Bosanska mišjakinjica
Bosanska mišjakinjica ((latinski: Minuartia bosniaca) (G. Beck) K. Maly − sinonimi: Alsine bosniaca G. Beck i A. rostrata Murb., non Pers.) − je endemska biljka Istočnih Dinarida iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).[1]
| Bosanska mišjakinjica | |
|---|---|
_(18012305670).jpg) Originalna ilustracija Minuartia bosniaca | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Caryophyllales |
| Porodica | Caryophyllaceae |
| Rod | Minuartia |
| Vrsta | M. bosniaca |
| Dvojno ime | |
| Minuartia bosniaca (G. Beck) | |
| Sinonimi | |
| Alsine bosniaca (Beck) | |
Opis
urediBosanska mišjakinjica je višegodisnja biljka sa rahlim do gustim busenjem, visoka oko 15–30 cm. Stabljike su joj brojne, obično uspravne, rijetko ustajuće ili polegle. Pri osnovi si manje - više odrvenile, a pri dnu razgranate, gole ili čkinjasto dlakave, sa brojnim sterilnim lisnatim izdancima. Listovi su joj linearno lancetasti ili linearno koncasti ili šilasti. Priliježu uz stabljiku, a dugi su oko 5-8 (-10) mm, a pri osnovi prošireni i trepljasti. Imaju kožast obod i 3 jasno izražena nerva.
Cvast je rahlo cimasta i zbijena, sa po više cvjetova. Cvjeta od maja do jula. Peteljke cvijeta su gole ili dlakave. Čašični listići su usko lancetasti, bijeli, dugi 3–4 mm. Goli su ili kratko dlakavi, dugačko ušiljeni, sa zelenom prugom koja po sredini ima bjeličasti nerv. Krunica je bijela, a latice kraće od čašice ili jednake dužine. Izduženo su jajasti, a u osnovi 5 spoljnih prašnika su valjkasto produžene i rascijepljene žlijezde pa izgleda da ih je 10. Brakteje su linearno lancetaste, većinom kraće ili jednake sa cvjetnim peteljkama.[2][3]
Plod čahura je jajoliko valjkasta, dvostruko kraća od čašice. Sjemenke su sitne, svijetlosmeđe, duge 0,8–1 mm, a široke 0,5-0,8 mm, bodljasto bradavičaste.
Ekologija i rasprostranjenje
urediBosanska mišjakinjica raste na krečnjačkim i serpentinskim kamenjarama i suhim kamenjarskim pašnjacima, glavninom u pojasu subalpske vegetacije pojasu. Izrazito je heliofitna vrsta.[4]
Endem je Jugoistočnih Dinarida (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija) goslavija, sjev. Albanija).
Locus classicus je u Bosni: na stijenama oko Sarajeva (Beck, G. 1898).
Reference
uredi- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.
- ^ http://www.theplantlist.org/tpl1.1/record/kew-2370888?ref=tpl1[mrtav link] The Plant List (2013). Version 1.1.
- ^ http://www.theplantlist.org/ Arhivirano 23. 5. 2019. na Wayback Machine (pristupljeno 5. juli 2014.)
- ^ http://www.sarajevo-sume.ba/bs/index2.php?option=com_docman&task=doc_view&gid=2&Itemid=77 [mrtav link]
Također pogledajte
urediVanjski linkovi
uredi- http://www.catalogueoflife.org/col/details/species/id/16880324 Arhivirano 13. 1. 2017. na Wayback Machine catalogueoflife.org
