Nethertonov sindrom

Nethertonov sindrom je teška, autosomna recesivna[1] forma ihtioza, povezane s mutacijama u genu SPINK5.[2][3] Imenovan je po Earlu W. Nethertonu (1910–1985), američkom dermatologu koji ga je otkrio 1958.[4]

Nethertonov sindrom
(Comèl-Nethertonov sindrom)
Nethertonov sindrom ima autosomno recesivni obrazac nasljeđivanja.
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q80.8 (ILDS Q80.870)
ICD-9757.1
OMIM256500
DiseasesDB30791
eMedicinederm/431

Znakovi i simptomi uredi

Nethertonov sindrom karakterizira hronična upala kože, univerzalni svrbež (češanje), teška dehidracija dlaka i usporen rast. Pacijenti s ovim poremećajem obično imaju defekt trichorrhexis invaginata, također poznat kao "bambusasta kosa". Poremećena funkcija barijere kože kod oboljelih osoba također predstavlja visoku osjetljivost na infekcije i alergije, što dovodi do razvoja ljuskave, crvenkaste kože slične atopijskom dermatitisu.[5] In severe cases, these atopic manifestations persist throughout the individual's life, and consequently post-natal mortality rates are high. In less severe cases, this develops into the milder ichthyosis linearis circumflexa.[3]

Nethertonov sindrom je nedavno okarakterisan kao primarna imunodeficijencija, koja se prostire na urođenom i stečenom imunskom sistemu, baš kao i Wiskott-Aldrichov sindrom. Pokazalo se da grupa pacijenata sa Nethertonovim sindromom ima promijenjene nivoe imunoglobulina (obično visoa razina IgE i niska do normalne IgG-a) i nezrele prirodne ćelije ubice. Ove prirodne ćelije ubice imaju smanjenu funkciju razlaganja, što se može poboljšati redovnim infuzijama imunoglobulina, iako mehanizam za to nije jasan.[6]

Bolesnici su skloniji infekcijama svih tipova od zdravih ljudi, posebno rekurentnim infekcijama kože stafilokokom. Mogu imati teže infekcije, ali nisu tako ranjivi na oportunističke patogene kao pacijenti sa pravim SCID-om tipa prirodnog nedostatka ćelije.

Uzrok uredi

Nethertonov sindrom je autosomni recesivni poremećaj povezan s mutacijama u genu "SPINK5", koji kodira inhibitor serin-proteaza, inhibitor limfoepitela vezan za Kazal tip (LEKTI).[2] Ove mutacije rezultiraju disfunkcionalnim proteinom koji ima smanjeni kapacitet da inhibira serinsk-proteaze eksprimirane u koži. Potencijalne endogene mete LEKTI uključuju KLK5, KLK7 i KLK14.[7] Ovi enzimi uključeni su u različite aspekte epidermnog remodeliranja, uključujući ljuštenje pločastih ćelija, aktivaciju PAR-2 i razgradnju lipidnih hidrolaza, sugerirajući potencijalni mehanizam za razvoj atopijskih manifestacija karakterističnih za Nethertonov sindrom.[8]

Ozbiljnost bolesti određena je nivoom ekspresije LEKTI i, posljedično, aktivnošću serin-proteaze. Potpune delecije gena SPINK5 povezane su s teškim slučajevima, dok mutacije koje induciraju alternativnu preradu ili stvaraju preuranjeni stop kodon mogu dovesti do različitih nivoa ozbiljnosti.[8] Nadalje, LEKTI-nokaut-miševi pokazuju fenotip sličan Nethertonovom sindromu kod ljudi.[5]

Liječenje uredi

Još ne postoji poznat lijek, ali postoji nekoliko postupaka koji se mogu učiniti kako bi se ublažili simptomi. Hidratantni proizvodi su od velike pomoći da se minimizira ljuštenje/pucanje, a antiinfekcijski tretmani su korisni kada je to prikladno, jer je koža vrlo osjetljiva na infekcije. Dodatak proteina u ishrani tokom djetinjstva je također koristan, jer nadomješta ono što je izgubljeno.

Steroidni i retinoidni proizvodi su se pokazali neefikasnima protiv Nethertonovog sindroma, a zapravo mogu pogoršati situaciju za pogođenu osobu.

Intravensko injektiranje imunoglobulina postalo je tretman izbora kod Nethertonovog sindroma.[6] Ova terapija smanjuje infekciju, omogućava poboljšanje i ravnomjerno rješavanje abnormalnosti kože i kose, te dramatično poboljšava kvalitet života pacijenata; iako tačno kako to postiže nije poznato. S obzirom na ovo, moguće je da razlog zbog kojeg Nethertonova bolest obično nije jako ozbiljna na rođenju ili ubrzo nakon rođenja leži u zaštitnom efektu majčinih antitijela koja prolaze kroz posteljicu, ali nestaju za četiri do šest mjeseci.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Chao SC, Richard G, Lee JY (2005). "Netherton syndrome: report of two Taiwanese siblings with staphylococcal scalded skin syndrome and mutation of SPINK5". Br J Dermatol. 152 (1): 159–165. doi:10.1111/j.1365-2133.2005.06337.x. PMID 15656819. S2CID 22760789.
  2. ^ a b Chavanas S, Bodemer C, Rochat A (juni 2000). "Mutations in SPINK5, encoding a serine protease inhibitor, cause Netherton syndrome". Nat. Genet. 25 (2): 141–142. doi:10.1038/75977. PMID 10835624. S2CID 40421711.
  3. ^ a b Freedberg, et al. (2003). Fitzpatrick's Dermatology in General Medicine. (6th ed.). Page 496. McGraw-Hill. ISBN 0-07-138076-0.
  4. ^ Netherton, E. W. A unique case of trichorrhexis nodosa: 'bamboo hairs.'. Arch. Derm. 78: 483-487, 1958.
  5. ^ a b Descargues P, Deraison C, Bonnart C, Kreft M, Kishibe M, Ishida-Yamamoto A, Elias P, Barrandon Y, Zambruno G, Sonnenberg A, Hovnanian A (januar 2005). "Spink5-deficient mice mimic Netherton syndrome through degradation of desmoglein 1 by epidermal protease hyperactivity". Nat Genet. 37 (1): 56–65. doi:10.1038/ng1493. PMID 15619623. S2CID 11404025.
  6. ^ a b Renner E, Hartle D, Rylaarsdam S, Young M, Monaco-Shawver L, Kleiner G, Markert ML, Stiehm ER, Belohradsky B, Upton M, Torgerson T, Orange J, Ochs H (august 2009). "Comel-Netherton syndrome defined as primary immunodeficiency". The Journal of Allergy and Clinical Immunology. 124 (3): 536–543. doi:10.1016/j.jaci.2009.06.009. PMC 3685174. PMID 19683336.
  7. ^ Ovaere P, Lippens S, Vandenabeele P, Declercq W (august 2009). "The emerging roles of serine protease cascades in the epidermis". Trends Biochem Sci. 34 (9): 453–63. doi:10.1016/j.tibs.2009.08.001. PMID 19726197.
  8. ^ a b Hachem JP, Wagberg F, Schmuth M, Crumrine D, Lissens W, Jayakumar A, Houben E, Mauro TM, Leonardsson G, Brattsand M, Egelrud T, Roseeuw D, Clayman GL, Feingold KR, Williams ML, Elias PM (april 2006). "Serine protease activity and residual LEKTI expression determine phenotype in Netherton syndrome". J Invest Dermatol. 126 (7): 1609–21. doi:10.1038/sj.jid.5700288. PMID 16601670.

Vanjski linkovi uredi