Gerijatrija

Gerijatrija (grč. γέρων - geron = stari + ιατρός, ιατρέιν - jatrein = liječiti) , odnosno gerijatrijska medicina je proučavanje starenja i liječenje bolesti u svim njenim dimenzijama, uključujući i socijalne, ekonomske, demografske, psihološke, bioantropološke, kulturne, medicinske i druge. Dakle, gerijatrija je komponenta gerontologije, u aplikaciji liječenja posljedica starenja "osoba trećeg doba".^[1]

Gerijatrijska medicina je medicinska specijalnost koja se bavi fizičkim promjenama tokom bolesti, mentalnim, funkcijskim i socijalnim starenjem pacijenata, posebno za vrijeme akutnog, hroničnog zbrinjaanja, prevencije i rehabilitacije do kraja života. Ova grupa pacijenata obično ukljućuje više patoloških promjena i zahtijeva globalni pristup tretmanima.

Zavisno od individualnih okolnosti i stanja, može izgledati drugačije s poodmaklim godinama, a dijagnoza i odgovor na liječenje su često teški, a potreba za medicinskom, psihološkom i socijalnom pomoći je neophodna. Starije osobe zaista odlikuje ranjivost koja je uvjetovana starenjem , bolestima, društvenim i psihološkim faktorima sa posljedičnim slabljenjem mnogih funkcija. Konkretno, polipathologija (koegzistencija nekoliko hroničnih oboljenja iste osobe) je općenita pojva. Posljedice su polifarmakološke, uz hroničnu potrošnju više od četiri različita lijeka. Slično tome, opterećenje godinama je praćeno i pojavom raznih invaliditetom (senzornih, motoričkih i intelektualnih nedostataka), što rezultira čestim pojavama neuropsiholoških problema (depresija, poremećaji karaktera, Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest, zaboravnost)^[2].

Gerijatrijska medicina može odgovoriti sve ove probleme, sveobuhvatnim medicinskim pristupom, čime se pristupa adekvatnom liječenju organa, u oblasti interne medicine. Ona također pruža dodatnu zaštitu multidisciplinarnih timova, kokima je glavni cilj optimizacija funkcijskog statusa starijih pacijenata i poboljšanje kvaliteta života i njihove samostalnosti.

Geriatrijska medicina nije usmjerena na posebno definiranu starost podržavanih bolesnika, već se mora baviti konkretnim bolestima starijih osoba. Većina pacijenata je u dobi preko 65 godina, ali glavni izazovi gerijatrijske medicine se povećavaju posebno za grupu od 80 i više godina.

Historija

U većini razvijenih zemalja, erijatrija je postepeno formira u drugoj polovini 20. stoljeća Ona je medicinska specijalnost (u smislu medicinske prakse) u mnogim zemljama pa i u Bosni i Hercegovini.

Produženje trajanja života vrlo starih pacijenata značajno se povećava. Ova populacija ima specifične zdravstvene probleme koji zahtijevaju posvećenu podršku, koja je važan pokretač za pojavu gerijatrije.

Reference

^ Macieira-Coelho A. (2003): Biology of aging. Prog. Mol. Subcell. Biol. Progress in Molecular and Subcellular Biology 30: III–VI, 1–189. doi:10.1007/978-3-642-18994-4_1. ISBN 3-540-43827-0. PMID 12494760.
^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

GERIATRICSFOR-SPECIALISTS INITIATIVE (GSI)
Increasing Geriatrics Expertise in Surgical and Medical Specialties
Merck Manual of Geriatrics
Minimum Geriatric Competencies - Portal of Geriatric Online Education Arhivirano 25. 4. 2012. na Wayback Machine
Health-EU Portal Arhivirano 19. 8. 2010. na Wayback Machine Care for the elderly in the EU

[1] Macieira-Coelho A. (2003): Biology of aging. Prog. Mol. Subcell. Biol. Progress in Molecular and Subcellular Biology 30: III–VI, 1–189. doi:10.1007/978-3-642-18994-4_1. ISBN 3-540-43827-0. PMID 12494760.

[2] Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.

[1]

[2]