Mijat Tomić
Mijat Tomić (1610 - 1656) bio je hajduk koji je predvodio razbojnike koji su se borili protiv vlasti Osmanlijskog carstva u današnjoj Bosni i Hercegovini.
Mijat Tomić | |
|---|---|
 Grb Hajdučke Republike na kojem se nalazi Mijat Tomić | |
| Rođenje | 1610. |
| Smrt | 20. juli 1656 (45–46 godina) |
| Druga imena | Mijovil, Mihat, Mijo, Miho |
| Zanimanje | Hajduk |
Biografija
urediRođen je u selu Gornji Brišnik kod Tomislavgrada. Iako je njegov tačan datum rođenja upitan, Mijat je navodno ostao bez roditelja u mladosti, a do 1640. godine se znalo da je imao najmanje dva brata i dvije sestre.
Mijat je kao dijete bio na glasu kao fizički jak, što se kasnije pokazalo u budućim bitkama. Jedna legenda kaže da je pobijedio dok se takmičio u nekim igrama popularnim kod lokalnog muslimanskog stanovništva. Poraz se nije dopao muslimanima i odlučili su da ga treba ubiti. Mijat je potom pobjegao na planinu Vran, označivši početak svog hajdučkog života.[1]
Činjenice o životu Mijata Tomića objavljene su u knjizi franjevačkog svećenika Filipa Grabovca iz 18. vijeka "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvačkoga" (1747). Pozivajući se na Tomića, Grabovac je tvrdio da nakon njegove smrti "pravog hajduka kao što je on nikada nije bilo niti će ga ikada biti".[2]
Mijat Tomić je preminuo 20. jula 1656. godine ili oko 20. jula (na praznik Sv. Ilije) u Doljanima, naselju kod Jablanice. Mnogo je pjesama i legendi u saglasju da ga je izdao kum Ilija Bobovac. Mletački izvor o Mijatovoj smrti navodi da je u Sarajevu bilo više klicanja na vijest o njegovoj smrti "nego kada je stigla vijest o zauzimanju Bagdada" nekoliko godina ranije (1638).[3]
Trivija
uredi
Hajdučka Republika Mijata Tomića, samoproglašena mikronacija u Bosni i Hercegovini, nazvana je po njemu, a njegov lik je na njihovim nacionalnim simbolima.[4]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Novinarstvo!!!". zurnalizam.blogspot.ca. Pristupljeno 15. 9. 2023.
- ^ Grabovac, Filip. Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (reprint), Zagreb: JAZU, 1951. pg. 261.
- ^ Bagarić, Ivo. Duvno: Povijest župa duvanjskog samostana. Duvno: Sveta baština, 1989. p. 70.
- ^ "Hajduci na Vranu ljude samo po očima pamte" [Hajduks from Vran Only Remember People by their Eyes] (jezik: srpski). Nezavisne novine. 8. 12. 2007. Arhivirano s originala, 5. 7. 2009. Pristupljeno 30. 6. 2007.
Izvori
uredi- MARKO DRAGIĆ Poetika i Povijest Hrvatske Usmene Književnosti[mrtav link] , ffst.hr; pristupljeno 30. novembra 2015.
Vanjski linkovi
uredi- Profil Mijata Tomića, tgbrisnik.homepage24.de