Mokraćna inkontinencija
Mokraćna inkontinencija (UI), poznata i kao nehotično mokrenje, je svako nekontrolisano curenje urina. To je čest i uznemirujući problem, koji može imati veliki utjecaj na kvalitet života.[1] Identificiran je kao važan problem u gerijatrijskoj zdravstvenoj zaštiti.[2] Termin enureza se često koristi za označavanje urinarne inkontinencije prvenstveno kod djece, kao što je noćna enureza (mokrenje u krevetu).[3] UI is an example of a stigmatized medical condition, which creates barriers to successful management and makes the problem worse.[4] Ljudima je možda previše neugodno da potraže medicinsku pomoć i pokušaju da sami upravljaju simptomom u tajnosti od drugih.
| Mokraćna inkontinencija | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Nehotično mokrenje |
 | |
| Anatomija donjeg urinarnog trakta i genitalnog sistema. Gornji dijagram prikazuje ženski, a donji muški mokraćni sistem. | |
| Specijalnost | Urologija, ginekologija |
| Simptomi | Nekontrolisano mokrenje |
| Uobičajeno pojavljivanje | Bilo koja životna dob |
Uzrok i dijagnoza uredi
Operacije karlice, trudnoća, porođaj i menopauza su glavni faktori rizika.[5] Urinarna inkontinencija je često posljedica nekog osnovnog zdravstvenog stanja, ali je nedovoljno prijavljena ljedkarima.[6] Postoje četiri glavna tipa inkontinencije:[7]
- Urgentna inkontinencija zbog preaktivne bešike
- Stresna inkontinencija zbog "loše funkcionirajućeg mišića mokraćovodnog sfinktera (nedostatak unutrašnjeg sfinktera) ili hipermobilnosti vrata mokraćnog mjehura ili uretera"[8]
- Inkontinencija prelijevanja zbog slabe kontrakcije mokraćnog mjehura ili blokade uretera
- Mješovita inkontinencija koja uključuje karakteristike različitih drugih tipova
Uzroci uredi
Urinarna inkontinencija može biti uzrokovana i urološkim i neurološkim uzrocima. Urološki uzroci se mogu klasificirati kao disfunkcija mokraćne bešike ili nekompetentnost ureterskog sfinktera i mogu uključivati preteranu aktivnost detruzora, lošu usklađenost mokraćne bešike, mokraćovodnu hipermobilnost ili nedostatak unutrašnjeg sfinktera. Neurološki uzroci mogu uključivati infekciju, lijekove ili pripravke, psihološke faktore, poliuriju, hidrocefalus,[9] suzbijanje stolice i ograničena pokretljivost.[10]
Žene uredi
Najčešći tipovi urinarne inkontinencije kod žena su stresna urinarna inkontinencija i urgentna urinarna inkontinencija. Za žene koje imaju simptome oba tipa se kaže da imaju "mješovitu" urinarnu inkontinenciju. Nakon menopauza, proizvodnja estrogena se smanjuje, a kod nekih žena, maternično tkivo će atrofirati, postajući slabije i tanje, što može imati ulogu u razvoju urinarne inkontinencije .
