Milo Cipra (Vareš, 13. oktobar 1906 – Zagreb, 9. juli 1985) bio je hrvatski kompozitor.

Godine 1931. u Zagrebu diplomira filozofiju, a 1933. kompoziciju na Muzičkoj akademiji. Kasnije je službovao na gimnazijama u Cetinju, Novoj Gradiški, Karlovcu i Zagrebu, a 1941. postaje profesor na muzičkoj akademiji (dekan 1961. - 1971.) sve do penzionisanja 1977. Izvanredni je član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti od 1976. godine.

Važnija djela uredi

  • Sonatina u D-molu, za klavir 1930.
  • Slavenska rapsodija za orkestar 1931.
  • Sonata za violinu i klavir 1944.
  • I. simfonija 1948.
  • II. simfonija 1952.
  • Kantata o čovjeku 1958
  • Sunčev put 1959.
  • Musica sine nomine 1963.
  • Aubade 1965.
  • Leda 1965.
  • Triptihon dalmatinskih gradova 1969. - 1976.
  • Meditation sur Re 1975.
  • Trio za obou, klarinet i fagot 1978.