Wikipedia

Naddo Ceccarelli

Naddo Ceccarelli bio je italijanski slikar iz perioda trecenta i kasne gotike, te pripadnik sijenske škole. Njegovo umjetničko stvaralaštvo uglavnom se vezuje za Sienu, gdje je radio između 1330-1360.

Naddo Ceccarelli
Rođenjerani 14. vijek
Siena, Republika Siena
Smrtdruga polovina 14 vijeka
Siena
Periodkasna gotika, sijenska škola
Vrsta umjetnostislikarstvo,
Djela"Madona s Djetetom", "Čovjek tuge", "Raspeće"
UtjecaliLippo Memmi, Bizantijsko slikarstvo, Simone Martini

Karijera

uredi

Zbog oskudnih informacija vrlo malo se zna o životu i radu Nadda Ceccarellija. Bio je nadareni student jednog od vodećih sijenskih slikara Simonea Martinija.[1] i Lippo Memmija.[2] Nije sačuvan nijedan arhivski dokument u kojem se pominje njegovo ime. Postoje samo dvije slike s njegovim potpisom - "Madona s Djetetom” (1347, u privatnoj zbirci) i "Čovjek tuge" (oko 1347, zbirka iz Muzeja Liechtenstein u Beču). Upravo su na osnovu ova dva potpisana djela stručnjaci pripisali Ceccareliju druge slike grupišući tako njegovo cjelokupno stvaralaštvo. Iz potpisa (Naddus Ceccharelli de senis me pinxit) na bečkoj slici "Čovjek tuge" proizilazi da je bio porijeklom iz Siene.

"Madona s Djetetom" iz 1347. naslikana je godinu dana prije epidemije kuge, koja se proširila ne samo u Sieni, već i širom Evrope i paralizirala normalan život u Republici Sieni dugo vremena, a od čega se ovaj grad nikada nije u potpunosti oporavio. Međutim, čini se da je Naddo Ceccarelli nekako preživio ova užasna vremena, jer njegovo najznačajnije sačuvano djelo, poliptih "Madona s Djetetom i svecima" (Siena, Pinacoteca Nazionale) datira otprilike iz 1350. Ovo je jedino umjetnikovo djelo većeg obima, dok su ostala djela koja mu se pripisuju skromne veličine i vjerovatno su izvedena za privatne naručioce. Na poliptihu Naddo je prikazao Madonu s Djetetom, arhanđela Mihaila, svete Antuna igumana, Ivana evangelistu i Stefana. Po svoj prilici nastao je za oltar svetog Antuna u crkvi bolnice Santa Maria della Scala. Predella oltara čuva se u Muzeju umjetnosti Univerziteta Princeton.

Neki stručnjaci vjeruju da je 1336. Ceccarelli pratio Simonea Martinija na putovanju na papski dvor u Avignon, a nakon njegove smrti vratio se u Sienu. Međutim, ova hipoteza nije potkrijepljena pisanim dokumentima. U arhivskim dokumentima iz tog perioda pronađena su imena još dva umjetnika s prezimenom Ceccarelli, ali se teško mogu povezati s Naddom. U prvom slučaju to je Franciscus Ceccarelli, pronađen u dokumentima u Perugi 1366-68, u drugom Petrus Ceccarelli, koji je po svoj prilici bio Naddov brat, naslikao je triptih za karmelićansku crkvu u Avignonu, što je u dalo razlog stručnjacima za hipotezu o putovanju Nadda Ceccarellija u Avignon. Postao je jedan od poznatijih umjetnika slikarskog ateljea u Sieni nakon Martinijeve smrti.[3]

Ceccarelli je bio jedan od nekolicine sijenskih slikara koji su kreirali relikvijare oponašajući rad zlatara. Dok su prije relikvijari bili posebna domena zlatara, do 14. vijeka razvoj slikanja uz upotrebu zlata u Italiji doveo je do razvoja novih oblika svetih posuda. Svete relikvije bile su ugrađivane u panelne slike, na kojima su pretežno bili prikazi Djevice Marije. Proizvođači ovih predmeta na taj način kombinovali su funkcije prikaza relikvijara sa pobožnim slikama povezanim sa skulpturom i slikarstvom.[4] Ceccarelli je bio posebno vješt u sugeriranju sjaja metalnih radova koristeći temperu. Pažljivo je nanosio boju na zlatnu podlogu, koju je obogatio uz upotrebu raznih alata i urezanog dizajna. Ceccarelli je bio sposoban da uhvati odsjaj verižnjače i arabeske od damasta. Prilikom izrade umjetničkih djela, obraća veliku pažnju u svom radu sa skupocjenim materijalima ostvarujući visoki kvalitet izrade. Upravo to je jedna od glavnih kvaliteta međunarodne gotike kojoj je Simone Martini dao najveći doprinos.