Stresna mokraćna inkontinencija kod žena je najčešće uzrokovana gubitkom potpore mokračovoda, što je obično posljedica oštećenja karlice kao posljedica trudnoća, porođaja, gojaznosti, životne dobi, između ostalog.[11] Oko 33% svih žena doživi mokraćnu inkontinenciju nakon porođaja, a žene koje porođaju vaginalno imaju oko dva puta veću vjerovatnoću da će imati urinarnu inkontinenciju od žena koje rađaju carskim rezom.[12] Stresnu inkontinenciju karakterizira curenje malih količina urina uz aktivnosti koje povećavaju trbušni pritisak kao što su kašalj, kijanje, smijeh i podizanje. To se događa kada se uretralni sfinkter ne može u potpunosti zatvoriti zbog oštećenja samog sfinktera ili okolnog tkiva. Osim toga, česta vježba u aktivnostima s velikim utjecajem može uzrokovati razvoj atletske inkontinencije. Urgentna urinarna inkontinencija, uzrokovana je neinhibiranim kontrakcijama mišića detruzora, stanje poznato kao sindrom preaktivne mokraćne bešike. Karakteriše ga curenje velikih količina mokraće u kombinaciji sa nedovoljnim upozorenjem da se dođe do kupatila na vrijeme.{
Muškarci uredi
Prostata sa mokraćovodom koji prolazi kroz nju (prostatski mokraćovod) Urgentna inkontinencija je najčešći tip inkontinencije kod muškaraca.[13] Slično kao kod žena, curenje mokraće se dešava nakon vrlo intenzivnog osjećaja mokrenja, koji ne ostavlja dovoljno vremena da stigne do kupaonice, stanje koje se naziva Sindrom prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura. Kod muškaraca, stanje je obično povezano s benignom hiperplazijom prostate (uvećanom prostatom), što uzrokuje opstrukciju izlaznog dijela mjehura, disfunkciju mišića detruzora (mišića mokraćnog mjehura), što na kraju uzrokuje sindrom preaktivne mokraćne bešike i povezanu inkontinenciju.[13]
Stresna urinarna inkontinencija je drugi uobičajeni tip inkontinencije kod muškaraca, a najčešće se dešava nakon operacije prostate.[14] Prostatektomija, transuretralna resekcija prostate, brahiterapija prostate i radioterapija mogu oštetiti mokraćovodni sfinkter i okolno tkivo, uzrokujući da je nesposoban. Nesposoban ureerski sfinkter ne može spriječiti curenje urina iz mokraćne bešike tokom aktivnosti koje povećavaju intraabdominalni pritisak, kao što su kašalj, kihanje ili smijeh. Kontinencija se obično popravlja u roku od 6 do 12 mjeseci nakon operacije prostate bez ikakvih specifičnih intervencija, a samo 5 do 10% ljudi prijavi uporne simptome.[13]
Oba spola uredi
- Starost je faktor rizika koji povećava i težinu i prevalenciju UI
- Poliurija (prekomerna proizvodnja urina) čiji su, pak, najčešći uzroci: nekontrolirani dijabetes melitus, primarna polidipsija (pretjerano pijenje tečnosti), centralni dijabetes insipidus i nefrogeni dijabetes insipidus.[15] Poliurija općenito uzrokuje urgentno mokrenje i učestalost, ali ne mora nužno dovesti do inkontinencije.
- Neurogeni poremećaji, kao što su multipla skleroza, spina bifida, Parkinsonova bolest, moždani udar i povreda kičmene moždine mogu ometati nervnu funkciju mokraćnog mjehura.[16] To može dovesti do neurogene disfunkcije mjehura
- Sindrom preaktivne bešike. Međutim, etiologija iza ovoga obično se razlikuje između muškaraca i žena, kao što je gore spomenuto.
- Ostali predloženi faktori rizika uključuju pušenje, unos kofeina i depresiju
Liječenje i epidemiologija uredi
Tretmani uključuju trening mišića dna zdjelice, trening mjehura, operaciju i električnu stimulaciju.<r ef name=Sham2012/> Terapija ponašanja općenito djeluje bolje od lijekova za stresnu i urgentnu inkontinenciju.[17] Korist od lijekova je mala, a dugoročna sigurnost je nejasna.[18] Urinarna inkontinencija je češća kod starijih žena.[19]
Reference uredi
- ^ Ackley B (2010). Nursing diagnosis handbook : an evidence-based guide to planning care (9th izd.). Maryland Heights, Mo: Mosby. ISBN 9780323071505.
- ^ Venes D (2013). Taber's cyclopedic medical dictionary. Philadelphia: F.A. Davis. ISBN 9780803629776.
- ^ "Enuresis". medicaldictionaryweb.com.
