Tempera (lat. temperare miješati) je slikarska tehnika kod koje se boja u prahu razrijedi otopinom ljepila, a zatim se dodaju vezivna sredstva (žumanjak, arapska guma, ocat i dr.). Tako dobijeni pigmenti razrijeđuju se sa vodom. Temperom se može slikati na raznim podlogama: na drvetu, papiru, platnu, staklu, zidu i dr.

Madona sa malim Isusom i djetetom svetog Ivana Kstitelja, Sandro Botticelli, tempera na drvetu, 1490-1500, Muzej umjetnosti u São Paulo, Brazil.
Madona iz Crevolea, Duccio, tempera na drvu, 1284. godine, Museo dell' Opera del Duomo (Siena).

Glavne karakteristike tempere su: gustoća i neprozirnost. Sjaj se postiže lakiranjem, jer je sama boja suha. Boje se nanose u tankom sloju jer se inače ljušte i pucaju.

Slikanje temperom vrlo je staro; poznavali su ga već Egipćani (portreti mumija), a antički Grci su se uz enkaustiku služili i temperom. Istom tehnikom slikane su bizantijske ikone i ploče ikonostasa. U vrijeme renesanse ova je tehnika dostigla vrhunac, tokom vremena zamjenjuju je uljane boje koja pružaju veće mogućnosti nijansiranja.


Vanjski linkovi uredi