 
"Маdоnа s Djetetom", oko 1350. Walters Art Museum, Baltimore,

Najbolji primjer je izrada tabernakla na kojem su prikazani Маdоnа s Djetetom (slika desno) uz upotrebu tempere i zlatnog lista na drvenom panelu sa staklom, papirom i relikvijama. Prilikom izrade ovog relikvijara Ceccarelli je oponašao rad zlatara, a format koji je usvojio na ovoj slici ispunjen je aluzijama na djela koja se tradicionalno izvode u drugim medijima, posebno onima koji kombinuju arhitekturu i skulpturu. Trideset i četiri prozora od prozirnog stakla, boje poput emajla i pozlaćena arhitektura daju mu izgled svete posude izrađene od dragocjenih materijala. Zabatni ograđeni prostor oko središnje slike Isusa i Madone jasno se oslanja na oblike koji se obično povezuju sa tabernakulima ili svetištima koja su podignuta nad oltarom za prikaz relikvija ili posvećene hostije. Okvir, prekriven zlatnim listićima, sugerira oblik kapele ispunjene nebeskom svjetlošću i sadrži mošti svetaca unutar staklenih šupljina. Svaka relikvija popraćena je bilješkom u kojoj je navedeno njeno porijeklo i značaj. Za razliku od većine italijanskih panelnih slika, ovaj relikvijar bio je samostojeći na oltaru. Na poleđini je "završen" šaranim mramornim dizajnom i oslonjen na vlastitu podlogu.[5]

Također, u svom djelu "Raspeće" (pogledati galeriju), koje se čuva u Walters Art Museum, naprimjer, štit centuriona s desne strane ukrašen je tamnoplavim uzorkom položenim na zlatnu podlogu urađen upotrebom tehnike emajliranja basse-taille. Ovo djelo prvobitno je bilo središnji panel prenosnog triptiha. Sredinom 14. vijeka bila je velika potražnja za živahnim slikama ispunjenim gomilom koje prikazuju ključne trenutke iz Isusovog života. Slikar je u "Raspeću" pojačao vezu vjernika sa svetom historijom tako što je učesnike prizora obukao u savremene kostime i koristio išaran zlatni list kako bi oponašao teksturu verižnjače (verižne košulje) koju nose vojnici. Možda najvažniji motiv je Bogorodičin kolaps u zagrljaj njenih pratilaca i njen tjeskobni izraz lica koji odaju dubinu njenog učešća u patnji svog sina.[6]

Stil

uredi

Stvaralaštvo Nadda Ceccarellija obuhvata uobičajeni slikarski repertoar iz vremena kasne gotike, koji se uglavnom sastoji od djela zasnovanih na vjerskim temama s čitavim serijama slika Madone i Djeteta, raspeća, diptiha, triptiha i svetaca.[3] Razvio je neobičan, ali vrlo osebujan stil. Tijelo je dugačko, vrat vrlo tanak, oči sklopljene, nos dugačak, a glava nagnuta. Ove nesavršenosti proporcija pojavljuju se u svim figurama na njegovim slikama. Slikao je gotovo u ravnim tonovima, ali je istovremeno volio da ukrašava ove ravne površine veselim resama i šarama.[2] Stil njegovog slikarskog rada ukazuje da je bio direktni sljedbenik Simonea Martinija i Lippo Memmija. Na slikama nema utjecaja braće Ambroggia i Pietra Lorenzettija ili Giotta, zbog čega je većina istraživača uvjerena da je radio u timu Simonea Martinija i Lippo Memmi]a, sudjelujući u mnogim narudžbama povjerenim njihovom slikarskom ateljeu.[3]

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Liechtenstein, the Princely Collections, Metropolitan Museum of Art, 1985, str. 189-191
  2. ^ a b A History of Sienese Painting, Gorge Harold Edgell, The Dial Press Inc. New York 1932. str. 157-158
  3. ^ a b c Frederick M. Godfrey, History of Italian Painting 1250 - 1800, Taplinger Publishing Co., INC. New York 1965., Library of Congress Catalogue Card Number: 65-16699, str. 74-76, 251
  4. ^ C. Griffith Mann, Reliquary Tabernacle with Virgin and Child, The Walters Art Museum, Baltimore[mrtav link], accessed 3 March 2016
  5. ^ "Reliquary Tabernacle with the Virgin and Child". art.thewalters.org. Pristupljeno 4. 8. 2024.
  6. ^ Martina Bagnoli, A Crucifixion By Naddo Ceccare, in: The Journal of the Walters Art Museum 70-71 (2012-2013), str. 15-24
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Naddo_Ceccarelli&oldid=3655385"