- ^ "My bladder and bowel own my life." A collaborative workshop addressing the need for continence research (PDF). Age UK. 2018.
- ^ "Urinary incontinence fact sheet". Womenshealth.gov. 16. 7. 2012. Pristupljeno 5. 12. 2016.
- ^ "Medicinewise News". NPS MedicineWise. Arhivirano s originala, 30. 6. 2012. Pristupljeno 24. 9. 2013.
- ^ Ghosh AK (2008). Mayo Clinic internal medicine concise textbook. Rochester, MN: Mayo Clinic Scientific Press. str. 339. ISBN 9781420067514.
- ^ Santoro GA, Murad-Regadas S, Causa L, Mellgren A (19. 11. 2013). Gaspari AL, Pierpaolo S (ured.). Pelvic Floor Disorders: Surgical Approach. Milan: Springer. str. 58. ISBN 978-88-470-5441-7. OCLC 863638540.
- ^ Edwards RJ, Dombrowski SM, Luciano MG, Pople IK (juli 2004). "Chronic hydrocephalus in adults". Brain Pathology. 14 (3): 325–336. doi:10.1111/j.1750-3639.2004.tb00072.x. PMC 8096062. PMID 15446589.
- ^ "American Urological Association - Medical Student Curriculum: Urinary Incontinence". www.auanet.org. Arhivirano s originala, 22. 6. 2018. Pristupljeno 11. 1. 2018.
- ^ "Urinary incontinence - Causes". nhs.uk (jezik: engleski). 23. 10. 2017. Pristupljeno 8. 5. 2020.
- ^ Thom DH, Rortveit G (decembar 2010). "Prevalence of postpartum urinary incontinence: a systematic review". Acta Obstetricia et Gynecologica Scandinavica. 89 (12): 1511–1522. doi:10.3109/00016349.2010.526188. PMID 21050146. S2CID 18385231.
- ^ a b c "Urinary Incontinence in Men". UptoDate. Pristupljeno 8. 5. 2020.
- ^ Wang W, Huang QM, Liu FP, Mao QQ (decembar 2014). "Effectiveness of preoperative pelvic floor muscle training for urinary incontinence after radical prostatectomy: a meta-analysis". BMC Urology. 14 (1): 99. doi:10.1186/1471-2490-14-99. PMC 4274700. PMID 25515968.
- ^ merck.com Polyuria: A Merck Manual of Patient Symptoms podcast. Last full review/revision September 2009 by Seyed-Ali Sadjadi, MD
- ^ Thomas LH, Coupe J, Cross LD, Tan AL, Watkins CL (februar 2019). "Interventions for treating urinary incontinence after stroke in adults". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2019 (2): CD004462. doi:10.1002/14651858.CD004462.pub4. PMC 6355973. PMID 30706461.
- ^ Balk EM, Rofeberg VN, Adam GP, Kimmel HJ, Trikalinos TA, Jeppson PC (april 2019). "Pharmacologic and Nonpharmacologic Treatments for Urinary Incontinence in Women: A Systematic Review and Network Meta-analysis of Clinical Outcomes". Annals of Internal Medicine. 170 (7): 465–479. doi:10.7326/M18-3227. PMID 30884526.
- ^ Shamliyan, T.; Wyman, J.; Kane, R. L. (april 2012). "Nonsurgical Treatments for Urinary Incontinence in Adult Women: Diagnosis and Comparative Effectiveness". Comparative Effectiveness Reviews. AHRQ Comparative Effectiveness Reviews. Agency for Healthcare Research and Quality (US). PMID 22624162.
- ^ "Urinary Incontinence in Older Adults". National Institute on Aging. Pristupljeno 18. 3. 2018.
Vanjski linkovi uredi
- Mokraćna inkontinencija na Curlie
- Patient-centered information from the European Urological Association
- Independent continence product advisor
Šablon:Simptomi i znaci urinarnog sistema Šablon:Bolest urinarnog trakta