtve, donio objavljenu knjigu Indžil (Evanđelje) i prizivao, kao znak s neba, sofru s opskrbom.

U islamu, Isa je imao misiju kao Poslanik (Resul) najvišeg stepena koji donosi obnovu Božije vjere. Po islamu Isa nije umro na križu, niti je razapet.

Prema različitim hadisima Isa će se vratiti prije sudnjeg dana i uništit će Dedžala, koji će se pojaviti pred kraj vremena, predstavljajući izopačenu verziju duhovnosti, zavodeći ljudski rod u konačnu i kobnu iluziju. Postoje određene predaje koje kažu da Isa i Merjem nisu zaplakali kada su rođeni. Sva ostala djeca to učine, jer po simboličnom tumačenju, dodirne ih šejtan prilikom dolaska na ovaj svijet. Po riječima poslanika Muhammeda, Isa i Merjem jedina su bića u historiji koja su rođena u takvom stanju bezgriješnosti.

Premda je pozicija Isaa u islamu na mnogo načina posebna, čak i za prirodu Božijeg poslanika, u potpunosti se odbacuje bilo kakva ideja o njegovoj Božanstvenosti ili prihvatanje da je Božiji sin. Ovo, ili bilo koje druge ideje o trojstvu Boga, u islamu se odbacuju.

Također pogledajte

Poslanici Islama

Vanjski linkovi

^ "Jesus | Facts, Teachings, Miracles, Death, & Doctrines | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 13. 6. 2023. Pristupljeno 26. 6. 2023.
^ Vermès, Géza (1. 1. 1981). Jesus the Jew: A Historian's Reading of the Gospels (jezik: engleski). Fortress Press. ISBN 978-1-4514-0880-5.
^ Čekić, Samir ef (15. 3. 2013). "Kur'anske riječi u brojkama". Islamu-nur (jezik: hrvatski). Pristupljeno 26. 6. 2023.
^ "Isa, alejhisselam (I dio)". ZNACI. Pristupljeno 26. 6. 2023.

Logo Wikicitata

Wikicitati imaju citate vezane za: Isus Krist

Nedovršeni članak Isus koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Isus

[1] "Jesus | Facts, Teachings, Miracles, Death, & Doctrines | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 13. 6. 2023. Pristupljeno 26. 6. 2023.

[2] Vermès, Géza (1. 1. 1981). Jesus the Jew: A Historian's Reading of the Gospels (jezik: engleski). Fortress Press. ISBN 978-1-4514-0880-5.

[3] Čekić, Samir ef (15. 3. 2013). "Kur'anske riječi u brojkama". Islamu-nur (jezik: hrvatski). Pristupljeno 26. 6. 2023.

[4] "Isa, alejhisselam (I dio)". ZNACI. Pristupljeno 26. 6. 2023.

[1]

[2]

[3]

[4]

Isus
Najstarija poznata ikona Hrista Pantokratora, manastir svete Kataríne, Egipat
Rođenje	c. 4 BC Judeja, Rimsko Carstvo
Smrt	c. AD 30 / 33 (33–36 god.) Jerusalem, Judeja, Rimsko Carstvo
Roditelji	Marija Sveti Josip